Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2684/13 (H. K.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2684/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine, u predmetu broj AP-2684/13, rješavajući apelacije Harisa Kmetaša i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Haris Kmetaš, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 023126 12 GŽ od 15. aprila 2013. godine;
„Adac Petrol“ d.o.o. Brčko, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 000832 13 REV od 23. aprila 2013. godine;
Robert Bradvica, protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 017344 13 GŽ od 15. oktobra 2013. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2684/13 Haris Kmetaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnio je 20. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 023126 12 GŽ od 15. aprila 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 8. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju „Brdo- Montage“ d.o.o. Bugojno na ime materijalne štete isplati iznos od 51.146,19 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant u periodu od maja 2005. do novembra 2009. godine bio zaposlenik tužitelja u svojstvu odgovorne osobe sa ovlaštenjem da bez ograničenja prima i isplaćuje gotov novac, robu i sl. Također je utvrđeno da je u toku poslovne 2009. godine kod tužitelja ustanovljen manjak sredstava u blagajni, te da je u tom periodu apelant rukovodio blagajnom i da je bio materijalno i finansijski zadužen sa robom i novcem, tj. sa svim pazarima, prihodima, poslovima sa bankama, plaćanjem poreza i drugim poslovima tužitelja vezanim za finansije. S tim u vezi, apelant je u prisustvu svjedoka potpisao zapisnik o primopredaji blagajne u kojem je priznao da je u poslovanju tužitelja primio gotovinu u iznosu od 51.146,19 KM te se obavezao da će tužitelju namiriti pomenuti iznos do juna 2010. godine. Budući da apelant do navedenog roka nije tužitelju isplatio pomenuto dugovanje, sud je obavezao apelanta da tužitelju naknadi pričinjenu štetu.
2. AP-2809/13 „Adac Petrol“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 000832 13 REV od 23. aprila 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tužena Bosna i Hercegovina-Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine na ime naknade štete zbog izmakle dobiti isplati iznos od 5.007.275,11 KM. U postupku je utvrđeno da je apelant u okviru svoje registrovane djelatnosti u periodu od januara do februara 2005. godine uvezao u Bosnu i Hercegovinu određene količine robe koja je u carinskoj ispravi označena kao „rastvarač za bitumenske baze ENOL 103“ za koju nije propisano plaćanje carine. Također je utvrđeno da je Carinska ispostava Bijeljina navedenu robu zadržala jer je laboratorijskom analizom utvrđeno da se ne radi o robi koju je označio apelant, nego o gasnom ulju za koje je propisano plaćanje carine. Pomenuta roba, koja je zadržana na period od juna 2005. do marta 2007. godine, vraćena je apelantu nakon okončanja krivičnog postupka koji je završen oslobađajućom presudom, nakon čega je roba iskorištena u svrhu za koju je namijenjena. S tim u vezi, sud je zaključio da apelant nije dokazao da je u utuženom periodu zbog nezakonitih radnji tužene nastala materijalna šteta u vidu izmakle dobiti, tj. da je postupanjem tužene spriječen ili onemogućen da obavlja svoju redovnu djelatnost, budući da mu nisu blokirani računi, da njegov zakonski zastupnik nije bio u pritvoru, te da je oduzetu robu na koncu isporučio kupcima koji nisu zahtijevali naknadu štete zbog zakašnjenja u isporuci, tj. apelant nije sudu predočio uvjerljive dokaze koji bi nesumnjivo upućivali na postojanje izmakle dobiti koja je u uzročnoj vezi sa protupravnim radnjama nadležnog organa tužene. Zbog navedenog, sud je donio odluku kao u dispozitivu presude.
3. AP-5271/13 Robert Bradvica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Davor Kovač advokat iz Ljubuškog, podnio je 24. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 017344 13 GŽ od 15. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi „Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo na ime naknade materijalne štete nastale na njegovom vozilu u saobraćajnoj nezgodi isplati iznos od 1.310,52 KM, dok je preko dosuđenog iznosa apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U postupku je, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke koji je sud u cjelosti prihvatio, izjave svjedoka, te drugih izvedenih dokaza, utvrđena odgovornost apelanta u nastanku predmetne prometne nezgode u omjeru od 60%, a vozača vozila osiguranog kod tuženog u omjeru od 40%, pa je shodno tome apelantu dosuđena naknada štete, uz primjenu odredaba čl. 185. i 189. Zakona o obligacionim odnosima.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2684/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić