Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1021/14 („Jarkić“ d.o.o. Čitluk - Podružnica Mostar)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1021/14

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1021/14, rješavajući apelaciju „Jarkića“ d.o.o. Čitluk - Podružnica Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Jarkića“ d.o.o. Čitluk - Podružnica Mostar.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 Ps 006614 09 Ip.

Nalaže se Općinskom sudu u Travniku, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 51 0 Ps 006614 09 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Jarkić“ d.o.o. Čitluk - Podružnica Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 Ps 006614 09 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. decembra 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 4. marta 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Hari II“ d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u predmetu broj 51 0 Ps 006614 07 Ps od 6. novembra 2008. godine radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 7.035,02 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. maja 2007. godine pa do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 1.570,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 6. novembra 2008. godine kao dana zaključenja nagodbe, pa sve do isplate, i to pljenidbom sredstava na računu izvršenika kod Raiffeisen banke d.d. BiH, Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i UniCredit Bank d.d., te prenosom sredstava na apelantov račun, zatim, zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikove pokretne i nepokretne imovine koja se zatekne u sjedištu društva i drugim poslovnim prostorima društva.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 15. aprila 2009. godine odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je izvršenik 30. aprila 2009. godine izjavio prigovor.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 29. septembra 2009. godine usvojio izvršenikov prigovor i izvršni postupak obustavio.

8. Apelant je 4. novembra 2009. godine izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 29. septembra 2009. godine.

9. Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Rješenje broj 51 0 Ps 006614 10 Pžip od 20. maja 2010. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu, rješenje Općinskog suda od 29. septembra 2009. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. U ponovnom postupku Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 24. marta 2011. godine odbio izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja Općinskog suda od 15. aprila 2009. godine i obavezao izvršenika da apelantu, pored već iskazanih troškova, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.417,70 KM.

11. Apelant je 20. maja 2011. godine Općinskom sudu uputio podnesak kojim je predložio da se predmet i sredstvo ranijeg izvršenja promijene, a sve s ciljem da bi uspio realizirati svoja potraživanja u iznosu od 7.035,02 KM od izvršenika do potpunog namirenja.

12. Općinski sud je donio Rješenje broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 14. juna 2011. godine kojim su promijenjeni predmet i sredstvo izvršenja određeni rješenjem od 15. aprila 2009. godine, te određeno da se dozvoljava izvršenje prema izvršeniku radi naplate novčanog potraživanja bliže navedenog u izreci rješenja, i to na način da se izvrši pljenidba potraživanja izvršenika zabranom izvršenikovom dužniku Upravi za indirektno oporezivanje BiH sa sjedištem u Banjoj Luci - Regionalni centar Mostar, da izvršeniku ispuni novčano potraživanje a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati, ili da inače raspolaže njime, te pljenidbom tih sredstava koja izvršenik ima kod Uprave za indirektno oporezivanje BiH sa sjedištem u Banjoj Luci - Regionalni centar Mostar, po osnovu povrata poreza na dodanu vrijednost, kao i prenosom tako zaplijenjenih sredstava na račun apelantovog opunomoćenika, sve do konačnog namirenja cjelokupnog potraživanja i troškova predmetnog postupka.

13. Apelant je pismenim podneskom od 29. septembra 2011. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.

14. Uprava za indirektno oporezivanje sa sjedištem u Banjoj Luci - Regionalni centar Mostar (u daljnjem tekstu: Uprava) je dopisom broj 02/408-1-6-250/2011 od 30. novembra 2011. godine obavijestila Općinski sud da su „u Alice sistemu prisutna tri porezna obveznika čiji podaci u određenom dijelu odgovaraju podacima izvršenika [...]. Naime, u sistemu Alice registriran je porezni obveznik „Hari-Uno“ d.o.o. sa adresom Mehmeda Spahe 25, Novi Travnik [...], za koga je mjesno nadležan RC Mostar, porezni obveznik „Hari II“ d.o.o. sa adresom Divjak b.b. Vitez [...], za koga je mjesno nadležan RC Sarajevo, te Poslovna jedinica „Hari II“ d.o.o. Novi Travnik, sa sjedištem u Brčkom [...], za koga je mjesno nadležan RC Tuzla. Imajući u vidu da su u rješenju Općinskog suda od 14. juna 2011. godine iskombinirani podaci (ime i adresa) dva porezna obveznika, po njemu nije moguće postupiti, jer se ne može nesumnjivo utvrditi ko je izvršenik, odnosno na koga se odnosi obaveza iz predmetnog rješenja. Imajući u vidu navedeno, Uprava je navela da je potrebno uputiti apelanta da, primjenom važećih zakonskih odredbi, provede postupak ispravke rješenja o izvršenju, kako bi nadležni Općinski sud donio rješenje u kojem će biti naveden izvršenik s podacima kako je registriran kod Uprave, a po kojem rješenju bi Uprava mogla postupiti.

15. Nakon toga, apelant je 26. decembra 2012. godine Općinskom sudu uputio podnesak kojim je predložio izmjenu rješenja o izvršenju.

16. Općinski sud je donio Rješenje broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 22. februara 2012. godine kojim je promijenjeno rješenje Općinskog suda od 14. juna 2011. godine na način da se dozvoljava izvršenje prema izvršeniku radi naplate novčanog potraživanja bliže navedenog u izreci rješenja, i to na način da se izvrši pljenidba potraživanja izvršenika zabranom izvršenikovom dužniku Upravi za indirektno oporezivanje BiH sa sjedištem u Banjoj Luci - Regionalni centar Sarajevo, da izvršeniku ispuni novčano potraživanje a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže njime, te pljenidbom tih sredstava koja izvršenik ima kod Uprave za indirektno oporezivanje BiH sa sjedištem u Banjoj Luci - Regionalni centar Sarajevo, po osnovu povrata poreza na dodanu vrijednost, kao i prenosom tako zaplijenjenih sredstava na račun apelantovog opunomoćenika, sve do konačnog namirenja cjelokupnog potraživanja i troškova predmetnog postupka.

17. Apelant je pismenim podneskom od 14. juna 2012. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.

18. Uprava je dopisom broj 04/4/6-8-20-503-5 12 od 12. jula 2012. godine obavijestila apelanta da nije u mogućnosti da izvrši rješenje Općinskog suda, jer u rješenju nije naveden tačan naziv obveznika, odnosno izvršenika. Uvidom u IS UINO, u kome se vode obveznici indirektnih poreza, naziv „Hari II“ d.o.o. trgovačko-ugostiteljsko-turističko društvo egzistira u Vitezu i za tog obveznika je nadležan RC Mostar, te „Hari – II“ d.o.o. trgovačko-ugostiteljsko-turističko društvo Novi Travnik - Poslovna jedinica Brčko, Distrikt Brčko, koji je u nadležnosti RC Tuzla. Na adresi Ulica Mehmeda Spahe broj 25 u Novom Travniku nalazi se obveznik „Hari-uno" d.o.o proizvodno, trgovačko i uslužno društvo. Imajući u vidu navedeno, Uprava je navela da je potrebno da apelant napište tačan naziv obveznika i njegov PDV broj, jer to sud nije naveo u rješenju.

19. Apelant je pismenim podneskom od 27. jula 2012. godine urgirao kod direktora Uprave, tražeći hitno provođenje odluke suda, istakavši da službenici Uprave opstruiraju izvršenje rješenja Općinskog suda.

20. Uprava je dopisom broj 04/4 08-1-6-104 12 od 13. augusta 2012. godine od Općinskog suda zatražila izmjenu Rješenja Općinskog suda broj 51 0 Ps 006614 09 Ip, istakavši da je „uvidom u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza koji se vodi u IS Uprave, u kome se vode svi obveznici indirektnih poreza u BiH, „Hari II“ d.o.o. Novi Travnik nije upisan u Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza“, te da je advokatskoj kancelariji koja zastupa apelanta tačno naznačila obveznike koji imaju sličan naziv, zahtijevajući da identificira obveznika, navede tačan naziv firme, PDV broj i podnese sudu zahtjev za izmjenu rješenja. Konačno, Uprava je predmetnim dopisom istakla da je potrebno da Općinski sud pozove odgovorno lice u pravnom licu izvršenika da dostavi tačan naziv društva i PDV broj.

21. Apelant je pismenim podneskom od 22. augusta 2012. godine obavijestio Upravu da iz pravomoćne presude Općinskog suda i rješenja o izvršenju, kako je to uobičajeno u Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o izvršnom postupku, proizlazi da je pravilno naveden naziv firme „Hari II“ d.o.o. Novi Travnik, koji je i sve sudske pozive uredno zaprimao na adresi Mehmeda Spahe broj 25 Novi Travnik, sa kojom adresom se predmetna firma vodila i kod Uprave, što je vidljivo iz rješenja Uprave od 6. novembra 2010. godine, kao i rješenja Regionalnog centra Sarajevo od 30. decembra 2011 godine, dakle, da je jasno o kojoj se firmi radi i da nema nikakve veze sa drugim firmama „Hari-uno“ ili „Hari“.

22. Općinski sud je dopisom broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 13. septembra 2012. godine obavijestio apelanta da je Upravi dostavio tražene podatke koji se odnose na naziv društva i PDV broj s obzirom na to da se navedeni podaci nalaze u sudskom spisu, kao i da je ponovo naložio provođenje pravosnažne sudske odluke.

23. Uprava je dopisom broj 02/3-16-8-20-503-8/12 od 21. septembra 2012. godine obavijestila apelanta da nije obavezana da prilikom odobravanja povrata indirektnih poreza vodi računa o naplati potraživanja jednog pravnog lica od drugog pravnog lica ili pravnih lica, pogotovo nema osnova da se obaveže Uprava da obračunava kamate na njihova međusobna dugovanja. Izvršavanje naplate potraživanja se može naložiti ovlaštenoj organizaciji za obavljanje platnog prometa. U slučaju kada je pravno lice insolventno, ovlaštena organizacija za obavljanje platnog prometa ima obavezu da izvrši nalog za plaćanje po prioritetima utvrđenim članom 15. Zakona o finansijskom poslovanju („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/95, 13/00 i 29/00), po kojem su sudske odluke svrstane u četvrti red prioriteta. Imajući u vidu navedeno, Uprava je predložila izmjenu Rješenja Općinskog suda broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 14. juna 2011. godine, u smislu obavezivanja ovlaštene organizacije za obavljanje platnog prometa da izvrši prenos potraživanih sredstava sa računa dužnika ,,Hari-II" d.o.o. iz Novog Travnika na apelantov račun.

24. Apelant je podneskom od 29. oktobra 2012. godine Upravi dostavio obračun kamata a po osnovu rješenja o izvršenju od 14. juna 2011. godine.

25. Apelanat je podneskom od 28. novembra 2012. godine od Općinskog suda tražio da od Uprave zatraži dokumentaciju iz koje je vidljivo kada i na koji način je izvršen povrat na ime iznosa PDV i carine poreznom obvezniku – izvršeniku.

26. Općinski sud je uz dopis broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 8. januara 2013. godine apelantu dostavio kopiju podneska Uprave broj 02/3-16-8-20-505-4/12 od 10. decembra 2012. godine u kojem je navedeno da su Rješenjem broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 14. juna 2011. godine prekršene odredbe člana 137. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, kojim je propisano da predmet izvršenja ne mogu biti potraživanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih zakonom. Osim toga, Uprava je u predmetnom podnesku navela da bi uplatom povrata PDV ili drugih indirektnih poreza sa Jedinstvenog računa za koji je odgovorna Uprava na apelantov račun, iako oni pripadaju poreznom obvezniku – izvršeniku, postupila suprotno zakonskim propisima kojima su utvrđeni način i rokovi povrata indirektnih poreza i ostalih prihoda Jedinstvenog računa.

27. Apelant je pismenim podneskom od 14. januara 2013. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu, odnosno da, u skladu sa članom 37. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, kazni bezobzirno i bezobrazno postupanje Uprave, koja svojim ponašanjem izražava nepoštivanje prema sudu, te na određen način „drži lekcije“ sudu kako bi se trebalo provoditi izvršni postupak.

28. Općinski sud je 25. februara 2013. godine rješenje o izvršenju dostavio na provođenje Raiffeisen Bank d.d. BiH.

29. Apelanat je podneskom od 11. marta 2013. godine obavijestio Općinski sud da nije tražio izmjenu sredstva izvršenja, te da sud nije imao zakonskog osnova da izvrši promjenu sredstva izvršenja i da naloži Raiffeisen banci da provede izvršenje na temelju prijedloga za izvršenje. Osim toga, apelant je tražio od Općinskog suda da postupi po ranijem prijedlogu i rješenju o izvršenju od 14. juna 2011. godine u kojem je određeno da se rješenje provede pljenidbom potraživanja izvršenika, zabranom izvršenikovom dužniku - Upravi da izvršeniku ispuni novčana potraživanja, a izvršeniku se zabranjuje da to potraživanje naplati ili da inače raspolaže njime.

30. Apelanat je podneskom od 29. augusta 2013. godine tražio da ga Općinski sud obavijesti o postupcima koje je poduzeo u predmetnom postupku a u pogledu donesenog rješenja o izvršenju.

31. Apelant je pismenim podnescima od 2. septembra i 12. novembra 2013. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.

32. Općinski sud je dopisom broj 051-0-Su-0-13-001317 od 23. septembra 2013. godine, između ostalog, obavijestio apelanta da su mu za naplatu potraživanja na raspolaganju i drugi predmeti i sredstva izvršenja propisana Zakonom o izvršnom postupku.

33. Apelant je pismenim podneskom od 18. novembra 2013. godine tražio od Uprave da hitno postupi po rješenju o izvršenju od 14. juna 2011. godine, odnosno izvrši pljenidbu sredstava koje Uprava ima da povrati izvršeniku.

34. Prema stanju spisa, predmet je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

35. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, te je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i Općinskom sudu naloži da preuzme sve zakonom propisane radnje izvršnog postupka kako bi se što hitnije izvršilo pravosnažno rješenje o izvršenju od 22. februara 2012. godine.

b) Odgovor na apelaciju

36. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, također, opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju. Pored toga, Općinski sud je naveo da je postupao „pravilno, zakonito, te hitno [...], zbog čega [...] ističe i smatra da u konkretnom slučaju nema niti postoji kršenje navedenih prava iz apelacije“.

V.Relevantni propisi

37. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 137.

Izuzimanje od izvršenja (2) Predmet izvršenja ne mogu biti potraživanja po osnovu poreza, taksi i doprinosa propisanih zakonom.

VI.Dopustivost

38. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

39. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

40. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

41. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje na osnovu sudske nagodbe, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

43. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

45. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

46. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

47. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. marta 2009. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja postupka jeste gotovo šest godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

48. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo na osnovu sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom od 6. novembra 2008. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (pljenidbom sredstava na računu izvršenika, te prenosom sredstava na apelantov račun, zatim, zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikove pokretne i nepokretne imovine, odnosno pljenidbom sredstava koja izvršenik ima kod Uprave po osnovu povrata PDV, kao i prenosom tako zaplijenjenih sredstava na račun apelantovog opunomoćenika), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom postupku. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant u okviru pokrenutog izvršnog postupka od izvršenika potražuje novčani iznos od 7.035,02 KM, pa se može zaključiti da je ovaj postupak značajan za apelanta.

49. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon donošenja Rješenja o izvršenju broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 15. aprila 2009. godine, odnosno Rješenja Općinskog suda broj 51 0 Ps 006614 09 Ip od 24. marta 2011. godine, kojim je odbijen prigovor izvršenika, predlagao da Općinski sud promijeni predmet i sredstvo izvršenja, dostavljao Upravi obračun kamata, te od Uprave tražio dokumentaciju iz koje je vidljivo kada i na koji način je izvršen povrat na ime PDV izvršeniku, sve s ciljem da namiri svoje potraživanje. Međutim, iako su navedene radnje u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini postupka, budući da je takvo apelantovo postupanje bilo u skladu s njegovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka. Naprotiv, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao da se hitno postupa u navedenom predmetu (podnescima od 29. septembra 2011. godine, 14. juna 2012. godine, 14. januara, 2. septembra i 12. novembra 2013. godine).

50. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon gotovo šest godina nije okončao izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.

51. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (4. marta 2009. godine), Općinski sud nakon jednog mjeseca i 11 dana donio rješenje o izvršenju (15. aprila 2009. godine). Nakon toga, Općinski sud je rješenjem od 29. septembra 2009. godine odlučio o izvršenikovom prigovoru, dok je Kantonalni sud rješenjem od 20. maja 2010. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud je u ponovnom postupku donio rješenje nakon 10 mjeseci (24. marta 2011. godine) kojim je odbio izvršenikov prigovor, koje je na apelantov zahtjev (pošto apelant nije mogao realizirati svoje potraživanje od izvršenika prema ranijem izvršenju, jer su računi izvršenika blokirani, odnosno na njima nije bilo sredstava) izmijenjeno rješenjem od 14. juna 2011. godine, odnosno rješenjem od 22. februara 2012. godine. Pored toga, Ustavni sud ističe da izvršenik nije izmirio svoju obavezu u ostavljenom roku, niti se izvršenje moglo izvršiti na sredstvima koja izvršenik ima kod poslovnih banaka, jer su računi blokirani, odnosno na njima nije bilo sredstava, nakon čega je apelant predložio novo sredstvo i predmet izvršenja pljenidbom sredstava koja izvršenik ima kod Uprave po osnovu povrata PDV, što je u izvjesnoj mjeri objektivno utjecalo na dužinu postupka iako je Općinski sud bio relativno aktivan. Pri tome Ustavni sud naglašava da Općinski sud, iako je bio aktivan, nije bio djelotovoran, budući da je dozvolio izvršenje pljenidbom sredstava koja izvršenik ima kod Uprave po osnovu povrata PDV, iako Uprava nije dužna da prilikom odobravanja povrata indirektnih poreza vodi računa o naplati potraživanja jednog pravnog lica od drugog pravnog lica, niti da obračunava kamate na njihova međusobna dugovanja. Izvršavanje naplate potraživanja se može naložiti ovlaštenoj organizaciji za obavljanje platnog prometa kod koje izvršenici imaju transakcijske račune.

52. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud obavijestio Upravu da je u toku izvršni postupak i dostavio joj rješenje o izvršenju, kao i da je Upravi dostavio podatke koji se odnose na naziv društva, PDV broj i naložio provođenje pravosnažne sudske odluke, te da je u više navrata od Uprave tražio da mu dostavi rješenja na osnovu kojih je vršen povrat PDV izvršeniku. Nemogućnost Uprave da postupi po rješenju Općinskog suda je utjecala na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 25. februara 2013. godine rješenje o izvršenju dostavio na provođenje Raiffeisen Bank d.d. BiH.

53. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak, niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu bila na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li je izvršenik, zaista, i izvršio svoju obavezu i, dosljedno tome, da li su se stekli uvjeti za okončanja predmetnog izvršnog postupka ili ne.

54. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od gotovo šest godina u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.

55. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada predmetni izvršni postupak traje gotovo šest godina i kada je neizvjesno kada će se okončati, premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić