Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3352/12 (B. O.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3352/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3352/12, rješavajući apelaciju Bakira Omukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Bakira Omukića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 020048 13 P.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bakir Omukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Okružnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pod brojem 71 0 V 020048 12 Gž 3. Apelant je dopunio apelaciju 9. januara 2013. godine i dostavio Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 020048 12 Gž 3 od 17. decembra 2012. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske, Okružnog suda i Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 4. oktobra 2012. godine i 2. oktobra 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 12. oktobra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine, Okružni sud 12. decembra 2012. godine i 7. novembra 2013. godine, a Osnovni sud 15. oktobra 2012. godine i 11. oktobra 2013. godine.

4. Osnovni sud je na traženje Ustavnog suda dostavio spis broj 71 0 P 020048 13 P, koji je nakon izvršenog uvida vraćen Osnovnom sudu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 28. decembra 2006. godine podnio prijedlog Osnovnom sudu protiv protivnika predlagača Tehničke škole Banjaluka (u daljnjem tekstu: protupredlagača), radi utvrđenja trajnog i nesmetanog korištenja stana u Banjaluci u ulici Anđe Knežević broj 9 (u daljnjem tekstu: sporni stan).

7. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 020048 07 V od 3. juna 2009. godine kojim je utvrđeno da apelantu pripada pravo trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana, vlasništvo protupredlagača, te je protupredlagač obavezan da s apelantom zaključi ugovor o zakupu stana. Istim rješenjem je obavezan protupredlagač da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.546,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana pravosnažnosti rješenja pa do isplate, te je odbijen prigovor protupredlagača o nepostojanju apelantove aktivne legitimacije za pokretanje predmetnog postupka.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 020048 09 Gž od 30. novembra 2009. godine uvažena je žalba protupredlagača, Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 V 020048 07 V od 3. juna 2009. godine ukinuto i apelantov prijedlog odbačen. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da se utvrđenje trajnog i nesmetanog korištenja stana ne može zahtijevati u vanparničnom postupku, nego se o tome moglo odlučivati jedino u parničnom postupku, te da apelant nije dokazao da je aktivno legitimisan u ovom postupku, kao i da protupredlagač nije ovlašten da mu navedeno prizna.

9. Protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 V 020048 09 Gž od 30. novembra 2009. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 71 0 V 020048 10 Rev od 22. decembra 2011. godine usvojio reviziju, ukinuo rješenje Okružnog suda i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je drugostepeni sud izgubio iz vida odredbu člana 14. Zakona o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09), koja propisuje da će sud, ukoliko utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka, obustaviti vanparnični postupak (stav 1) i da će se po pravosnažnosti rješenja iz stava 1. ovog člana postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom (stav 2), što znači da je pravilno postupanje prvostepenog suda nalagalo da obustavi vanparnični postupak i apelantov prijedlog proslijedi na parnicu.

10. Okružni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 71 0 V 020048 12 Gž 2 od 20. januara 2012. godine kojim je uvažio žalbu protupredlagača, ukinuo rješenje Osnovnog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na daljnji postupak.

11. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 V 020048 07 V od 13. marta 2012. godine vanparnični postupak je obustavljen. Istim rješenjem je određeno da će se po pravosnažnosti rješenja postupak nastaviti prema pravilima parničnog postupka.

12. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 V 020048 12 Gž 3 od 17. decembra 2012. godine odbio žalbu protupredlagača i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 13. marta 2012. godine.

13. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 020048 13 P od 31. marta 2013. godine apelantu je vraćen prijedlog kojim je pokrenut vanparnični postupak radi utvrđenja trajnog i nesmetanog korištenja stana, koji je pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda od 13. marta 2012. godine obustavljen te je nastavljen po pravilima parničnog postupka i određeno da se prijedlog smatra tužbom koju je apelant dužan ispraviti i dopuniti u smislu čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u roku od osam dana.

14. Apelant je postupio po nalogu suda 2. aprila 2013. godine, te je sudu podnio tužbu protiv Tehničke škole Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđenja da ima pravo trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana.

15. Osnovni sud je 16. aprila 2013. godine tužbu dostavio tuženoj na odgovor. Tužena je dostavila odgovor na tužbu 7. juna 2013. godine.

16. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 020048 13 P od 15. oktobra 2013. godine, na prijedlog apelantovog punomoćnika je prekinut parnični postupak. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti na prijedlog parničnih stranaka, kada se završi postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 053168 08 P ili kada sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmet konkretnog postupka utvrđenje prava trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana, te da odluka u pogledu apelantovog zahtjeva za utvrđenje ništavosti ugovora o otkupu spornog stana predstavlja prethodno pitanje, od čijeg rješavanja zavisi i rješenje spora u konkretnoj pravnoj stvari.

17. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da Vrhovni sud još uvijek nije odlučio o reviziji u predmetu broj 71 0 P 053168 08 P, odnosno da parnični postupak još uvijek nije pravosnažno okončan, tako da je rješenje o prekidu postupka još na snazi.

18. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da postupanje, odnosno nepostupanje Okružnog suda u predmetu broj 71 0 V 020048 12 Gž 3 ima za rezultat povredu njegovog prava na pristup sudu, posebno naglašavajući da postupak traje već pet godina. Zatim, apelant je naveo da mu se ovakvim postupanjem suda onemogućava da pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom, odluči o njegovim građanskim pravima. Pored toga, apelant je naveo hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju, te istakao da je Okružni sud svojim propustima potpuno zanemario i povrijedio jedan od osnovnih procesnih principa efikasnosti postupka, a prethodno je Osnovni sud povrijedio apelantova prava na pravičan i fer postupak, s obzirom da je postupak trajao pretjerano dugo i da je „razuman rok“ višestruko prekršen. Osim toga, apelant je istakao da mu se ovakvim postupanjem onemogućava da povrati svoju imovinu u Banjaluci, što predstavlja kršenje prava na imovinu i prava na dom. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i naloži Okružnom sudu da preduzme sve potrebne, zakonom propisane parnične radnje, kako bi se što hitnije donijela odluka u predmetu broj 71 0 V 020048 12 Gž 3. Apelant je istovremeno predložio Ustavnom sudu da zbog štete koja se proizvodi nepostupanjem Okružnog suda (i prethodno Osnovnog suda) obaveže Okružni sud da mu isplati pravičnu naknadu štete, prema zauzetom stavu Ustavnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

20. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju od 12. oktobra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine istakao da u odnosu na postupak kod tog suda nisu učinjene povrede apelantovih prava na dužinu trajanja postupka pred sudom, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

21. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 15. oktobra 2012. godine ukratko iznio hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, te naveo da postupak nije predugo trajao, s obzirom da je dva puta spis dostavljan Okružnom sudu na rješavanje po žalbi kao i Vrhovnom sudu na postupanje po reviziji. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je iz spisa vidljivo da se u predmetu stalno postupalo imajući u vidu poštovanje procesnih i drugih rokova, kao i pribavljanja i provođenja potrebnih dokaza, pa je imajući u vidu navedeno istakao da nisu prekršena apelantova prava s obzirom na dosta komplikovan spis gdje se tražilo provođenje dokaza. U odgovoru na apelaciju od 11. oktobra 2013. godine Osnovni sud je istakao da je apelant 2. aprila 2013. godine podnio tužbu radi utvrđenja protiv tužene Tehničke škole Banjaluka, te da je postupajući sudija u navedenom predmetu dostavio tužbu tuženoj na odgovor i da je zakazano ročište za 15. oktobar 2013. godine.

22. U odgovoru na apelaciju od 12. decembra 2012. godine Okružni sud je ukratko opisao hronologiju postupka, istakavši da je postupak po žalbi predviđen za rješavanje u trećem kvartalu 2012. godine ili tačnije za sjednicu vijeća koja je određena za 17. decembar 2012. godine. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju od 7. novembra 2013. godine naveo da je u vanparničnom postupku donio rješenje od 17. decembra 2012. godine kojim je odbio žalbu protupredlagača, te je u prilogu dostavio rješenje.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 379.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

Član 380. stav 1.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Član 381. stav 2.

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

24. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik RS» broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

25. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 14.

Ako sud utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima parničnog postupka, obustaviće vanparnični postupak.

Postupak će se po pravosnažnosti rješenja iz stava 1. ovog člana nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom.

VI.Dopustivost

26. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Pravo na pravično suđenje - razuman rok

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b)Razdoblje koje se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelant 28. decembra 2006. godine prijedlogom pokrenuo vanparnični postupak protiv protupredlagača radi utvrđenja trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana, s tim da se od 31. marta 2013. godine prijedlog smatra tužbom, nakon čega je postupak nastavljen prema pravilima parničnog postupka, kao i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 15. oktobra 2013. godine zbog rješavanja prethodnog pitanja. Ustavni sud dalje zapaža da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od šest godina i devet mjeseci. c)Analiza razumnosti trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku radi utvrđenja trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana, te da se postupak, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja, kao i procesne radnje koje je Osnovni sud u dosadašnjem toku postupka poduzeo, može smatrati relativno složenim. Pored toga, Ustavni sud smatra kako apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka.

36. Analizirajući postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 28. decembra 2006. godine podnio prijedlog protiv protupredlagača radi utvrđenja trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana, te da je Osnovni sud o podnesenom prijedlogu tek nakon dvije godine i pet mjeseci (3. juni 2009. godine) donio rješenje, koje je u žalbenom postupku ukinuto rješenjem Okružnog suda nakon pet mjeseci (30. novembra 2009. godine). Nakon toga, Vrhovni sud je odlučujući o apelantovoj reviziji donio rješenje nakon dvije godine (22. decembra 2011. godine) kojim je ukinuo drugostepeno rješenje i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Okružni sud je u ponovljenom postupku donio rješenje nakon manje od jednog mjeseca (20. januara 2012. godine) kojim je uvažena žalba protupredlagača, ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, nakon čega je Osnovni sud donio rješenje nakon manje od dva mjeseca (13. marta 2012. godine), koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 17. decembra 2012. godine, kojim je vanparnični postupak obustavljen, budući da se u vanparničnom postupku pojavilo sporno pravno pitanje koje se mora rješavati u parničnom postupku. Dakle, vanparnični postupak je trajao oko šest godina i u tom periodu redovni sudovi su bili aktivni, ali zbog složenosti činjeničnog i pravnog pitanja nisu bili djelotvorni jer i pored toga što su donijeli ukupno šest odluka, dvije prvostepene, tri drugostepene i jednu trećestepenu, postupak je morao bit obustavljen, jer se nije mogao okončati po pravilima vanparničnog postupka zbog pojave spornog pravnog pitanja. Ova je okolnost objektivno uticala na dužinu trajanja postupka.

37. Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije Osnovni sud donio rješenje kojim je određeno da se apelantov prijedlog smatra tužbom koju je apelant dužan ispraviti i dopuniti. Apelant je postupio po nalogu suda 2. aprila 2013. godine, te je sudu podnio tužbu protiv tužene Tehničke škole Banjaluka koju je Osnovni sud 16. aprila 2013. godine dostavio tuženoj na odgovor. Nakon toga Osnovni sud je, na prijedlog apelantovog punomoćnika, donio rješenje od 15. oktobra 2013. godine kojim je parnični postupak prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je postupak na apelantov prijedlog prekinut, što Osnovni sud objektivno sprečava da postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Međutim, postupak će se nastaviti na prijedlog parničnih stranaka kada se završi postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 053168 08 P ili kada sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak, odnosno kada se ispune uvjeti koji ne zavise od suda koji vodi postupak u konkretnom slučaju. Razmatrajući okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije, a pošto je vanparnični postupak obustavljen, sam apelant predložio prekid parničnog postupka neposredno nakon što je taj postupak pokrenut. Također, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud do prekida parničnog postupka postupao sa zadovoljavajućom ažurnošću, te da postoji razumno opravdanje za trenutno nepostupanje suda po apelantovoj tužbi.

38. Stoga, imajući u vidi ukupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da su nakon početne neaktivnosti suda, koja je otklonjena kasnijim ažurnim postupanjem u primjerenim rokovima, došlo do objektivnih okolnosti koje sprečavaju daljnje postupanje suda, budući da je postupak na apelantov prijedlog prekinut, tako da se odgovornost za dužinu postupka ne može pripisati postupanju Osnovnog suda.

39. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u okviru postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u parničnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Ostali navodi

41. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju navedenih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i navedenih apelantovih prava.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije i pored okolnosti da postupak nije okončan šest godina i devet mjeseci od pokretanja, budući da postoje objektivne okolnosti zbog kojih Osnovni sud ne može postupati u navedenom predmetu.

43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3352/12 (B. O.) | Sudska praksa | Aktio