Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4194/12 (Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i drugi)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4194/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine u predmetu broj AP 4194/12, rješavajući apelacije Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Vlada Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 017462 08 Pž, od 4. septembra 2012. godine i stava I presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 017462 05 Ps, od 18. marta 2008. godine;

DOO Vrelaprom Petrovo protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 U 000546 13 Uvp3, od 24. oktobra 2013. godine;

Zdenko Bajo protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 020285 14 Gž, od 17. januara 2014. godine;

Arsenije Mirić protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 012583 13 U, od 7. februara 2014. godine;

Kanton Sarajevo protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 014415 13 Pž, od 24. marta 2014. godine; Darinka Šarac i Miloje Trifunović protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 P 447747 14 Rev, od 14. oktobra 2014. godine;

Veljko Njegomirović protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 84 0 Rs 037834 14 Rsž, od 29. oktobra 2014. godine;

Simo Bećarević protiv rješenja Načelnika Opštine Derventa broj 02-131-2-52/14, od 26. juna 2014. godine;

Borivoje Motika i Milka Motika protiv stava II rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 1 P 012751 12 Rev, od 2. oktobra 2014. godine;

Smajo Hadžirić protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 U 007204 14 U, od 17. novembra 2014. godine;

Živko Jugović protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Rs 011901 14 Rsž, od 14. novembra 2014. godine;

Ismet Burović protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 437337 14 Pžp, od 19. novembra 2014. godine;

Hamid Šljivo protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 115540 12 Rsž, od 14. novembra 2014. godine;

Dušan Nikić zbog dužine trajanja postupka pred Zavod za urbanizam i prostorno planiranje Opštine Lukavac po zahtjevu za određivanje naknade za štetu zbog rušenja kuće usljed zemljotresa 1974. godinezbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4194/12

1. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnijela je 3. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 017462 08 Pž, od 4. septembra 2012. godine i stava I presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Ps 017462 05 Ps, od 18. marta 2008. godine, kojim je apelantica obavezana da tužitelju Hemerson doo za unutrašnju i vanjsku trgovinu i usluge Zagreb plati obračunate kamate za period preciziran u dispozitivu presude u iznosu od 1.023,492,16 KM. Osporenom drugostepenom odlukom žalba tužitelja je uvažena i preinačena prvostepena presuda u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom na način da je apelantica obavezana tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate na glavnicu od 1.665.427 KM i to za period od 1. novembra 2005. godine do 4. februara 2008. godine.

2. Apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražila da se obustavi izvršenje odobreno rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ip 328647 13 Ip, od 2. jula 2013. godine do okončanja postupka po apelaciji.

3. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku radi isplate duga nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 017462 08 Pž, od 4. septembra 2012. godine.

AP 333/14

4. DOO Vrelaprom Petrovo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 U 000546 13 Uvp3, od 24. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju u postupku okončanom osporenom presudom apelantov zahtjev za storniranje poreskih obaveza utvrđenih pravosnažnim rješenjem od 18. jula 2000. godine u iznosu od 1.457,50 KM za 1998. godinu na ime poreza na prihod od samostalne djelatnosti i obaveza u iznosu od 2.261,06 KM za 1999. godinu na ime poreza na dobit pravnih lica rezidenata Republike Srpske, a na osnovu odluke Ustavnog suda Republike Srpske U-

37/99, od 17. decembra 2000. godine odbačen je kao neblagovremen.

5. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 68. Zakona o Ustavnom sudu RS (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 29/94) nije u propisanom roku podnio prijedlog za izmjenu konačnog i pravosnažnog pojedinačnog akta, rješenja kojim su utvrđene poreske obaveze.

AP 690/14

6. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 11. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 020285 14 Gž, od 17. januara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi utvrđenja žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 050285 13 P, od 16. decembra 2013. godine kojim je apelantova tužba odbačena kao neuredna.

7. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja nije u skladu sa odredbama člana 53., a u vezi sa članom 334. i 336. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije po nalogu suda uredio tužbu.

AP 870/14

8. Arsenije Mirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice podnio je 24. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 012583 13 U, od 7. februara 2014. godine. Zaključkom Ministarstva civilnih poslova BiH, broj UP-II-06-1-30-2-3-4-

DS/12, od 8. oktobra 2012. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ispravljanje grešaka u rješenju Ministarstva civilnih poslova BiH broj UP-II-06-1-30-2-3-3-DS/12, od 29. avgusta 2012. godine kojim je konačno odbijen prijedlog za izdavanje novog uvjerenja o prebivalištu. U konkretnom slučaju u postupku okončanom osporenom presudom apelantova tužba je odbijena i potvrđeno rješenje Žalbenog Vijeća pri Vijeću ministara BiH, broj UP2ŽV-09-07-2-81/12, od 15. januara kojim je žalba podnesena protiv zaključka, od 8. oktobra 2012. godine odbijena kao neosnovana, jer apelant žalbom ne osporava prvostepeno rješenje, od 29. avgusta 2012. godine kojim su izvršene tehničke ispravke, već osporava pravilnost konačnog rješenja, a protiv kojeg je mogao pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom sudu.

9. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 15. Zakona o upravnim sporovima BiH (Službeni glasnik BiH br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) nije pokrenuo tužbom upravni spor protiv rješenja Ministarstva civilnih poslova BiH, broj UP-II-06-1-30-2-3-3-DS/12, od 29. avgusta 2012. godine. AP 2579/14

10. Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa pravobranilaštvo Kantona, podnio je 5. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 014415 13 Pž, od 24. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku raskida ugovora i iseljenja v.sp. 11.000 KM osporenom presudom žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj 09 65 Ps 014415 03 Ps, od 26. avgusta 2013. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja protivtuženog Saveza samostalnih sindikata BiH i utvrđeno da ja raskinut ugovor o privremenom prenosu prava raspolaganja poslovnom zgradom u Alipašinoj broj 9. zaključen 1962. godine između Republičkog vijeća SSJ za BiH, kao prednika tužitelja i Radničkog univerziteta u Sarajevu kao prednika tuženog JU Bosanski kulturni centar, na čijoj je strani apelant umješač i utvrđeno da je tuženi dužan iseliti iz prostorija bliže opisanih u izreci presude.

11. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku raskida ugovora i iseljenja u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) nije u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Ps 014415 13 Gž, od 24. marta 2014. godine.

AP 5511/14

12. Darinka Šarac i Miloje Trifunović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Sulejman Kadić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 P 447747 14 Rev, od 14. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja osporenim rješenjem apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 012739 11 Gž, od 14. juna 2013. godine odbačena je kao neblagovremena.

13. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 012739 11 Gž, od 14. juna 2013. godine.

AP 5526/14

14. Veljko Njegomirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 84 0 Rs 037834 14 Rsž, od 29. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa v.sp. 31.450 KM žalba je odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Doboju, broj 84 0 Rs 037834 12 Rs, od 14. jula 2014. godine kojom je odbijena apelantov tužbeni zahtjev za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i obaveže tuženi da mu isplati na ime naknade štete novčane iznose na način preciziran u izreci presude.

15. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 84 0 Rs 037834 14 Rsž, od 29. oktobra 2014. godine.

AP 5533/14

16. Simo Bećarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, podnio je 22. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Načelnika Opštine Derventa broj 02-131-2-52/14, od 26. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Odbora za žalbe Derventa, broj 01-131-2-52/14, od 11. decembra 2014. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno osporeno rješenje kojim je odbijena prigovor apelanta protiv rješenja Načelnika opštine o visini koeficijenta za obračun osnovne plate broj 02-131-2-52/14, od 30. maja 2014. godine.

17. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 15. Zakona o upravnom sporu Republike Srpske (Službeni glasnik RS broj 9/05) nije iskoristio mogućnost da tužbom pokrene upravni spor protiv rješenja Odbora za žalbe Derventa, broj 01-131-2-52/14, od 11. decembra 2014. godine pred nadležnim sudom.

AP 5556/14

18. Borivoje Motika i Milka Motika (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Drago Višnjić, advokat iz Bijeljine podnijeli su 20. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv stava II rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 1 P 012751 12 Rev, od 2. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 1 P 012751 09 P, od 4. aprila 2011. godine tužba i protivtužba apelanata radi utvrđenja prava zajedničkog vlasništva odbačena kao neuredna.

19. Ustavni sud zapaža da apelanti u parničnom postupku radi utvrđenja u skladu sa odredbama člana 53. 74. i 336. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) nisu u propisanom roku podnijeli urednu tužbu.

AP 5581/14

20. Smajo Hadžirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrbanjaca, Ibrahim Delibašić, iz Zenice podnio je 23. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 U 007204 14 U, od 17. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom tužba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Sarajevo broj UP-II-03-41-747/14, OD 11. juna 2014. godine kojim je rješenje Službe za opću upravu i BIZ općine Travnik, broj 03-41-4-1447/12, od 21. marta 2013. godine poništeno i apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida odbačen kao neblagovremen.

21. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 35. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih porodica (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 33/04 i 70/07) u propisanom roku podnio zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.

AP 5624/14

22. Živko Jugović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ Banjaluka podnio je 25. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv stava I presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Rs 011901 14 Rsž, od 14. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom preinačena je presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 011901 09 P, od 24. aprila 2014. godine u odbijajućem dijelu o zahtjevu za utvrđivanje da je apelant bio izložen diskriminaciji i stavljen u nepovoljan položaj u odnosu na druge radnike po osnovu socijalnog porijekla, imovnog sanja i društvenog položaja u postupku ostvarivanja prava na zaposlenje, te u dijelu zahtjeva da tuženi, Arcelor Mittal doo Prijedor, plate i druga davanja za period od 1. januara 1994. godine do 8. marta 2009. godine evidentira u Jedinstveni registar kontrole i naplate doprinosa u Poreskoj upravi RS putem prijave podataka o ostvarenoj plati odbačena kao neblagovremena.

23. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu (Službeni glasnik Republike Srpske broj 55/07) nije u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

AP 5627/14

24. Ismet Burović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, podnio je 29. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 437337 14 Pžp, od 19. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 437337 14 Pr, od 10. juna 2014. godine kojim je zahtjev apelanta za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu MUP-a Kantona Sarajevo Jedinica za saobraćaj Sarajevo, broj JSBO103.364.138.0, od 20. avgusta 2013. godine odbačen kao neblagovremen.

25. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 38. stav 1. Zakona o prekršajima (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 31/06 i 37/10) nije u propisanom roku podnio zahtjev apelanta za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu.

AP 5633/14

26. Hamid Šljivo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 115540 12 Rsž, od 14. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi duga v.sp. 64.320 KM osporenom odlukom žalba je djelimično uvažena i preinačena presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 115540 09 P, od 19. oktobra 2011. godine na način da je tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan.

27. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 115540 12 Rsž, od 14. novembra 2014. godine.

AP 5639/14

28. Dušan Nikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 26. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Zavodom za urbanizam i prostorno planiranje Opštine Lukavac po zahtjevu za određivanje naknade za štetu zbog rušenja kuće usljed zemljotresa 1974. godine.

29. Apelant je imao mogućnost da u skladu sa članom 216. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH 2/98 i 48/99) podnese žalbu zbog ćutnje administracije drugostepenom organu, odnosno da pokrene upravni spor u skladu sa članom 20. Zakona o upravnom sporu (Službene novine FBiH broj 9/05) kojim je propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Spajanje predmeta

30. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4194/12. Apelacioni navodi

31. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

33. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

34. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

35. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić