Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-380/12 (A. B.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Nematerijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-380/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 380/12, rješavajući apelaciju Amre Beganović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Amre Beganović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na dužinu trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0P 023537 10 P, koji je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 023537 13 Gž od 11. decembra 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amra Beganović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 24. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 32 0P 023537 10 P, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, te člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. februara 2012. godine i 14. januara 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju i dodatne informacije o predmetu.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju i tražene informacije 10. februara 2012. godine, 22. avgusta 2013. godine i 22. januara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 23. juna 2010. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv „Euroherc-osiguranja“ d.o.o. Mostar, Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, v. sp. 4.420,00 KM. Općinski sud je naredbom od 6. jula 2010. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.
6. Općinski sud je pripremna ročišta od 29. oktobra i 11. decembra 2012. godine odložio zbog bolesti sudije koji je bio zadužen u predmetu. Nakon toga, Općinski sud je održao pripremno ročište 12. februara 2013. godine, na kojem je zakazao i ročište za glavnu raspravu za 20. mart 2013. godine, koja je odgođena uz saglasan prijedlog parničnih stranaka radi postojanja velike vjerovatnoće da će doći do vansudske nagodbe. Budući da nije došlo do vansudske nagodbe, glavna rasprava je održana 29. aprila 2013. godine, kada su provedeni dokazi koncentrirani na pripremnom ročištu, te je glavna rasprava zaključena.
7. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 023537 10 P od 27. maja 2013. godine, kojom je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i tuženog obavezao da apelantici na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 1.845,00 KM, kao i da joj naknadi troškove postupka, sve pobliže opisano u izreci presude.
8. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Presudu broj 32 0 P 023537 13 Gž od 11. decembra 2014. godine, kojom je žalbu odbio. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da su joj u postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje i na povredu prava na nediskriminaciju. Ističe da je podnijela tužbu 23. juna 2010. godine, a da Općinski sud u vrijeme podnošenja apelacije nije zakazao ni pripremno ročište, te da ne uvažava rokove iz Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Smatra da sudovi trebaju ili uvažavati rokove ili tražiti izmjenu zakona, a sve kako stranke ne bi trpjele štetne posljedice. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, te da apelantici odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio hronologiju postupka, pri čemu je istakao da se radi o predmetu čije rješavanje prema zakonu nije hitno, a prioritet u rješavanju imali su predmeti iz ranijih godina. Istakao je da je konkretni premet obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za 2012. godinu, u kojem su bili obuhvaćeni predmeti od 2007. godine pa nadalje, te da je, prema tom Planu, prije konkretnog predmeta prema starosti bilo obuhvaćeno 69 predmeta. Ukazao je i na to da je u toku postupka sudija koji je bio zadužen u predmetu bio bolestan, te da je nakon uzimanja u rad postupak okončan u razumnom roku, pri čemu su uvažavani i zakonski rokovi.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao ni pripremno ročište, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
16. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 23. juna 2010. godine i da je postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 023537 13 Gž od 11. decembra 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja parničnog postupka jeste period od četiri godine i oko pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče apelanticinog zahtjeva za naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i radnje koje je trebalo provesti (između ostalih i medicinska vještačenja i vještačenja iz saobraćajne struke), može govoriti o nešto složenijem postupku.
22. Sumirajući postupak, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud neposredno nakon prijema apelanticine tužbe predmet uzeo u rad, te tužbu s prilozima dostavio tuženom na odgovor i da je primljeni odgovor dostavio apelantici. Nakon toga, kako proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu, Općinski sud nešto duže od dvije godine nije preduzimao nikakve radnje u postupku, da bi potom, nakon uzimanja u rad predmetnog spisa, taj sud preduzimao procesne radnje u razumnim vremenskim razmacima. Dalje, Ustavni sud zapaža da je jedno od zakazanih ročišta odgođeno i na osnovu zajedničkog prijedloga apelantice i tuženog, te da je prvostepeni postupak okončan u roku kraćem od tri godine od podnošenja tužbe. Nakon toga, Kantonalni sud je odlučio o žalbi tuženog za oko godinu i po dana. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Imajući u vidu navedeno, prema mišljenju Ustavnog suda, mada je u početnoj fazi ovog postupka Općinski sud propustio da preduzme radnje (zakaže pripremno ročište) kojim bi se brže okončao postupak, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom na navode iz odgovora Općinskog suda, može zaključiti da je taj sud imao opravdane razloge zbog kojih nije u kraćem roku okončao postupak. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud konkretni predmet obuhvatio Planom rješavanja starih predmeta za 2012. godinu, a taj Plan je obuhvatio predmete od 2007. godine, te je, dakle, preduzeo odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi.
23. Stoga, Ustavni sud smatra, ocjenjujući postupak u cjelini, postupak koji je na dvije sudske instance trajao četiri godine i oko pet mjeseci, da nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, imajući u vidu da je dužina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i da je spis uzet u rad u skladu sa sačinjenim Planom rješavanja starih predmeta. Pitanje naknade nematerijalne štete
24. U odnosu na apelanticin zahtjev da joj se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku, to apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
25. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu i na diskriminaciju zasnivaju na potpuno identičnim navodima kao i navodi o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
26. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja parničnog postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i kada je spis uzet u rad u skladu sa sačinjenim Planom rješavanja starih predmeta.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić