Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1746/12 (S. J.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1746/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1746/12, rješavajući apelaciju Senahida Jahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Senahida Jahića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 061900 11 P.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senahid Jahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 061900 11 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je zatraženo 17. maja 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 14. oktobra 2014. godine da dostavi spis broj 32 0 P 061900 11 P.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. maja 2012. godine, a 17. oktobra 2014. godine je dostavio na uvid traženi spis.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 8. marta 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Lido osiguranje“ d.d. podružnica Tuzla (u daljam tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete nastale kao posljedica saobraćajne nesreće, koju je prouzrokovao vozač vozila marke Golf, na način što je zbog neprilagođene brzine kretanja vozilom, izgubio kontrolu nad istim i prednjim dijelom vozila udario u zadnji dio vozila kojim je upravljao apelant, koji se kretao u istom smjeru kao i navedeno vozilo. Osim toga apelant je naveo da je vozilo marke Golf, u momentu nezgode imalo zaključenu policu osiguranja kod tužene zaključene pod brojem 2010103021.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Mal 061900 11 Mal od 8. juna 2012. godine apelantu je naloženo da u roku od osam dana od dana prijema ovog rješenja ispravi i dopuni tužbu zaprimljenu kod tog suda 8. marta 2011. godine, tako što će je urediti, precizirati vrijednost spora s petitom tužbenog zahtjeva. To rješenje je apelantov pravni zastupnik zaprimio 13. juna 2012. godine, a ispravljenu i dopunjenu tužbu je sudu dostavio 14. juna 2012. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Mal 061900 11 Mal od 11. septembra 2012. godine tužba je dostavljena tuženom na odgovor, koji tuženi nije dostavio tom sudu.

8. Apelant je 28. marta 2013. godine obavijestio Općinski sud da se tuženi nalazi u postupku likvidacije koji se također vodi kod tog suda, te je predložio da se postupak u toj pravnoj stvari prekine.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 061900 11 P od 30. marta 2013. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari je prekinut zbog oduzimanja tuženom odobrenja za rad. Istim rješenjem je utvrđeno da će se postupak nastaviti, kada novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni slijednik tuženog preuzme postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učine. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je nesporno da je apelant ovom sudu podnio tužbu protiv tuženog 8. marta 2011. godine radi naknade štete, te da je podneskom od 28. marta 2013. godine predložio prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari, navodeći da se tuženi nalazi u postupku likvidacije, koja se također vodi pred tim sudom. Uvidom u rješenje Agencije za nadzor i osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija za nadzor) broj 1.0-021- 1004/12 od 12. juna 2012. godine, koje je postalo konačno i koje je objavljeno u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ (u daljnjem tekstu: FBiH), utvrđeno je da je tuženom oduzeto odobrenje za rad, te da mu je istim rješenjem zabranjeno raspolaganje sredstvima po bilo kom osnovu. Predmetno rješenje je dostavljeno apelantu 2. aprila 2013. godine radi eventualnog izjavljivanja žalbe Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u zakonom ostavljenom roku.

10. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant protiv navedenog rješenja nije izjavio žalbu Kantonalnom sudu zbog čega je prvostepeno rješenje postalo konačno, pa je taj sud navedeni predmet arhivirao 15. jula 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je tužbu u toj pravnoj stvari podnio 8. marta 2011. godine, te koji sud nije postupio u skladu s rokovima propisanim članom 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa s obzirom da više od godinu dana čeka da taj sud zakaže ročište u predmetnoj pravnoj stvari, potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 29. maja 2012. godine naveo da je nesporno da je apelant tom sudu protiv tuženog podnio tužbu 8. marta 2011. godine radi naknade štete, te s obzirom da se radi o predmetu u kojem po zakonu nije propisano hitno postupanje, i da se pred tim sudom nalazi veliki broj sporova male vrijednosti, te da je na snazi Plan rješavanja starih predmeta u koji je uvršten i apelantov predmet, to se kao približan termin rješavanja ovog predmeta može naznačiti kraj 2013. godine, odnosno početak 2014. godine.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378. stav 3.

Postupak se prekida:

[...] (3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada;

[...] Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 381. stav 1.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

[...] VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, predmetni parnični postupak je prekinut rješenjem tog suda od 30. marta 2013. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant navodi da joj je zbog nepostupanja Općinskog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

20. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao ovaj postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu ovog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 8. marta 2011. godine pokrenuo postupak pred Općinskom sudu radi naknade štete, a postupak je taj sud prema stanju spisa predmeta i raspoloživim podacima prekinuo zbog oduzimanja tuženom odobrenja za rad i taj postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od tri godine, sedam mjeseci i 22 dana.

Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju, s obzirom na okolnost da je tužba podnesena protiv pravnog lica kojem je rješenjem Agencije za nadzor od 12. juna 2012. godine oduzeto odobrenje za rad i koje je postalo konačno te objavljeno u „Službenim novinama FBiH“, kojim je tuženom također zabranjeno raspolaganje sredstvima po bilo kom osnovu, o čemu je Općinski sud obavijestio sam apelant dopisom od 28. marta 2013. godine, s prijedlogom da se postupak u toj pravnoj stvari prekine. Ustavni sud također nalazi da apelant sudu nije podnio uređenu tužbu, da ju je tom sudu dostavio tek nakon što mu je sud rješenjem od 8. juna 2012. godine naloženo da tužbu uredi, tako što će precizirati vrijednost spora s petitom tužbenog zahtjeva, koju je ispravljenu i dopunjenu apelant dostavio sudu 14. juna 2012. godine, te da nije izjavio žalbu protiv rješenja o prekidu rada tuženog. Dakle, iz spisa predmeta tog suda proizlazi da apelant nije koristio dozvoljeno pravno sredstvo propisano odredbom člana 381. stav 1. ZPP-a, u smislu da od Općinskog suda traži nastavak postupka, zbog čega Ustavni sud nalazi da je nesporno da je apelant u značajnoj mjeri uticao na dužinu postupka. Ustavni sud također podsjeća da je odredbama ZPP-a propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve radnje, stoga smatra da su tokom postupka u periodu od jedne godine i osam mjeseci postojale objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud nije mogao da postupa, a da je s druge strane, u periodima „aktivnosti“ tog suda u konkretnom predmetu evidentno da je preduzimao određene procesne radnje, i da u tom periodu nisu uočljivi posebno neprihvatljivi dugi periodi njegove neaktivnosti.

25. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

26. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, pošto je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetu Općinskog suda, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti što postupak nije okončan ni nakon više od tri godine i sedam mjeseci, jer je postupak bio prekinut odlukom suda u periodu od jedne godine i osam mjeseci, te da apelant u smislu odredbe člana 381. stav 1. ZPP-a nije izjavio žalbu protiv rješenja o prekidu rada tuženog, odnosno da nije koristio dozvoljeno pravno sredstvo propisano odredbom navedenom odredbom ZPP-a.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1746/12 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio