Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1468/12 (I. N.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dosjelost
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o vlasničko-pravnim odnosima · čl. 10, 32
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vlasničko-pravnim odnosima
- Zakon o dopunama Zakona o vlasničko-pravnim odnosima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1468/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1468/12, rješavajući apelaciju Ibrahima Nuhanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59 st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ibrahima Nuhanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 004894 06 P od 11. oktobra 2012. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Ibrahimu Nuhanoviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ibrahim Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 23. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) povodom njegovog zahtjeva za utvrđivanje prava vlasništva.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 30. aprila 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju a 14. oktobra 2014. godine da dostavi spis tog suda u predmetu broj 23 0 P 004894 06 P.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 7. maja 2012. godine a traženi spis 20. oktobra 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 29. marta 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Šemse Ožegović, Huseina Ponjevića, Mele Dizdarević, Fate (Huseina) Dizdarević, Hasibe (Hasana) Dizdarević, Hašima Hušića, Fatime (Hasana) Dizdarević, Bajrame Dizdarević, Bešira Ponjevića, Hasibe (Sulejmana) Dizdarević, Bejze Holić, Zemine Mehić, Ibrahima (Osmana) Nuhanovića radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću.
6. Apelant je u više navrata u predmetnoj pravnoj stvari urgirao postupanje Općinskog suda (20. maja 2006. godine, 23. marta 2007. godine i 21. aprila 2010. godine).
7. Prema stanju spisa, Općinski sud je rješenjem od 27. decembra 2011. godine i 7. februara 2012. godine od Uprave za administraciju i podršku - Odsjek za administraciju u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Uprava) zatražio da se provjeri adresa prebivališta ili boravišta tuženih, koja ga je u oba navrata obavijestila da je rješenje tog suda dostavila Ministarstvu unutrašnjih poslova Bihać (u daljnjem tekstu: MUP) na nadležno postupanje, pozivajući se na odredbu člana 17. Zakona o zaštiti ličnih podataka, člana 13. stav 1. tačka a) Pravilnika o načinu pristupa evidencijama i razmjeni podataka i člana 65. stav 4. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP). MUP je dopisom broj 05-2/01-6-13-8203/11 od 29. decembra 2011. godine obavijestio Općinski sud da posjeduje adresu prebivališta samo za tuženu Hasibu Dizdarević, a 16. februara 2012. godine je sudu dostavio adresu prebivališta i za tužene Bejzu Holić i Šemsu Ožegović, te i informaciju da je tuženi Husein Ponjević umro 7. januara 2011. godine i da za ostale tužene nema tražene podatke.
8. Rješenjem broj 23 0 P 004894 06 P od 16. aprila 2012. godine Općinski sud je naložio apelantu da predmetnu tužbu dopuni i ispravi sa imenima, prezimenima i adresama prebivališta, odnosno boravišta nasljednika iza umrlog tuženog Huseina Ponjevića i tom sudu dostavi u roku od osam dana od prijema rješanja koje je apelant zaprimio 18. aprila 2012. godine. Apelant je Općinskom sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu dostavio 19. aprila 2012. godine. Općinski sud je 7. maja 2012. godine apelantovu tužbu dostavio na odgovor tuženim Hasibi Dizdarević, Bejzi Holić, Šemsi Ožegović i zakonskim nasljednicima umrlog Huseina Ponjevića, koji tuženi nisu dostavili sudu. Nakon toga taj sud je zakazao i pripremno ročište za 11. juli 2012. godine, u skladu sa čl. 84. i 97. a u vezi sa čl. 164. i 167. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojem su pristupili apelant i tužene Bejza Holić i Šemsa Ožegović, na kojem je usvojen apelantov prijedlog da se tuženim Zemini Mehić, Meli Dizdarević, Fati Dizdarević, Hati Dizdarević, Hašimu Hušiću, Fatimi Dizdarević, Bejremi Dizdarević i Beširu Ponjeviću, čije boravište je nepoznato, imenuje staratelj za poseban slučaj, i to tužena Bejza Holić, koja se izjasnila da je saglasna sa apelantovim prijedlogom. Nastavak navedenog ročišta taj sud je zakazao za 11. septembar 2012. godine, jer je Općinski sud 11. jula 2012. godine Rješenjem broj 23 0 P 004894 06 P broj od Javne ustanove Centar za socijalni rad Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) zatražio imenovanje staratelja za poseban slučaj, kako je to predloženo na pripremnom ročištu od 11. jula 2012. godine. Taj prijedlog je potvrđen Rješenjem Centra za socijalni rad 7. septembra 2012. godine broj 06-35-1050- UPI/2012 i tuženim kao licima čije je boravište nepoznato imenovao Bejzu Holić za staratelja za poseban slučaj. Općinski sud je održao ročište za glavnu raspravu zakazano za 11. septembar 2012. godine i donio rješenje kojim je utvrdio da će u predmetnoj pravnoj stvari presudu donijeti 11. oktobra 2012. godine.
9. Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 004894 06 P od 11. oktobra 2012. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i utvrđeno da je apelant dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama, bliže označenim u izreci presude (u daljem tekstu: predmetne nekretnine), upisanim na njegovo ime kao korisnika sa dijelom 1/1, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se na osnovu ove presude formira novi zemljišnoknjižni uložak u kojem će apelant biti uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina sa dijelom 1/1.
10. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je uvidom u kupoprodajni ugovor zaključen 10. februara 1998. godine između pravne prednice tuženih Emine Dizdarević (u daljnjem tekstu: pravna prednica tuženih) kao prodavca i apelanta kao kupca utvrdio da je apelant predmetne nekretnine kupio od pravne prednice tuženih. Navedeno je da su taj ugovor ugovorne strane ovjerile kod tog suda istog dana pod brojem OV. Br 31/98, da posjeduje urbanističku saglasnost za njihovu izgradnju koju je dala Služba za prostorno uređenje i resurse - Odjeljenje za urbanizam Rješenjem broj 05-364-85/98 od 20. oktobra 1998. godine. Pošto tuženi nisu osporavali apelantov tužbeni zahtjev, to je na temelju izvedenih dokaza Općinski sud, pozivajući se na odredbu čl. 32. i 35. Zakona o vlasničkopravnim odnosima FBiH („Službene novine FBiH“ br. 6/98 i 29/03), odlučio kao u izreci presude. S tim u vezi, Općinski sud je, također, ukazao da je navedenim odredbama Zakona propisano da posjednik dosjelošću stječe pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe protekom deset godina zakonitog i savjesnog posjeda, odnosno protekom 20 godina savjesnog posjeda, i da se u vrijeme posjeda uračunava i vrijeme za koje su prethodnici posjednika (prodavatelj nekretnine) posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti, odnosno savjesni posjednici.
11. Presuda Općinskog suda od 11. oktobra 2012. godine je postala pravomoćna 11. oktobra 2012. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine postupka pred Općinskim sudom povodom njegovog tužbenog zahtjeva za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je taj sud po njegovom tužbenom zahtjevu prvu procesnu radnju poduzeo protekom više od pet godina od podnošenja zahtjeva. Stoga je tražio da se tom sudu naloži da donese prvostepenu presudu, te da mu se, zbog dužine trajanja prvostepenog postupka, dosudi naknada nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM godišnje.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je nesporno da je, zbog nedovoljnog broja sudija i velikog broja neriješenih predmeta, apelantov predmet uzet u rad tek u decembru 2010. godine, te da odluku o predmetnoj apelaciji prepuštaju Ustavnom sudu.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. U Zakonu o vlasničkopravnim odnosima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 6/98 i 29/03) relevantne odredbe glase:
Sticanje prava vlasništva dosjelošću Član 32.
Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda.
Posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda.
Član 35.
Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završa se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.
U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti, odnosno savjesni posjednici.
Na zastoj, odnosno prekid dosjelosti, shodno se primjenjuju zakonske odredbe o zastoju, odnosno prekidu zastarjelosti potraživanja.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred prvostepenim sudom, ukazujući da povodom navedenog zahtjeva nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga je, iako je u međuvremenu Općinski sud 11. oktobra 2012. godine donio prvostepenu Presudu broj 23 0 P 004894 06 P, koja je postala pravomoćna 11. oktobra 2012. godine, čime je postupak povodom apelantovog tužbenog zahtjeva okončan, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
19. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, prekršeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju Općinski sud u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak nerazumno dugo trajao zbog nedovoljnog broja sudija i velikog broja neriješenih predmeta, te da je nesporno da je apelantov predmet uzet u rad tek u decembru 2010. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana
31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je apelant 29. marta 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću i da je postupak okončan pravomoćnom presudom tog suda 11. oktobra 2012. godine, dakle, nakon šest godina, sedam mjeseci i 11 dana. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je šest godina, šest mjeseci i 11 dana.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud primjećuje da je apelant kod Općinskog suda urgirao postupanje u navedenom predmetu, te da iz stanja spisa ne proizlazi da je poduzimao bilo kakve radnje s ciljem odugovlačenja postupka. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama doprinio dužini postupka.
25. S druge strane, ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je taj sud predmetnu tužbu uzeo u rad tek nakon pet godina i osam mjeseci, kada je 27. decembra 2011. godine od Uprave zatražio da provjeri adrese prebivališta, odnosno boravišta tuženih, iz čega proizlazi da je taj sud u navedenom periodu bio apsolutno neaktivan. Nakon toga je 16. aprila 2012. godine od apelanta zatražio ispravku i dopunu tužbe radi dostavljanja adresa prebivališta i boravka zakonskih nasljednika jednog od tuženih, koji je u međuvremenu umro, pa je apelant ispravljenu tužbu dostavio sudu u roku od nekoliko dana. Iz spisa predmeta, dalje, slijedi da je sud tuženim apelantovu tužbu dostavio na odgovor tek nakon šest godina, jedan mjesec i 18 dana (7. maja 2012. godine). Ustavni sud, također, smatra da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno objašnjenje za period u kojem je bio potpuno neaktivan u postupku, obrazlažući svoje postupanje velikim brojem predmeta i nedovoljnim brojem postupajućih sudija. Ustavni sud, dalje, smatra da je Općinski sud, nakon navedenog perioda, u relativno kratkom roku od četiri mjeseca i 24 dana, nakon dva zakazana i održana ročišta (11. jula i 11. septembra 2012. godine) donio prvostepenu presudu (11. oktobra 2012. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, ipak, smatra da se dužina trajanja postupka, koji je do trenutka donošenja prvostepene presude trajao duže od šest godina i šest mjeseci, ne može smatrati razumnim rokom sa aspekta standarda prava na pravično suđenje. Pri tome odgovornost za dužinu predmetnog postupka snosi isključivo Općinski sud, koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom onako kako je procesnim zakonom propisano.
26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno iznos od 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao duže od šest godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, trebalo isplatiti iznos od 900,00 KM.
29. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je postupak utvrđivanja apelantovog prava vlasništva dosjelošću trajao duže od šest godina i šest mjeseci, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka snosi isključivo Općinski sud, koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom na način kako je procesnim zakonom propisano.
31. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić