Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-460/12 (A. D.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Dokaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 85
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-460/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 460/12, rješavajući apelaciju Anera Drljevića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. veljače 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Anera Drljevića.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 K 023099 11 Kž 2 od 23. studenoga 2011. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom suda u Mostaru da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Aner Drljević iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić-Miletić“ iz Mostara, podnio je 31. siječnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 K 023099 11 Kž 2 od 23. studenog 2011. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 K 023099 09 K od 7. srpnja 2011. godine. Na zahtjev Ustavnog suda od 8. veljače 2012. godine, apelant je 16. veljače 2012. godine dopunio apelaciju. Istodobno, apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 460/12 od 23. veljače 2012. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i od Kantonalnog tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 9. veljače 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Općinski sud, Tužiteljstvo i Kantonalni sud su 17. veljače i 2. ožujka 2012. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda broj 53 0 K 023099 09 K od 7. srpnja 2011. godine apelant je proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, s tim da se vrijeme koje je proveo u pritvoru, prema Rješenju Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KRN- 09/744, od 25. lipnja do 23. rujna 2009. godine, uračunava u izrečenu kaznu zatvora. Navedenom presudom je, na temelju članka 238. stavak 4. KZFBiH, od apelanta oduzeta opojna droga heroin u količini 1.367,05 grama i određeno je da će se uništiti.
7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u tijeku postupka utvrđeno da je apelant u noći između 23. i 24. lipnja 2009. godine u Neumu, u vozilu pobliže opisanom u izreci presude, prevozio, s ciljem prodaje, 1.369,15 grama opojne droge heroin (neto mase) pakirane u dva pakiranja od po 997,45 grama i 371,7 grama, protivno odredbama članka 20. Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga. Općinski sud je naveo da je, ocjenjujući sve izvedene dokaze koje je prihvatio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te dovodeći ih u vezu s apelantovim iskazom danim na glavnoj raspravi, zaključio da je dokazano da je apelant počinio kazneno djelo na način činjenično i pravno opisan u izreci presude. Naime, Općinski sud je naveo da je prihvatio u cijelosti iskaze svjedoka optužbe, četiri ovlaštene osobe, koji su potkrijepljeni materijalnim dokazima i koji se u bitnim stvarima podudaraju i nisu proturječni.
8. Navedeno je da su ovlaštene službene osobe, nakon saznanja da apelant prevozi drogu, kontaktirali Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo BiH), te da je nadležni tužitelj, zbog hitnosti, telefonskim putem kontaktirao suca za prethodni postupak Suda BiH radi izdavanja naredbe za pretres vozila i osoba, te je sudac za prethodni postupak izdao naredbu 23. lipnja 2009. godine. Dalje je navedeno da je potom Granična policija, Središnji istražni ured, sačinila Zapisnik o pretresanju broj 18-08-02-655/09 od 24. lipnja 2009. godine, koji je bez primjedbe potpisao apelant i u kojem je konstatirano da su u vozilu kojim je apelant upravljao pronađena dva pakiranja praškaste materije od 1.082,05 i 4.07,60 grama. Također, kako je navedeno, Granična policija je tom prilikom izdala i Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, pronađene praškaste materije, broj 18-11-4-04-8-05/09 od 24. lipnja 2009. godine, koju je apelant dragovoljno potpisao. Ta materija je predana Sudu BiH, a potom, prema Naredbi Tužiteljstva BiH broj Kt.295/09 od 3. srpnja 2009. godine, dostavljena Federalnoj upravi policije, Centar za forenziku, radi kemijskog vještačenja. Općinski sud je naveo da, budući da iz provedenih dokaza slijedi da je apelant bio prisutan prilikom pronalaska droge u njegovom automobilu, o čemu je potpisao zapisnik i potvrdu, droga (heroin) koja je tom prilikom pronađena i predana Sudu BiH, a potom proslijeđena Općinskom sudu, predstavlja zakonit dokaz. Također, Općinski sud je istakao, s obzirom na navode apelantovog branitelja da se količina izuzetih predmeta (droge) navedenih u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i u optužnici ne podudara, da se razlika u količini odnosi na količinu praškaste materije koja je radi vještačenja izdvojena iz navedenih pakiranja.
9. S druge strane, Općinski sud je naveo da nije prihvatio dokaz optužbe – Zapisnik o apelantovom ispitivanju od 24. lipnja 2009. godine, jer je ocijenio da je taj dokaz nezakonit, budući da apelant prilikom davanja tog iskaza nije bio upozoren, u smislu članka 78. stavak 2. točka c) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH). Također, Općinski sud je istakao da nije prihvatio apelantov iskaz dan na glavnoj raspravi, jer je, prema mišljenju suda, dan s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti.
10. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 53 0 K 023099 11 Kž 2 od 23. studenoga 2011. godine, kojom je žalbu odbio kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, povodom apelantovih navoda da su u postupku korišteni nezakonito pribavljeni dokazi (droga), ponovio redoslijed radnji koje su poduzimala nadležna tijela u konkretnom predmetu, te je zaključio da su neutemeljeni, budući da je Tužiteljstvo dokaze o svim poduzetim procesnim radnjama, koje su obavljene sukladno odredbama ZKPFBiH, a koje se odnose na oduzete paketiće droge, izvelo na glavnoj raspravi. Kantonalni sud je naglasio da, prema njegovom stavu, odredba članka 85. ZKPFBiH nije primjenjiva na svaki slučaj privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije. Navedena odredba je pozicionirana u ZKPFBiH u odjeljku Privremeno oduzimanje predmeta i imovine. Predmeti se, na temelju odredaba iz ovog odjeljka ZKPFBiH, oduzimaju na temelju naredbe suda ili ukoliko postoji opasnost od odlaganja, i bez naredbe, i to predmeti koji se prema odredbama KZFBiH moraju oduzeti (droga se oduzima na temelju odredbe članka 238. stavak 4. KZFBiH), ili predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku. Navedeno je da je odredbama članka 82. stavak 1. ZKPFBiH propisano da će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda, a stavkom 2. propisano je da će se, u slučaju ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija staviti u omot i zapečatiti. Prema tome, kako je istakao Kantonalni sud, na slučajeve kada se vrši privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije, čiji popis nije moguć, te koji se stavljaju u zapečaćene omote, primjenjiva je odredba članka 85. ZKPFBiH, jer popis nije bio moguć, tako da ovlaštene službene osobe nisu identificirale predmete i dokumentaciju. Slijedi da, kako je dalje istakao Kantonalni sud, u takvim slučajevima otvaranje i pregled takvih privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj, koji će predmete iz zapečaćenog omota identificirati, upravo iz razloga što popis takvih predmeta i dokumentacije nije bio moguć, nego su stavljeni u omot i zapečaćeni, i što dakle nije bila izvršena identifikacija predmeta i dokumentacije jer se nisu mogli popisati.
11. Kantonalni sud je istakao da, budući da su ovlaštene službene osobe u konkretnom slučaju, nakon privremenog oduzimanja dva paketića droge, drogu popisali u zapisniku koji je apelant potpisao i apelantu izdali potvrdu o tome, koju je on također bez primjedbi potpisao, time su navedeni predmeti – paketići identificirani, pa, prema stavu Kantonalnog suda, ne postoji obveza da takve predmete otvara tužitelj, u smislu odredbe članka 85. ZKPFBiH, jer je cilj navedene odredbe da se izvrši identifikacija predmeta i dokumentacije čiji popis nije bio moguć prilikom privremenog oduzimanja predmeta. Navedeni paketići su potom dostavljeni sudu, koji je izdao naredbu za pretres vozila i naredbom naložio da se predmeti koji se pronađu, a radi čijeg pronalaska je i izvršen pretres, donesu s naredbom tom sudu, što je učinjeno. Prema stavu Kantonalnog suda, kada bi postojala obveza da se svaki predmet, nakon privremenog oduzimanja, dostavlja na otvaranje tužiteljstvu, postalo bi bespredmetno određenje iz članka 236. ZKPFBiH, tj. da ovlaštene službene osobe, nakon obavještenja tužitelja, obave očevid i odrede potrebna vještačenja.
12. Također je navedeno da je u konkretnom slučaju policija sačinila i podnijela Tužiteljstvu BiH izvješće od 24. lipnja 2009. godine, u kojem je opisano kako su pronađena dva bijela pakiranja, omotana ljepljivom trakom, te da je mjesto pronalaska fotografirano, i izvršeno vaganje pronađenih omota, te utvrđena količina, a potom da je izvršeno testiranje materije s reagensima, koja je mijenjala boju, što je ukazivalo na to da se radilo o drogi. Navedeni predmeti predani su Sudu BiH 24. lipnja 2009. godine u prostorijama suda, uz izvješće i s potvrdama o oduzetim predmetima po usmenoj naredbi, što je konstatirano u službenoj zabilješci, da je predana potvrda s dva pakiranja (jedno veće, jedno manje) označeno kao dokaz 16, pod rednim br. 1. i 2, a što je Sud BiH uz dopis od 25. lipnja 2009. godine dostavio Tužiteljstvu BiH na čuvanje. Potom su naredbom Tužiteljstva BiH od 25. lipnja 2009. godine oduzeti predmeti dostavljeni na čuvanje u KDP Tužiteljstva BiH, prostorije u kojima se skladište i čuvaju predmeti, sredstva i oprema koji su oduzeti sukladno odredbama ZKP, nakon čega su naredbom Tužiteljstva BiH od 3. srpnja 2009. godine oduzeti paketići iz KDP-a izuzeti radi slanja na vještačenje. Nakon toga su, kako je navedeno, temeljem naredbe Tužiteljstva BiH, dva pakiranja i to težine 1.082,05 grama i 407,60 grama (materija je upakirana u providne plastične kese omotane samoljepljivom trakom), dostavljena na vještačenje u FUP, Centar za forenziku, te je određeni vještak H. M. sačinio nalaz i mišljenje. Navedeno je da je na glavnoj raspravi od 7. prosinca 2009. godine vještak objasnio da se prilikom analize praškaste materije uzima od 10 do 50 mg, a da se radi potpune sigurnosti analiza ponavlja najmanje tri puta. U nalazu je navedeno da je dostavljena prozirna kesa u kojoj su se nalazila dva bijela PVC omota, oblijepljena bijelom širokom samoljepljivom trakom, na kojima se nalaze otvori zalijepljeni bijelom samoljepljivom trakom, a s obzirom na to da je naredbom traženo da se obavi daktiloskopsko vještačenje ambalaže (samoljepljive trake i PVC materijala u koji je bila upakirana materija), onda je izvršeno prepakiranje sadržaja PVC omota, pred tročlanim povjerenstvom, te obavljeno mjerenje materije i utvrđena neto masa manjeg paketića od 371,7 grama, a većeg 997,45 grama. Prepakiranje je izvršeno u prozirne PVC kesice sa šavom i propisno je označeno, dok su samoljepljiva traka i PVC u kojima je bila droga naknadno bili predmet daktiloskopskog vještačenja. Vještak je objasnio razliku u težini paketića od 1.082,05 grama i 407,60 grama, težina je dostavljena bruto (omotani samoljepljivom trakom i u PVC vrećicama), iz kojih je sadržaj izvađen i izvagan te utvrđena količina manjeg paketića od 371,7 grama, a većeg 997,45 grama. Slijedom toga, kako je pojasnio Kantonalni sud, ne postoji sumnja u pogledu odstupanja težine paketića u bruto masi paketića, te u neto masi koja je izvagana nakon odstranjivanja samoljepljive trake i PVC materijala-omota, te da ne postoji bilo kakva sumnja u vaganje količine, prema stavu tročlanog povjerenstva. Dalje je navedeno da je naknadno, povodom prigovora branitelja, Općinski sud usvojio prijedlog Tužiteljstva za ponovno vještačenje izuzete materije, koje je obavio drugi vještak na temelju naredbe Općinskog suda, koji je na glavnoj raspravi pojasnio, a naveo i u svom pisanom nalazu od 19. travnja 2011. godine. Uspoređujući razlike u neto težini paketića prema nalazima vještaka, i to da je u većem PVC omotu manja količina droge za 30 miligrama, a u manjem omotu za pet miligrama, Općinski sud je zaključio da se razlika pokazuje kao utrošeni dio prilikom prve analize droge.
13. Kantonalni sud je istakao da je apelantov žalbeni prigovor kako se droga sada ne nalazi u istim paketima, odnosno u koverti iste boje, sasvim paušalan i ne dovodi u pitanje identitet i količinu oduzete droge, budući da je sasvim jasno kako je droga više puta raspakirana, pa ponovno pakirana za svrhu dva vještačenja koja su obavljena. S obzirom na provedene procesne radnje, neutemeljen je apelantov žalbeni navod kako Tužiteljstvo tijekom postupka nije dokazalo niti je pokušalo dokazati kako je s oduzetim predmetima postupljeno na način kako to nalažu imperativne zakonske norme, budući je Tužiteljstvo dokaze o svim procesnim radnjama, koje su obavljene sukladno odredbama ZKPFBiH, koje se odnose na oduzete predmete, izvelo na glavnoj raspravi. S obzirom na navedeno, istaknuto je da okolnosti pod kojima su navedeni dokazi (dva paketa droge) pribavljeni ne dovode u pitanje njihovu pouzdanost i točnost. Navedeni dokazi nisu dovedeni u pitanje žalbenim prigovorima, osim što apelant inzistira na tome da je Tužiteljstvo moralo, nakon oduzimanja, pregledati privremeno oduzete predmete, u smislu članka 85. ZKPFBiH, pa da, s obzirom na to da to nije učinjeno, oni predstavljaju nezakonite dokaze, te da su nezakoniti svi dokazi koji se temelje na spoznajama dobivenim iz tih dokaza. Takvo stajalište, da je tokom kaznenog postupka postupljeno pogrešno u pogledu oduzetih predmeta, odnosno da je bilo potrebno postupiti u smislu odredbe članka 85. ZKPFBiH i oduzete predmete dostaviti Tužiteljstvu, koje bi izvršilo otvaranje oduzetih predmeta uz obvezu da o otvaranju obavijesti suca za prethodni postupak i optuženog, pogrešno je. Naime, kako je istakao Kantonalni sud, oduzeti paketi droge su dostavljeni sudu koji je izdao naredbu za pretres vozila i naredbom naložio da se predmeti koji se pronađu, a radi čijeg pronalaska je i izvršen pretres, donesu s naredbom tom sudu, što je i učinjeno. Prema stavu Kantonalnog suda, kada bi postojala obveza da se svaki predmet nakon privremenog oduzimanja dostavlja na otvaranje tužiteljstvu, postala bi bespredmetna odredba članka 236. ZKPFBiH, tj. da ovlaštene službene osobe, nakon obavještavanja tužitelja, obavljaju očevid i određuju potrebna vještačenja, jer bi tužitelj nakon otvaranja naložio potrebna vještačenja. Naime, u konkretnoj situaciji, kada je policija pronašla drogu, te sačinila o tome zapisnik i izdala potvrdu o privremeno oduzetim predmetima, navedeni predmeti su identificirani i kao takvi podobni za vještačenje kako bi se utvrdilo radi li se o materiji čije stavljanje u promet nije dopušteno, tako da nije bilo potrebe da se obavlja očevid kao procesna radnja koja se inače poduzima kada je za utvrđivanje neke važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Suština apelantovih tvrdnji jeste da su pobijane presude utemeljene na nezakonitom dokazu i to jedinom izravnom dokazu koji je korišten u prethodnom postupku, ali i na glavnoj raspravi, a to je droga, te da su svi ostali dokazi posredni i izvedeni su iz ovog dokaza (vještačenje i dr.). Apelant ističe da je u postupku počinjena povreda odredbi članka 71. ZKPBiH (jer je postupak započet pred Tužiteljstvom BiH) i članka 85. ZKPFBiH. Naime, prema njegovim navodima, u spisu ne postoji dokaz da je tužitelj izvršio otvaranje privremeno oduzetih predmeta (droge), te da je o otvaranju obavijestio sve osobe iz članka 85. ZKPFBiH, što dokaz čini nezakonitim. Ističe da je tijekom postupka tvrdio da se presuda ne može temeljiti na tom dokazu i tražio da se izdvoji iz spisa predmeta, što je sud odbio učiniti smatrajući da je dokaz pribavljen na zakonit način. U prilog svojim tvrdnjama, apelant je naveo da je, sukladno Odluci Ustavnog suda broj AP 291/08 od 19. studenog 2011. godine, Kantonalni sud u sličnoj situaciji donio Presudu broj 58 K 077 110 11 KžK od 23. prosinca 2011. godine (presudu je dostavio uz apelaciju), kojom je optuženi u tom predmetu oslobođen od optužbe upravo zbog propusta Tužiteljstva da postupi prema imperativnoj odredbi članka 85. st. 1. i 2. ZKPFBiH. Osim toga, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku kojom će se odložiti izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je istakao da je u tijeku postupka utvrđeno, i to na temelju iskaza svjedoka, da je apelant bio prisutan prilikom pronalaska droge u njegovom vozilu, o čemu je potpisao zapisnik o pretresanju, kao i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te da je droga koja je predana Sudu BiH potom dostavljena Općinskom sudu, te da taj dokaz predstavlja zakonit dokaz.
16. Kantonalni sud je, između ostaloga, istakao da se apelant poziva na slučaj Ćehić u kojem je Kantonalni sud donio oslobađajuću presudu, ali da zanemaruje činjenicu da je u tom predmetu, kako iz stanja tog spisa nesporno proizlazi, PVC vrećica bila otvarana prije nego je dostavljena na otvaranje vještaku, navodeći da se sadržaj vrećice nije mogao vidjeti bez otvaranja, te da je predmet otvaran prije nego je dostavljen vještaku, čime se pokazala razumna sumnja u činjenicu da je vrećica bila otvorena, a što je proizašlo i iz iskaza svjedoka policajaca koji ni u službenoj zabilješci nisu naveli da su vrećicu otvarali. U konkretnom predmetu je sasvim druga situacija. Prema stavu Kantonalnog suda, privremeno oduzeta droga od apelanta je zakonit dokaz, jer činjenica da privremeno oduzetu drogu nije otvorio i pregledao tužitelj, u smislu odredbe članka 85. ZKPFBiH, ne dovodi samo zbog toga do nezakonitosti navedenog dokaza, a potom i do nezakonitosti samog vještačenja droge. Okolnosti pod kojima je navedena droga oduzeta od apelanta ne dovode u pitanje njihovu pouzdanost i točnost.
17. Tužiteljstvo je istaklo da je sud pravilno obrazložio da je člankom 82. stavak 2. ZKPFBiH propisan način privremenog oduzimanja ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć i to tako da će se predmeti i dokumentacija staviti u omot i zapečatiti. Kako je istaklo Tužiteljstvo, u konkretnom slučaju ovlaštene službene osobe su nakon privremenog oduzimanja dva paketića droge te paketiće popisali u zapisniku koji je apelant potpisao bez primjedbi i pri tome mu izdali potvrdu koju je on bez primjedbi potpisao, te su navedeni predmeti – paketići identificirani, zbog čega i nije postojala tužiteljeva obveza da takve predmete otvara, u smislu članka 85. ZKPFBiH. V.Relevantni propisi
18. Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05 i 42/10) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 238. stavak 1.
Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Tko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet tvari ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
19. Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 71.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i isprava Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i isprava obavlja Tužitelj.
O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i isprava Tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili poduzeće kojem su predmeti oduzeti, suca za prethodni postupak i branitelja. Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i isprava mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.
20. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) u relevantnom dijelu glasi: Članak 11.
Zakonitost dokaza (1) Zabranjeno je od osumnjičenika, optuženika ili bilo koje druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovoga Zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobiveni na temelju dokaza iz stavka 2. ovoga članka.
Odjeljak 2 – Privremeno oduzimanje predmeta i imovine Članak 79. st. 1. i 2.
Naredba za oduzimanje predmeta (1) Predmeti koji se po KZ FBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u kaznenom postupku privremeno će se oduzeti i na temelju sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.
(2) Nalog o oduzimanju predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od tužitelja.
Članak 82. st. 1. i 2.
Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija, i o tome izdati potvrda.
(2) Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti.
Članak 83. stavak 1.
Pravo žalbe (1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. Članak 84.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje.
Članak 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužitelj. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj je dužan obavijestiti osobu ili poduzeće kojemu su predmeti oduzeti, suca za prethodni postupak i branitelja.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.
Članak 236.
Očevid i vještačenje Ovlaštena službena osoba, nakon obavještavanja tužitelja, dužna je obaviti očevid i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije tijela. Ako je tužitelj nazočan na licu mjesta i tijekom obavljanja očevida od ovlaštenih službenih osoba, može tražiti da ovlaštena službena osoba poduzme određene radnje koje on smatra potrebnim. Sve radnje poduzete tijekom očevida moraju se zabilježiti i potanje obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom izvješću.
VI.Dopustivost
21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 53 0 K 023099 11 Kž 2 od 23. studenog 2011. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 16. siječnja 2012. godine, a apelacija je podnesena 31. siječnja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant ističe da mu je postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
26. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
27. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
28. U pogledu pitanja primjene članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud ističe kako se u konkretnom slučaju radi o kaznenom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, koje je propisano zakonom i osuđen je na kaznu zatvora. Dakle, radi se o postupku u kojem je utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe, pa su članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjivi.
29. Apelant smatra da su pobijane odluke redovitih sudova utemeljene na dokazu na kojem sud ne može temeljiti svoju odluku, tj. na nezakonito pribavljenom dokazu, što je za posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) da njegova zadaća nije ocjenjivati prihvatljivost dokaza umjesto domaćih sudova, iako može ispitivati način na koji se s tim dokazima postupalo kao bitnim elementom pri odlučivanju je li suđenje bilo pravično, te su tako pravila o dokazima uglavnom pitanje za domaće sudove. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na praksu Europskog suda iz koje slijedi da prihvaćanje nezakonito dobivenih dokaza ne predstavlja samo po sebi kršenje članka 6. Europske konvencije, ali je Europski sud u predmetu Schenk protiv Švicarske utvrdio da to može dovesti do nepravičnosti, ovisno o činjenici konkretnog predmeta (vidi Europski sud, Schenk protiv Švicarske, presuda od 12. srpnja 1988. godine, broj predstavke 1086/84, serija A- 140, stavak 49). Naime, u toj odluci Europski sud je izrazio stav da članak 6. Europske konvencije ne sadrži niti jedno pravilo koje regulira pitanje prihvatljivosti dokaza, nego da je to pitanje u isključivoj nadležnosti domaćeg zakonodavstva, te da, sukladno navedenome, prihvaćanje nezakonitih dokaza ne znači samo po sebi povredu članka 6. Europske konvencije, da Europski sud ispituje postupak kao cjelinu, odnosno jesu li sudovi korištenjem tog nezakonitog dokaza osobu lišili prava na pravično suđenje. Pri tome, posebno će se ocijeniti je li nezakoniti dokaz bio jedini dokaz na kojem je odluka koja se pobija utemeljena.
30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant, prije svega, ukazuje na to da je droga koja je pronađena u njegovom automobilu nezakonit dokaz zbog toga što je nakon oduzimanja nije otvorio tužitelj, te o otvaranju obavijestio apelanta od kojeg je ona oduzeta, njegovog branitelja i sud, što je suprotno odredbama članka 71. ZKPBiH (koji je identičan odredbama članka 85. ZKPFBiH), te da se stoga na tom dokazu ne može temeljiti sudska odluka, u smislu odredaba članka 11. stavak 2. ZKPFBiH. Osim toga, apelant ukazuje i na to da se radi o jedinom izravnom dokazu.
31. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je o skoro identičnom pravnom pitanju već raspravljao u Odluci broj AP 291/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 291/08 od 19. studenog 2011. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, između ostalog, ukazao na to da obrazloženje pobijane sudske odluke u potpunosti zanemaruje imperativne odredbe st. 1. i 2. članka 135. ZKPRS, kojima je propisano da otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužitelj, te da je njegova dužnost o tom postupku (otvaranju i pregledu) obavijestiti fizičku ili pravnu osobu od koje je predmet oduzet, suca za prethodni postupak i branitelja. Ustavni sud podsjeća na to da odsustvo navedenih osoba (fizičke ili pravne osobe od koje je predmet oduzet, suca za prethodni postupak i branitelja) ne sprječava tužitelja da obavi otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije, ali da će u zapisniku o otvaranju i pregledanju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužitelj naznačiti osobe koje su prisustvovale ovoj radnji, odnosno njihovo odsustvovanje, uz napomenu da su navedene osobe uredno obaviještene (točka 48. Odluke). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da tužitelj o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta nije obavijestio suca za prethodni postupak, kako je to propisano odredbama članka 135. stav 2. ZKP. S obzirom na to, te imajući u vidu da se radi o predmetima koji su oduzeti prilikom nezakonitog pretresa, Ustavni sud ukazuje na to da se Zapisnik o otvaranju, vizualnom pregledu i vaganju privremeno oduzetih predmeta CJS Istočno Sarajevo broj 13-02/6-41 od 3. lipnja 2008. godine smatra nezakonitim dokazom, u smislu odredaba članka 10. st. 2. i 3. ZKP.
32. U kontekstu navedenog, Ustavni sud prvenstveno ističe da iz odluke Ustavnog suda donesene u predmetu AP 291/08 proizlazi jasan zaključak da procedura propisana ZKP vezana za postupak prikupljanja dokaza treba u svakom konkretnom slučaju biti dosljedno provedena. Dovodeći u kontekst navedene stavove iz citirane odluke Ustavnog suda s konkretnim predmetom, Ustavni sud zapaža da je apelant također proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Ustavni sud zapaža i da su redoviti sudovi svoje utvrđenje da je apelant počinio kazneno djelo utemeljili na dokazima koji proizlaze iz provedenog dokaza, pretresa apelantovog automobila, te da su tom prilikom pronađena i oduzeta dva paketića praškaste materije – droge. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na to da je u predmetnom postupku do pronalaženja droge u automobilu koji je vozio apelant došlo na temelju naredbe Suda BiH, izdane na zahtjev Tužiteljstva BiH, te da su, što ni apelant ne pobija, ovlaštene službene osobe o poduzetim radnjama pretresanja automobila sačinile zapisnik u apelantovom prisustvu, koji je on i potpisao bez bilo kakvih primjedbi, te da su potom izdali i potvrde o privremeno oduzetim predmetima, među kojima je i potvrda o oduzimanju dva paketića praškaste materije (droge), koje je također apelant potpisao bez primjedbi. Nakon toga su, kako to proizlazi iz predmetnih odluka, navedeni predmeti predani Sudu BiH 24. lipnja 2009. godine u prostorijama suda, uz izvješće i s potvrdama o oduzetim predmetima, koje je potom Sud BiH 25. lipnja 2009. godine dostavio Tužiteljstvu BiH na čuvanje. Potom su naredbom Tužiteljstva BiH od 25. lipnja 2009. godine oduzeti predmeti dostavljeni na čuvanje u KDP Tužiteljstva BiH, nakon čega su naredbom Tužiteljstva BiH od 3. srpnja 2009. godine oduzeti paketići iz KDP-a izuzeti, radi slanja na vještačenje.
33. Ustavni sud zapaža da iz navedenih činjenica proizlazi da su u konkretnom slučaju oduzeti predmeti bili na čuvanju u Tužiteljstvu BiH, ali da to Tužiteljstvo nije provelo proceduru koju je propisao ZKPBiH u odredbama članka 71, koji je sadržajno identičan članu 135. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, čiju je primjenu ispitivao Ustavni sud u Odluci AP 291/08. Naime, Ustavni sud ukazuje na to da je odredbom članka 71. ZKPBiH propisano da otvaranje i pregledanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužitelj, te da je njegova dužnost o tom postupku (otvaranju i pregledu) obavijestiti fizičku ili pravnu osobu od koje je predmet oduzet, suca za prethodni postupak i branitelja. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da tužitelj nije postupio prema imperativnoj odredbi članka 71. ZKPBiH, te nije obavio otvaranje i pregled oduzetih predmeta od apelanta, mada navedena odredba ne propisuje bilo kakve izuzetke u kojim tužitelj nema obvezu postupiti prema tim odredbama. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da se radi o nezakonitom dokazu u smislu odredaba članka 11. ZKPFBiH. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su oduzeti predmeti (droga) jedini izravni dokaz da je apelant počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, te da su svi drugi dokazi koji su provedeni kao dokazi optužbe faktički posredni dokazi koji su u vezi s tim dokazom.
34. Ustavni sud podsjeća na to da, u smislu članka 6. Europske konvencije, nije njegova zadaća utvrđivati bi li se apelanta moglo osuditi da je sporni dokaz izuzet, nego ocjenjivati je li postupak bio pošten, odnosno je li uporabom spornog dokaza ispunjen zahtjev poštenog suđenja. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je način na koji su dokazi pribavljeni i uporabljeni u postupku protiv apelanta utjecao na postupak u cjelini, zbog čega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi poštenog suđenja. Zbog navedenog je povrijeđen članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
35. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti pobijanu odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku sukladno jamstvima iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je način na koji su dokazi pribavljeni i uporabljeni u postupku protiv apelanta utjecao na postupak u cjelini, zbog čega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi poštenog suđenja.
37. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić