Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-526/12 (Ministarstvo finansija, Poreska uprava Republike Srpske, Područni centar Zvornik)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Uknjižba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-526/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 526/12, rješavajući apelaciju Ministarstva finansija, Poreska uprava Republike Srpske, Područni centar Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ministarstva finansija, Poreska uprava Republike Srpske, Područni centar Zvornik, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Ip 007457 11 Pž od 22. novembra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ministarstvo finansija, Poreska uprava Republike Srpske, Područni centar Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), podnijelo je 3. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Ip 007457 11 Pž od 22. novembra 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku „Braća Žugić“ d.o.o. Drinjača b.b. Zvornik (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 11. decembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i izvršenik dostavili su odgovore na apelaciju 17. i 25. decembra 2014. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 083-0-DN-07- 000134 od 18. februara 2008. godine, donesenim u zemljišnoknjižnom predmetu apelanta kao predlagača radi uknjižbe zakonske hipoteke, dozvoljena je, na osnovu člana 67. Zakona o poreskoj upravi (po sili zakona), uknjižba, u koloni C lista zk. uloška broj 3 (elektronski) KO Paljevići (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), zakonske hipoteke na nekretninama poreskog dužnika (izvršenika) na k. č. 6/2 na kojoj je sagrađena privredno-poslovna zgrada „Brenta“ izvršenikovo vlasništvo 1/1 u apelantovu korist, a po osnovu apelantovih rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 7. marta 2005. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog radi uknjižbe zakonske hipoteke na predmetnoj nekretnini izvršenika koji kao poreski dužnik nije u datom roku izmirio svoju obavezu plaćanja poreza utvrđenu apelantovim rješenjima, te da je Osnovni sud udovoljio apelantovom prijedlogu, u skladu s odredbom člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

Izvršni postupak okončan osporenom presudom

6. Apelant je kao tražilac izvršenja 27. jula 2010. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda broj 083-0-DN-07- 000134 od 18. februara 2008. godine, radi prinudne javne prodaje predmetne nekretnine i naplate duga po osnovu poreza u iznosu od 218.918,86 KM.

7. Osnovni sud je, postupajući povodom navedenog prijedloga, donio Rješenje o izvršenju broj 83 0 Ip 007457 10 Ip od 30. jula 2010. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, koji je odbijen rješenjem Osnovnog suda od 23. juna 2011. godine. U obrazloženju navedenog rješenja Osnovni sud je istakao da razlozi prigovora koje je izvršenik naveo ne predstavljaju ni jedan od razloga propisanih odredbom člana 47. stav 1. tačke od 1. do 10. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je s tim u vezi zaključio da je rješenje od 30. jula 2010. godine doneseno u skladu s odredbom člana 49. stav 2. ZIP-a.

9. Okružni sud je, odlučujući o izvršenikovoj žalbi, donio Rješenje broj 83 0 Ip 007457 11 Pž od 22. novembra 2011. godine, kojim je preinačeno rješenje Osnovnog suda od 23. juna 2011. godine na način što je izvršenikov prigovor usvojen, Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj 83 0 Ip 007457 10 Ip od 30. jula 2010. godine ukinuto, kao i sve provedene izvršne radnje, te je prijedlog za izvršenje odbačen kao nedozvoljen.

10. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je traženo izvršenje u sudskom postupku radi prinudne naplate poreskih obaveza iz izvršenikove imovine, te da je prijedlog za izvršenje zasnovan na Rješenju Zemljišnoknjižne kancelarije Osnovnog suda broj 083-0-Dn-07-000 134 od 18. februara 2008. godine, kojim je upisana hipoteka na izvršenikovoj predmetnoj nekretnini. Međutim, Okružni sud je istakao da rješenje Zemljišnoknjižne kancelarije o upisu hipoteke nema svojstvo podobne isprave na osnovu koje bi se prema odredbama ZIP-a moglo odrediti izvršenje. Naime, Okružni sud je naveo da je odredbom člana 22. ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drugačije određeno. Takođe, Okružni sud je ukazao i na odredbe čl. 27. stav 1. i 29. stav 3. ZIP-a kojim je propisano da je izvršna isprava, odnosno vjerodostojna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da rješenje od 18. februara 2008. godine ne sadrži bitne elemente propisane odredbama čl. 27. i 29. ZIP-a koji bi ga činili podobnim za izvršenje. Naime, Okružni sud je istakao da je hipoteka sredstvo obezbjeđenja potraživanja, te da rješenje o njenom upisu na nekretnini nema podobnost isprave koja se traži citiranim odredbama čl. 27. stav 1, odnosno člana 29. stav 3. ZIP-a, jer ne sadrži bitne elemente propisane navedenim odredbama. Osim navedenog, Okružni sud je ukazao na to da prijedlog za izvršenje radi naplate poreza, prema odredbama ZIP-a, nije dozvoljen budući da naplata poreza ne spada u sudsku nadležnost već u nadležnosti poreske uprave. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da, u skladu s odredbom člana 64. stav 4. Zakona o poreskoj upravi, odluku o primjeni mjera prinudne naplate za izmirenje obaveze po osnovu poreza donosi rukovodilac nadležne organizacione jedinice poreske uprave, te da, u skladu s odredbom člana 64. stav 7. navedenog zakona, u primjeni mjera prinudne naplate poreska uprava koristi sva prava propisana tim i drugim zakonom. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da rješenje kojim je upisana hipoteka na izvršenikovoj predmetnoj nekretnini i na osnovu kojeg je apelant pokrenuo izvršni postupak nije izvršna isprava shodno relevantnim odredbama ZIP-a, te je prvostepeno rješenje preinačio i prijedlog za izvršenje odbacio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je osporeno rješenje doneseno proizvoljnom primjenom odredaba ZIP-a i Zakona o poreskoj upravi, na koji način je Okružni sud onemogućio apelantu da izvrši naplatu duga po osnovu poreza obezbijeđenog hipotekom. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporeno rješenje Okružnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

12. Okružni sud je naveo da je osporeno rješenje tog suda u skladu s procesnim i materijalnim zakonima, te smatra da su apelantovi navodi neosnovani.

13. Izvršenik je naveo da osporenom odlukom Okružnog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji, budući da je drugostepena odluka dala jasne razloge vezane za nadležnost i primjenu materijalnog prava.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 59/03) relevantne odredbe glase:

Osnove za određivanje izvršenja Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

Vjerodostojna isprava Član 29.

(1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

15. U Zakonu o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/07 – Prečišćeni tekst, 22/08 i 34/09) relevantne odredbe glase:

Član 64.

(1) Mjere prinudne naplate se preduzimaju da bi se osiguralo izmirenje obaveze. Postupci i uslovi za primjenu mjera prinudne naplate, a koji nisu regulisani ovim zakonom, regulisaće se podzakonskim aktima.

[…] (4) Odluku o primjeni mjera prinudne naplate za izmirenje obaveze donosi rukovodilac nadležne organizacione jedinice PU.

[…] (7) U primjeni mjera prinudne naplate PU koristi sva prava propisana ovim i drugim zakonima, a posebno:

1. pravo da obvezniku i drugim licima izda poziv za davanje izjave ili dostavljanje dokumenata i drugih informacija u skladu sa članom 26. stav 2. tačka 4. ovog zakona i 2. pravo ulaska u prostorije gdje se nalaze ili bi se mogle nalaziti bilo koje knjige i evidencije ili drugi predmeti u skladu sa članom 26. stav 2. tačka 5. ovog zakona. VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 83 0 Ip 007457 11 Pž od 22. novembra 2011. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 5. decembra 2011. godine, a apelacija je podnesena 3. februara 2012. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

20. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

21. S obzirom na to da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća na to da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u Odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine. U toj odluci zaključeno je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je, osim navedenog, zaključeno da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Apelant smatra da je Okružni sud zbog pogrešne primjene odredaba ZIP-a i Zakona o poreskoj upravi izveo pogrešan zaključak da je izvršenikova žalba osnovana, te prijedlog za izvršenje odbacio kao nedozvoljen.

24. S tim u vezi, Ustavni sud prvenstveno ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska.

25. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na apelacione navode, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

26. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud osporenim rješenjem preinačio rješenje Osnovnog suda od 23. juna 2011. godine (kojim je odbijen izvršenikov prigovor) na način da je usvojio izvršenikov prigovor i ukinuo rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 30. jula 2010. godine, kao i sve provedene izvršne radnje, te je apelantov prijedlog za izvršenje odbacio kao nedozvoljen uz pozivanje na odredbe čl. 27. stav 1. i 29. stav 3. ZIP-a, te člana 64. st. 4. i 7. Zakona o poreskoj upravi. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud utvrdio da rješenje Zemljišnoknjižne kancelarije Osnovnog suda od 18. februara 2008. godine na osnovu kojeg je zatraženo izvršenje ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje, jer prema svom sadržaju ne sadrži bitne elemente koji su propisani odredbama čl. 27. stav 1. i 29. stav 3. ZIP-a koji bi ga činili podobnim za izvršenje. Takođe, Okružni sud je, suprotno apelantovim navodima, jasno ukazao na to da prijedlog za izvršenje prema odredbama ZIP-a radi naplate poreza nije dozvoljen i da naplata poreza ne spada u sudsku nadležnost, pozivajući se pri tom na odredbe člana 64. st. 4. i 7. Zakona o poreskoj upravi kojima su regulisani postupak i mjere prinudne naplate dospjele poreske obaveze. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dao detaljno i jasno obrazloženje o tome koje je sve relevantne propise primijenio i zašto, te da je za svoje zaključke dao jasna i dovoljna obrazloženja kada je utvrdio da su u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, ispunjeni zakonski uslovi iz člana 12. stav 4. ZIP-a u vezi s članom 235. tačka 3. ZPP-a za utvrđenje osnovanosti izvršenikove žalbe, usvajanje izvršenikovog prigovora, te ukidanje rješenja o izvršenju od 30. jula 2010. godine i odbacivanje prijedloga za izvršenje kao nedozvoljenog. U navedenom obrazloženju Okružnog suda, s obzirom na sadržaj rješenja koje je apelant dostavio kao izvršni naslov (rješenje o uknjižbi hipoteke), te relevantne odredbe ZIP-a i Zakona o poreskoj upravi na kojim je Okružni sud zasnivao svoje odlučenje, Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da iz činjenica predmeta ne proizlazi proizvoljnost u načinu na koji je Okružni sud primijenio pozitivnopravne propise, niti je apelant svojim navodima doveo u pitanje njegovo postupanje. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

28. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava u suštini vezuje za navode o kršenju prava na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine neosnovani.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Okružni sud osporenu odluku donio u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a i Zakona o poreskoj upravi.

30. Dalje, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-526/12 (Ministarstvo finansija, Poreska uprava… | Sudska praksa | Aktio