Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-158/12 (Općina Breza)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-158/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine, u predmetu broj AP 158/12, rješavajući apelaciju Općine Breza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Breza, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Ip 014875 10 Pž 2 od 5. decembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Ip 014875 10 Ip od 25. avgusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Breza (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku Općinskom pravobranilaštvu Breza, podnio je 10. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Ip 014875 10 Pž 2 od 5. decembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Ip 014875 10 Ip od 25. avgusta 2010. godine.

2. Prema stanju spisa 23. januara 2007. godine između apelanta i JP Elektroprivreda Bosne i Hercegovine d.d.-Sarajevo, RMU „Breza“ d.o.o. Breza (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) zaključen je sporazum o naknadi broj 03/1-4-31-22/07 kojim se tač. od 1-3 utvrđeno da je apelant dužan isplatiti tražitelju izvršenja novčanu naknadu u iznosu od 377.544,00 KM u roku od 15 dana od dana zaključenja sporazuma, za preuzeto gradsko građevinsko zemljište, koje je preuzeto rješenjem Općinskog vijeća Breza broj 01/1-02-1430/06 od 27. jula 2006. godine.

3. Tražitelj izvršenja je 9. april 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu sporazuma o naknadi broj 03/1-4-31-22/07 od 23. januara 2007. godine navodeći da apelant nije izmirio svoju obavezu po zaključenom sporazumu o naknadi od 23. januara 2007. godine, jer nije isplatio preostali iznos duga od 39.299,97 KM sa zakonskim kamatama, te je predložio da sud donese rješenje o izvršenju protiv apelanta kao izvršenika i to pljenidbom novčanih sredstava.

4. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 41 0 I 014875 10 Ip od 12. aprila 2010. godine odredio predloženo izvršenje.

5. Odlučujući o prigovoru apelanta podnesenom protiv rješenja o izvršenju od 12. aprila 2010. godine, Općinski sud je rješenjem broj 41 0 I 014875 10 I od 25. avgusta 2010. godine odbio prigovor apelanta kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Općinski sud je u odnosu na apelantov prigovor koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate, istakao da je taj sud dozvolio zakonsku zateznu kamatu na neisplaćeni iznos potraživanja od 39.299,97 KM počev od 8. februara 2007. godine, primjenjujući odredbu člana 76. stav 4. Zakona o eksproprijaciji („Službeni list R BiH“) koji je bio na snazi, a kojim je propisano da zapisnik u koji je unesen sporazum o naknadi ima snagu izvršnog naslova. S obzirom da apelant u roku određenom u sporazumu, pa i nakon toga, nije tražiocu izvršenja isplatio preostali dug od 39.299,97 KM, Općinski sud je zaključio da tražilac izvršenja ima pravo na prinudno izvršenje, pa samim tim i na naplatu zakonske zatezne kamate, kao kazne za zakašnjenje izvršenika u isplati.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio rješenje broj 41 0 Ip 014875 10 Pž 2 od 5. decembra 2011. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je obrazloženje odluke prvostepeog suda u djelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate u cijelosti valjano i zakonito. Naime, Kantonalni sud je istakao da je nesporna činjenica da su tražitelj izvršenja i apelant dobrovoljno zaključili pismeni Sporazum o naknadi od 23. januara 2007. godin, te da je apelant zaključujući navedeni sporazum o naknadi preuzeo obavezu da će tražitelju izvršenja isplatiti iznos glavnog duga u roku od 15 dana. Također, Kantonalni sud je ukazao da su se apelant i tražilac izvršenja dogovorili da navedeni sporazum ima snagu izvršne isprave, jer je zaključen u skladu sa odredbama člana 76. stav 1. ranije važećeg Zakona o eksproprijaciji. S obzirom da apelant u toku izvršnog postupka nije osporavao da tražitelju izvršenja nije u ugovorenom roku isplatio preostali dug u iznosu od 39.299,97 KM, Kantonalni sud je zaključio da tražitelju izvršenja pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata shodno odredbama člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). S tim u vezi Kantonalni sud je ukazao da u situaciji kad dužnik zakasni sa ispunjenjem svoje novčane obaveze, tada ima obavezu „po zakonu“ da isplati povjeriocu i zakonske zatezne kamate, te da je „diskreciono pravo povjerioca da odluči da li će pored zahtjeva za isplatu glavnog duga postaviti i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata“. S obzirom na navedeno Kantonalni sud je, imajući u vidu odredbe Zakona o eksproprijaciji i ZOO zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov prigovor podnesen protiv rješenja o izvršenju.

7. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio tražitelj izvršenja 11. decembra 2014. godine proizlazi da je apelant tražitelju izvršenja u cijelosti izvršio plaćanje svog preostalog duga i zakonskih zateznih kamata.

8. Apelant smatra da je osporenim rješenjima o dosudi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su osporena rješenja o dosudi zateznih kamata tražiocu izvršenja donesena kao rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: h. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. S obzirom na to da je apelant nositelj javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da oni ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

11. Ustavni sud, nadalje podjeća na praksu bivše Komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/89 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

12. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je apelant po osnovu Sporazuma o naknadi broj 03/1-4-31-22/07 od 23. januara 2007. godine kao izvršne isprave, obavezan na isplatu preostalog duga za izuzeto zemljište u iznosu od 39.299,97 KM i zakonskih zateznih kamata. Dakle, u predmetnom izvršnom postupak u kojem apelant ima poziciju izvršenika, a u kojem su donesena osporena rješenja, nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta budući da su ista kao u pogledu iznosa glavnog duga i roka njegove isplate, a time i prava na zakonsku kamatu u slučaju propuštanja tog roka, praktično utvrđena Sporazuma o naknadi. Stoga, Ustavni sud smatra, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi odluku o dopustivosti AP 206/02 od 23. jula 2004. godine) da se u navedenom izvršnom postupku nisu utvrđivala nikakve nove obaveze apelanta te stoga taj postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta AP-

206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, te ističe da novčani iznosi koje je apelant obavezan isplatiti tražitelju izvršenja na ime ispunjenja ugovorene novčane obaveze iz Sporazuma od 23. januara 2007. godine i zatezne kamate zbog kašnjenja sa ispunjenjem navedene novčane obaveze, jesu imovina koja je kao građansko pravo zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, o navedenoj obavezi apelanta nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već ta obaveza proizlazi iz Sporazuma o naknadi za eksproprisane nekretnine od 23. januara 2007. godine kojim se apelant obavezao isplatiti dogovorenu naknadu u roku od 15 dana . Stoga su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u predmetnom izvršnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-158/12 (Općina Breza) | Sudska praksa | Aktio