Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-729/12 (S. A.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivično djelo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-729/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 729/12, rješavajući apelaciju Snežane Aleksić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Snežane Aleksić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 001650 11 Kž od 23. januara 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Snežana Aleksić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, koju zastupa Jezdimir Ž. Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnijela je 20. februara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 001650 11 Kž od 23. januara 2012. godine. Apelantkinja je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 K 01650 05 K od 4. jula 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 729/12 od 20. aprila 2012. godine odbio apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u vrijeme podnošenja apelacije i člana 23 Pravila Ustavnog suda koja se primjenjuju u vrijeme donošenja odluke o apelaciji, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 28. februara 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. marta 2012. godine, Osnovni sud 8. marta 2012. godine i Okružno tužilaštvo 9. marta 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 K 01650 05 K od 4. jula 2011. godine apelantkinja je proglašena krivom što je u vremenskom periodu od 7. do 28. marta 2005. godine, izvršavajući poslove knjigovođe u preduzeću DOO „Olimpik sport“ iz Bijeljine, koje je svojina D.S., popunila čekove (brojevi i novčani iznosi navedeni u izreci presude) umjesto vlasnika preduzeća, navodeći njegovo ime i prezime, lično ih potpisala i ovjerila pečatom preduzeća a zatim ih realizovala u banci kod koje je preduzeće „Olimpik sport“ imalo otvoren račun, dakle, kao odgovorno lice u poslovnu ispravu unijela neistinite podatke i svojim potpisom i službenim pečatom je ovjerila i kao takvu upotrijebila, čime je počinila krivično djelo falsifikovanje ili uništenje službene isprave iz člana 379 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Osnovni sud je apelantkinju za navedeno krivično djelo proglasio odgovornom i osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, te izrekao mjeru bezbjednosti zabrane vršenja poziva knjigovođe u trajanju od dvije godine od pravosnažnosti presude, a oštećenog D.S. (u daljnjem tekstu: oštećeni) sa imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnični postupak.

7. Apelantkinja je istom presudom oslobođena optužbe da je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinila krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347 stav 4 u vezi sa stavom 3 KZRS.

8. Obrazlažući odluku, Osnovni sud je naveo da je apelantkinji optužnicom Okružnog tužilaštva broj Kt-410/05 od 31. maja 2005. godine na teret stavljeno krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanje ili uništenje službene isprave, koja je u cjelini potvrđena 24. avgusta 2005. godine. Tužilaštvo je tokom glavnog pretresa izvelo dokaze grafološkim vještačenjem, saslušanjem svjedoka, oštećenog D.S. u statusu svjedoka i predložilo da se izvede dokaz uvidom u materijalne dokaze – izvode banke i čekove (poslovne isprave). Na prijedlog odbrane na glavnom pretresu su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka i izvršeno je vještačenje vještaka ekonomske struke, te je u statusu svjedoka saslušana apelantkinja. Analizirajući optužnicu i izvedene dokaze, Osnovni sud je utvrdio da postoje zakonska obilježja radnji krivičnog djela koje se apelantkinji stavljaju na teret, nalazeći da je Okružno tužilaštvo van svake razumne sumnje dokazalo da je apelantkinja počinila krivično djelo iz člana 379 stav 1 KZRS koje, prema zakonskom opisu, čini službeno ili odgovorno lice koje u poslovnu knjigu ili spis ne/unese neistinite podatke ili svojim potpisom ili službenim pečatom ovjeri službenu ili poslovnu knjigu. Apelantkinja je, kako proizilazi iz dokaznog postupka, u inkriminisanom periodu obavljala poslove knjigovođe u preduzeću „Olimpik sport“ i u poslovne isprave (čekove) unijela neistinite podatke, tako što je navela ime i prezime oštećenog kao vlasnika preduzeća „Olimpik sport“ d.o.o., koje je umjesto njega lično potpisala, navodeći njegovo ime i prezime i ovjerila ih pečatom preduzeća, a zatim ih realizovala u banci kod koje je to preduzeće imalo otvoren račun. Navedene okolnosti, po ocjeni Osnovnog suda, nesporno proizilaze iz svih dokaza izvedenih na glavnom pretresu, prvenstveno nalaza i mišljenja vještaka grafologa i vještaka ekonomske struke (sproveden na zahtjev apelantkinje i rješenja sudije), na osnovu kojih je na jasan i nedvosmislen način dokazano da je apelantkinja počinila krivično djelo falsifikovanje ili uništenje službene isprave iz člana 379 stav 1 KZRS zbog čega je proglašena krivom. Osim toga, u postupku je utvrđeno da je apelantkinja krivično djelo počinila u stanju uračunljivosti, s direktnim umišljajem, jer je bila svjesna bitnih obilježja djela i htjela je da ga izvrši. Prilikom izricanja kazne sud je imao u vidu sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti i mišljenja je da se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci može postići svrha kažnjavanja koja odgovara težini i opasnosti izvršenog djela, stepenu odgovornosti i svrsi kažnjavanja. S obzirom na to da je apelantkinja navedeno krivično djelo počinila vršeći poslove knjigovođe, obavljanje iste ili slične djelatnosti u budućnosti je ocijenjeno opasnim, pa joj je uz izrečenu kaznu zatvora izrečena i mjera bezbjednosti zabrane vršenja poziva knjigovođe u trajanju od dvije godine od dana pravosnažnosti presude. U odnosu na drugo krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja koje je apelantkinji istom optužnicom stavljeno na teret, Osnovni sud je naveo da opis djela ne sadrži sva bitna zakonska obilježja ovog krivičnog djela zbog čega je apelantkinja za ovo djelo oslobođena optužbe. S tim u vezi je istaknuto da je kao radnja izvršenja navedena radnja iskorišćavanja službenog položaja, ali nije naveden propis protivno kojem je apelantkinja postupala, pa se nije mogla odrediti protivnost radnje, zbog čega je u tom dijelu donesena oslobađajuća presuda.

9. Odlučujući o žalbama Okružnog tužilaštva i apelantkinje, Okružni sud je donio Presudu broj 80 0 K 001650 11 Kž od 23. januara 2012. godine kojom je žalbu Okružnog tužilaštva odbio kao neosnovanu, a apelantkinjinu žalbu djelimično uvažio u pogledu pravne ocjene djela i odluke o kazni u osuđujućem dijelu, pa je prvostepena presuda preinačena na način da su apelantkinjine radnje za koje je osuđena kvalifikovane kao krivično djelo falsifikovanje isprave iz člana 377 stav 2 KZRS i za to djelo joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Okružni sud je, nakon sjednice žalbenog vijeća, razmatranja pobijane presude i žalbenih navoda, istakao da su neprihvatljivi žalbeni navodi odbrane prema kojima apelantkinjine radnje, iako sadrže obilježja krivičnog djela, ne predstavljaju krivično djelo, jer su u zanemarljivoj mjeri opasne zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica. Takva žalbena tvrdnja se, po ocjeni Okružnog suda, zasniva na tezi da je apelantkinja imala izričitu ili barem prećutnu saglasnost direktora preduzeća da popunjava, pečatom preduzeća ovjerava i potpisuje čekove u ime vlasnika preduzeća i da nije izvršila prisvajanje novca podignutog na takav način. Protivno ovoj žalbenoj tezi, Okružni sud je naveo odredbu člana 7 stav 2 KZRS prema kojoj djelo ima mali značaj ako na to ukazuju njegova priroda, težina, okolnosti pod kojima je učinjeno, nizak stepen krivice učinioca ili njegove lične okolnosti. Polazeći od toga da je apelantkinja u periodu od dvadeset dana u svojstvu knjigovođe u preduzeću napravila šest lažnih čekova za podizanje novčanih sredstva i te čekove upotrijebila u banci, Okružni sud je istakao da takvo djelovanje apelantkinje ukazuje da se radi o težem i izrazito društveno opasnom krivičnom djelu, učinjenom s direktnim umišljajem i visokim stepenom krivice. Zbog toga se ni u kom slučaju ne može ocijeniti da se radi o djelu zanemarljive društvene opasnosti. U vezi sa žalbenim prigovorom kojim je ukazano na povrede Krivičnog zakona, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud prilikom podvođenja apelantkinjinih radnji pod odredbe KZRS pogrešno pravno ocijenio da je apelantkinja učinila krivično djelo falsifikovanje ili uništavanje službene isprave iz člana 379 stav 1 KZRS, jer je inkriminisanim radnjama, zapravo, počinila krivično djelo falsifikovanje isprave iz člana 377 stav 2 KZRS, tako što je napravila lažne čekove i te čekove upotrijebila kao prave, a pod lažnim čekom se podrazumijeva ček koji nije izdalo lice koje je označeno kao njegov izdavalac. Pravljenje i upotreba lažnog čeka je kao krivično djelo propisano u odredbi člana 377 stav 2 KZRS, a zbog neodrživosti pravne kvalifikacije koju je dao prvostepeni sud, osuđujući dio pobijane presude je preinačen u pravnoj ocjeni djela tako da su radnje apelantkinje pravno kvalifikovane kao krivično djelo falsifikovanje isprave iz člana 377 stav 2 KZRS. Ispitujući odluku o izrečenoj krivičnoj sankciji, imajući pritom u vidu izmijenjenu pravnu kvalifikaciju djela i navode apelantkinjine žalbe, Okružni sud je ocijenio da prvostepeni sud nije dao odgovarajući značaj olakšavajućim okolnostima, odnosno da je apelantkinji izrečena prestroga kazna zbog čega je i u tom dijelu preinačio prvostepenu presudu na način što je kazna zatvora smanjena na godinu dana, koja je srazmjerna težini krivičnog djela i stepenu apelantkinjine krivice.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantkinja isključivo osporava presudu Okružnog suda, ukazujući da joj je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi, istakla je proizvoljnu primjenu materijalnog prava zbog prekvalifikacije krivičnog djela na njenu štetu, budući da smatra da je osporenom presudom osuđena za teži kvalifikovani oblik krivičnog djela koje joj optužnicom uopšte nije stavljeno na teret, niti je Okružno tužilaštvo „napadalo“ prvostepenu presudu u tom dijelu. Osim toga, istakla je da se Okružni sud u žalbenom postupku „kretao“ van žalbenih navoda Okružnog tužilaštva, pri čemu je irelevantna činjenica da je za oba krivična djela zaprijećena ista kazna. Suštinski, apelantkinja smatra da je osporenom presudom proglašena krivom za krivično djelo koje joj nije bilo stavljeno na teret. Na kraju je navela da je postupak dugo trajao (sedam godina) zbog čega joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

11. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je u žalbenom postupku preinačio prvostepenu presudu u pravnoj ocjeni djela i krivičnoj sankciji, čime je obezbijeđena pravilna primjena materijalnog prava i apelantkinja proglašena krivom za genusno isto krivično djelo koje nije teže od krivičnog djela za koje je proglašena krivom prvostepenom presudom i za koje joj je izrečena značajno blaža kazna. Time je u pravnoj ocjeni i sankciji prvostepena presuda preinačena u apelantkinjinu korist, pa nema osnova da je Okružni sud u bilo kom segmentu djelovao na njenu štetu. Pošto je u drugostepenom postupku obezbijeđena pravilna primjena krivičnog zakona u apelantkinjinu korist, neosnovani sud navodi o kršenju prava na pravično suđenje.

12. Osnovni sud je istakao da u postupku koji se vodio protiv apelantkinje nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je članom 286 stav 2 ZKP propisano da sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela i može je promijeniti, a takođe, treba imati u vidu da se radi o istorodnim krivičnim djelima i da djelo za koje je apelantkinja osuđena drugostepenom presudom nije teže od djela koje joj je optužnicom stavljeno na teret. Osim toga, za oba djela su propisane i iste kazne a apelantkinji je drugostepenom presudom izrečena blaža kazna od one koja joj je izrečena prvostepenom presudom. Krivični postupak je u cjelini sproveden u skladu sa zakonom a što se tiče dužine trajanja postupka, istaknute su, prije svega, objektivne okolnosti koje se odnose na veliki priliv predmeta, kao i činjenicu da su tokom trajanja postupka dvojica sudija prešla na drugu dužnost zbog čega je predmet dodjeljivan drugom sudiji, te je glavni pretres morao početi iz početka.

13. Okružno tužilaštvo je navelo da je apelacija neosnovana i predložio da se ona odbaci.

V. Relevantni propisi

14. U Krivičnom zakonu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) relevantne odredbe glase:

Član 37. stav 1.

Sud će učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti) a naročito stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike i njegovo držanje poslije učinjenog krivičnog djela kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.

Falsifikovanje isprave Član 377.

[...] (2) Ko napravi lažnu javnu ispravu, testament, mjenicu, ček, javnu ili službenu knjigu ili drugu knjigu koja se mora voditi na osnovu zakona, ili ko preinači takvu pravu ispravu ili ko takvu lažnu ili preinačenu ispravu stavi u opticaj, ili je drži radi toga da je upotrijebi ili je upotrijebi kao pravu, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave Član 379.

(1) Službeno ili odgovorno lice koje u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitom sadržinom, ili koje svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje takve isprave, knjige ili spisa sa neistinitom sadržinom, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina. [...]

15. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 50/03,111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/07, 55/09, 80/09 i „Službeni glasnik RS“ broj 100/09 - prečišćeni tekst) relevantne odredbe glase:

Član 294.

(1)Presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.

(2)Sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela.

Član 320.

Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 80 0 K 001650 11 Kž od 23. januara 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantkinja je primila 10. februara 2012. godine a apelacija je podnesena 20. februara 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelantkinja ukazuje da joj je presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).

21. U odnosu na primjenjivost člana 6 Evropske konvencije, Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku u kojem je apelantkinja proglašena krivom za krivično djelo falsifikovanje isprave koje je propisano zakonom za koje je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Dakle, u konkretnom postupku je utvrđivana osnovanost krivične optužbe protiv apelantkinje pa je član 6 Evropske konvencije primjenjiv.

22. Ustavni sud ukazuje da se suština apelacionih navoda o povredi prava na pravično suđenje odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u žalbenom postupku zbog prekvalifikacije krivičnog djela na apelantkinjinu štetu, odnosno zbog prekoračenja optužnice.

23. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će, imajući u vidu prethodne stavove, Ustavni sud ispitati da li su standardi prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije u konkretnom slučaju bili ispoštovani.

24. U vezi sa apelantkinjinom tvrdnjom da se Okružni sud u žalbenom postupku „kretao“ van žalbenih navoda i da joj je, prekoračivši optužnicu, izrekao osudu za kvalifikovani oblik istog krivičnog djela, Ustavni sud podsjeća da u odluci suda mora biti jasno da su osuda i kazna rezultat utvrđenja koja čine elemente krivičnog djela postavljenog u optužnici. Međutim, to pravilo, ipak, ne ograničava sud da unutar elemenata koji su određeni optužnicom, na osnovu dokaza sprovedenih u postupku, utvrdi relevantne činjenice pri čemu u pogledu pravne ocjene djela nije vezan za prijedloge tužioca.

25. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da je optužnicom broj Kt-410/05 od 31. maja 2005. godine apelantkinji bilo stavljeno na teret da je počinila dva krivična djela, i to krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja (član 347 KZRS) i falsifikovanje ili uništenje službene isprave (član 379 stav 1 KZRS). Prvostepenom presudom je utvrđena krivična odgovornost apelantkinje za krivično djelo iz člana 379 stav 1 KZRS, dok je za drugo krivično djelo oslobođena optužbi. U žalbenom postupku Okružni sud je djelimičnim uvažavanjem žalbe odbrane u pogledu pravne ocjene djela i odluke o kazni, raspravljajući o njegovoj osnovanosti u okviru povrede Krivičnog zakona, ukazao na to da je prvostepeni sud pogrešno pravno ocijenio krivično djelo. S tim u vezi, Okružni sud je jasno istakao da je prvostepeni sud prilikom podvođenja radnji apelantkinje pod odredbe Krivičnog zakona pogrešno ocijenio da je apelantkinja počinila krivično djelo falsifikovanje ili uništavanje službene isprave iz člana 379 stav 1 KZRS, jer iz dokaza proizilazi da je inkriminisanim radnjama napravila lažne čekove i te čekove upotrijebila kao prave, čime je počinila krivično djelo falsifikovanje isprave iz člana 377 stav 2 KZRS. Iz navedenog proizilazi da je Okružni sud, ispitujući žalbeni navod koji se tiče povrede Krivičnog zakona, imajući u vidu odredbu člana 286 stav 2 ZKP prema kojoj sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela, prvostepenu presudu preinačio u pravnoj ocjeni krivičnog djela i odluci o kazni. Pri tome je upravo prihvatanjem žalbenih navoda apelantkinje, u obrazloženju presude naveo veoma jasno i detaljno obrazloženje koje se tiče pravne ocjene inkriminisanih radnji u vezi s počinjenim krivičnim djelom, naglašavajući da je iz sprovedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak. S tim u vezi, Okružni sud je naglasio da je izmjena pravne kvalifikacije djela direktno uticala na značaj utvrđenih olakšavajućih okolnosti, zbog čega je apelantkinji preinačena odluka i o kazni na način što je kazna zatvora sa jedne godine i osam mjeseci smanjena na kaznu zatvora od jedne godine. Imajući u vidu navedeno, kao i da je prvostepenom i drugostepenom presudom utvrđena krivična odgovornost apelantkinje za istorodna krivična djela za koja su propisane iste kazne, Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava na koju je apelacijom ukazano, pa je apelacija u ovom dijelu neosnovana.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi apelantkinje u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje, jer obrazloženje osporene odluke ne ostavlja utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrži jasne i konzistentne razloge za zaključak da je apelantkinja počinila krivično djelo za koje je osuđena.

27. Što se tiče navoda apelacije koji se odnose na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelantkinja u apelaciji istakla da je „osim navedenog, krivični postupak (je) bez krivice predugo trajao (sedam godina)“. Osim ovog navoda, apelantkinja nije jasno definisala u čemu se ogleda kršenje ovog prava, odnosno nije konkretizovala da li je trajanje postupka na bilo koji način uticalo na njeno eventualno ostvarenje ili sprečavanje nekih drugih prava. S druge strane, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao objektivne okolnosti koje su uticale na rad suda, i to priliv velikog broja predmeta i činjenicu da su tokom postupka koji se vodio protiv apelantkinje dvojica sudija prešla na drugu dužnost zbog čega je predmet dodijeljen drugom sudiji, te je glavni pretres morao da počne iznova. Imajući u vidu navode apelacije i objektivne okolnosti na strani Osnovnog suda, Ustavni sud ocjenjuje da navodi kojima je paušalno ukazano na dužinu trajanja postupka sami po sebi ne pokreću pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije i da su, stoga, neosnovani.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Okružni sud na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava prvostepenu presudu preinačio u pravnoj ocjeni djela i krivičnoj sankciji sa obrazloženjem koje ne ostavlja utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrži jasne i konzistentne razloge da je apelantkinja počinila istorodno krivično djelo (za koje je i prvostepenom presudom utvrđena odgovornost i izrečena kazna) i da, shodno tome, u prvostepenom postupku nije dat značaj olakšavajućim okolnostima, zbog čega je kazna zatvora znatno smanjena. Takođe su neosnovani navodi koji se odnose na dužinu trajanja postupka, jer su paušalni i kao takvi sami po sebi ne pokreću pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije.

29. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-729/12 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio