Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-405/12 (A. B.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-405/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 405/12, rješavajući apelaciju Amira Barakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Amira Barakovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Gračanici u predmetu broj 027-0-I-08-000536, a koji je okončan Rješenjem broj 027-I-08-00536. od 10. januara 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amir Baraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 26. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 027-0-I-08-000536.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav (1) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja radnje, od Osnovnog suda je zatraženo 7. februara 2012. godine i 23. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju i informaciju o tome u kojoj se fazi nalazi postupak.

3. Općinski sud je dostavio odgovor i tražene informacije 15. februara 2012. godine i 5. augusta 2013. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. JP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 28. oktobra 2008. godine, protiv apelanta kao izvršenika, Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – izvoda iz stanja finansijsko-knjigovodstvene evidencije, radi isplate iznosa od 308,74 KM.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 027-0-I-08-000536 od 8. juna 2009. godine odredio predloženo izvršenje. Apelant je 16. jula 2009. godine podnio prigovor protiv izvršenja, u kojem je, između ostalog, ukazao i na to da je potraživanje tražioca izvršenja zastarjelo.

7. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je 2. aprila 2012. godine donio zaključak kojim je izvršenje odgođeno, a izvršni spis je preveden u Mal upisnik, te je u predmetnoj pravnoj stvari proveden parnični postupak.

8. Nakon okončanog postupka, Općinski sud je donio Presudu broj 27 0 Mal 017119 12 Mal od 25. jula 2012. godine, kojom je tražiocu izvršenja odbijen tužbeni zahtjev, te je obavezan da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 964,00 KM.

9. Općinski sud je 10. januara 2013. godine donio Rješenje broj 027-0-I-08-000536, kojim je izvršni postupak obustavljen, te su ukinute sve provedene radnje.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da su mu u postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da sud nije odlučio o njegovom prigovoru, te da ne uvažava rokove iz Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Smatra da sudovi trebaju ili uvažavati rokove ili tražiti izmjenu zakona, kako stranke ne bi trpjele štetne posljedice. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, te da mu odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka, pri čemu je istakao da je imao objektivne poteškoće zbog toga što nisu bile popunjene pozicije sudija i stručnih saradnika koji bi radili na predmetima. Također, Općinski sud je naveo da ima velik broj neriješenih predmeta, a naročito tzv. komunalnih predmeta (kojih je u tom sudu u vrijeme davanja odgovora bilo 4.484). Naglasio je da se, prema uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Plan rješavanja starih predmeta sačinjava za stare predmete, izuzev hitnih i komunalnih predmeta, te da stoga konkretni predmet nije imao prioritet u rješavanju.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Međutim, Ustavni sud naglašava da, također, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku o apelantovom prigovoru podnesenom 16. jula 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

17. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu, povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak u kojem je apelant bio u poziciji izvršenika pokrenut podnošenjem prijedloga za izvršenje u Općinskom sudu 28. oktobra 2008. godine i da je okončan donošenjem Rješenja broj 027-I-08-00536 od 10. januara 2013. godine, kojim je Općinski sud odlučio da se izvršni postupak obustavlja i da se ukidaju sve provedene radnje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja izvršnog postupka jeste period od četiri godine i oko dva mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave, u kojem je apelant bio izvršenik i koji je nakon prijema rješenja o izvršenju podnio prigovor, pa se, s obzirom na specifičnosti izvršnog postupka, ne može govoriti o složenom predmetu. Osim toga, budući da je izvršenje određeno naplatom novčanih sredstava s apelantovog žiroračuna, odnosno pljenidbom, procjenom i prodajom apelantovih pokretnih stvari, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i prema izričitoj zakonskoj odredbi (član 5. ZIP-a) u ovakvim sporovima sud je dužan da postupa hitno.

23. Sumirajući postupak, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon prijema prijedloga za izvršenje (28. oktobra 2008. godine), tek nakon sedam mjeseci donio odluku i odredio predloženo izvršenje Rješenjem o izvršenju broj 027-0-I-08-000536 od 8. juna 2009. godine, te ga dostavio apelantu. Nakon toga je Općinski sud o apelantovom prigovoru od 16. jula 2009. godine odlučio tek 2. aprila 2012. godine, kada je donio zaključak da se izvršenje odgađa, a izvršni spis prosljeđuje Parničnom odjeljenju suda na daljnji postupak. Dakle, Općinskom sudu je trebalo dvije godine i oko osam mjeseci da uzme predmet u rad i odluči o prigovoru i pri tome, s obzirom na specifičnosti izvršnog postupka, samo donese odluku da se predmet proslijedi Parničnom odjeljenju na daljnje postupanje. Također, iz dostavljenog odgovora proizlazi da je taj sud, nakon što je predmet proslijeđen Parničnom odjeljenju na daljnji postupak, u relativno kratkom roku odlučio i donio Presudu broj 27 0 Mal 017119 12 Mal od 25. jula 2012. godine, kojom je tražiocu izvršenja odbijen tužbeni zahtjev, dakle nakon dva mjeseca, ali je ponovno tom sudu trebalo nešto duže od pet mjeseci da nakon toga donese Rješenje broj 027-I-08-00536 od 10. januara 2013. godine, kojim se izvršni postupak obustavlja.

24. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u svom odgovoru naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu koji je određen Planom rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće, a u koji konkretni predmet nije uvršten. Također, kao razlog dužine trajanja postupka naveo je velik broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju (koju Ustavni sud kontinuirano slijedi u svojim odlukama), prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

25. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ukazuje na to da se preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Općinski sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem u razumnim rokovima u predmetnom slučaju, budući da taj predmet nije uvršten u navedeni Plan, mada se radi o postupku za koji je zakon propisao da se hitno rješava.

26. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je prema zakonu hitan, te da je od posebnog značaja za apelanta, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina trajanja izvršnog postupka od četiri godine i oko dva mjeseca u Općinskom sudu ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, vrstu postupka, njegov značaj za apelanta, posljedice postupka (budući da je u konačnici tražiocu izvršenja odbijen tužbeni zahtjev, te je obavezan da apelantu naknadi troškove postupka), te zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.

Ostali navodi

28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini izvršnog postupka, koji je prema samom zakonu hitne prirode, a trajao je duže od četiri godine i dva mjeseca.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-405/12 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio