Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-55/14 (A. H.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-55/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. veljače 2015. godine u predmetu broj AP 55/14, rješavajući apelacije Armina Hasanagića i dr., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h, članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Armin Hasanagić protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 009960 11 U od 22. listopada 2013. godine;
Maloljetna E.H. zastupana po ocu i zakonskom zastupniku Z.H., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 013202 12 Uvp od 30. rujna 2013. godine;
M.Č. protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 127371 13 Pžp 2 od 30. listopada 2013. godine;
Ilija Vranjković protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 012891 13 U od 24. listopada 2014. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 55/14
1. Armin Hasanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Lazo Radić, odvjetnik iz Banja Luke, podnio je 4. siječnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 009960 11 U od 22. listopada 2013. godine. U konkretnom slučaju u stavku jedan osporene odluke odbijena je tužba apelanta izjavljena protiv zaključka Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 15.03.-372-42/12 od 14. lipnja 2012. godine, a u stavku dva osporene odluke odbačena je tužba apelanta izjavljena protiv zaključka Gradonačelnika Grada Banja Luka broj 05-372-78/2010 od 7. veljače 2012. godine. Osporenom odlukom Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske od 14. lipnja 2012. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Gradonačelnika Grada Banja Luka broj 05-372-78/2010 od 7. veljače 2012. godine, a kojim zaključkom je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za prijenos stanarskog prava na dvosobnom stanu u Banja Luci nakon smrti B.Dž., nositeljice stanarskog prava, tetke apelanta a na kojem pravo raspolaganja i davanja na korištenje ima Grad Banja Luka.
AP-69/14
2. Maloljetna E.H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, zastupana po ocu i zakonskom zastupniku Z.H. kojeg zastupa Emir Hasić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijeli su 6. siječnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 013202 12 Uvp od 30. rujna 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 013202 11 U od 28. veljače 2012. godine, a kojom je odbačena tužba apelantice podnesena protiv akta Školskog odbora Javne ustanove Osnovna muzička i baletska škola „Novo Sarajevo“ Sarajevo broj 01-162/11 od 30. svibnja 2011. godine. Navedenim aktom odbijena je žalba roditelja apelantice izjavljene na konkurs za izbor Učenika generacije za školsku 2010/2011 u Javnoj ustanovi Osnovna muzička i baletska škola „Novo Sarajevo“ Sarajevo i odluku Nastavničkog vijeća o izboru učenika generacije za 2010/2011. godinu.
AP-98/14
3. M.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika podnio je 7. siječnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 127371 13 Pžp 2 od 30. listopada 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 127371 12 Pr od 25. srpnja 2013. godine kojim je, između ostalog, apelant oglašen odgovornim za prekršaj iz članka 235. stavak 1. točka 29. u vezi sa člankom 203. stavak 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 KM. AP-5658/14
4. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke podnio je 27. prosinca 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 012891 13 U od 24. listopada 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijena je kao neosnovana tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-173-77/13 od 15. rujna 2013. godine, a kojim rješenjem je odbačena kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv Obavještenja Republičke uprave za inspekcijske poslove Banja Luka broj 26.011/054-67-7/11 od 30. rujna 2011. godine. Predmetnim obavještenjem, u vezi sa zahtjevom za dostavljanje informacije od 21. rujna 2011. godine apelant je, obaviješten da se inspekcijski zapisnici i rješenja čuvaju pet godina, i da je dokumentacija, koja je predmet njegovog zahtjeva i koja se odnosi na period 1996. – 1999. godine izlučena i uništena, na osnovu Liste kategorija registratorskog materijala. Također, apelant je obaviješten da je Inspektorat Republike Srpske formiran 2005. godine, donošenjem Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj i počeo sa radom 1. ožujka 2006. godine i da je, do formiranja Inspektorata Republike Srpske, inspekcija rada bila u sastavu Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske. Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 55/14.
Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Pored navedenog, u predmetu broj AP-55/14 apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u predmetu broj AP-69/14 apelantica smatra je osporenim odlukama došlo i do povrede prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, dok u predmetu broj AP-5658/14 apelant smatra da mu je ospornim odlukama povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata.
9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi odluke Europskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. srpnja 1989. godine stavak 41; kao i H. protiv Francuske od 24. listopada 1989. godine stavak 47.).
10. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obvezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj točki u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelanta iz predmeta broj AP-55/14 da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, navode apelantice iz predmeta broj AP-69/14 da je osporenim odlukama povrijeđeno i njezino pravo prava na zabranu diskriminacije iz članka članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te navode apelanta iz predmeta broj AP-5658/14 da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić