Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-992/12 (M. R.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-992/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 992/12, rješavajući apelaciju Milana Romanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milana Romanića.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 001618 09 Rsz od 2. aprila 2012. godine zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milan Romanić (u daljnjem tekstu: apelant), advokat iz Banje Luke, podnio je 12. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 017-0-Gž-09-000758.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Kantonalnog suda zatraženo je 26. marta 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. aprila 2012. godine, a 11. aprila 2012. godine navedeni sud je dostavio Presudu broj 01 0 Rs 001618 09 Rsz od 2. aprila 2012. godine, kojom je odlučeno o apelantovoj žalbi.
4. Na osnovu Pravila Ustavnog suda koja su važila u relevantnom periodu, apelantu je 13. aprila 2012. godine dostavljen odgovor Kantonalnog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 4. juna 2007. godine tužbom Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenuo postupak protiv Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknada proisteklih iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je 29. maja 2009. godine donio Presudu broj 017-0-P-07-000758, kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev.
8. Apelant je protiv navedene presude podnio žalbu 12. juna 2009. godine.
9. Prema stanju spisa, predmetni spis je zajedno sa žalbom dostavljen Kantonalnom sudu na daljnje postupanje 14. septembra 2009. godine.
10. Kantonalni sud je odlučio o žalbi Presudom broj 01 0 Rs 001618 09 Rsz od 2. aprila 2012. godine, kojom je apelantova žalba djelimično usvojena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke „u razumnom roku“ u predmetu Kantonalnog suda koji ni nakon skoro tri godine nije odlučio o njegovoj žalbi, povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je više puta pismeno i usmeno urgirao kod nadležnih u Kantonalnom sudu da se predmet prioritetno uzme u rad, ali da je odgovor navedenog suda bio da sud ima mali broj sudija, mnogo neriješenih predmeta i sl., što, prema apelantovoj ocjeni, ne može biti adekvatno opravdanje za nerješavanje predmeta. Od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom će se utvrditi kršenje njegovog prava na pravično suđenje, te, shodno tome, odrediti novčana satisfakcija zbog nerješavanja njegove žalbe „u razumnom roku“, te naknaditi troškovi za podnošenje apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru hronološki opisao tok postupka uz naglasak da je navedeni sud na sjednici vijeća, održanoj 2. aprila 2012. godine, presudom odlučio o apelantovoj žalbi. Osvrćući se na apelantove navode, Kantonalni sud je istakao da su razlozi zbog kojih odluka nije ranije donesena objektivne prirode, a tiču se velikog broja neriješenih predmeta. Naglašeno je da konkretni predmet nije obuhvaćen programom rješavanja starih predmeta, budući da se radi o predmetu koji je pokrenut 4. juna 2007. godine i da se ne radi o predmetu hitne prirode, te da, stoga, navedeni sud ocjenjuje da apelantovo pravo ni na koji način nije prekršeno.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. stav 3.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan, jer Kantonalni sud još nije odlučio o apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku po apelantovoj žalbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a)Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom osporava postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom, koji u vrijeme podnošenja apelacije o njegovoj žalbi još nije odlučio. Međutim, iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je navedeni sud, u međuvremenu, o žalbi odlučio Presudom broj 01 0 Rs 001618 09 Rsz od 2. aprila 2012. godine, koja je dostavljena u prilogu odgovora. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima iz apelacije, odnosno raspoloživim dokazima iz spisa. Stoga će, budući da apelant isključivo osporava postupak pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud sagledati dužinu predmetnog postupka isključivo pred navedenim sudom.
22. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud iz odgovora Kantonalnog suda zapaža da je predmetni spis zajedno sa žalbom dostavljen navedenom sudu 14. septembra 2009. godine o kojoj je Kantonalni sud odlučio presudom od 2. aprila 2012. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jesu dvije godine i sedam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru koga je apelant tražio isplatu duga na ime naknada proisteklih iz radnog odnosa, pa se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o posebno složenom predmetu. Osim toga, imajući u vidu predmet spora, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta značajan.
24. Sumirajući predmetni postupak pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, što znači da je sud, shodno odredbi člana 420. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dužan da u takvim predmetima obrati posebnu pažnju na potrebu da se hitno riješi. Pri tome Ustavni sud naglašava da je posebno neprihvatljiva okolnost da je Kantonalni sud, koji u žalbenom postupku nije provodio dokaze, niti je održavao ročišta, o žalbi odlučio nakon dvije godine i sedam mjeseci od momenta kada mu je žalba dostavljena (14. septembar 2009. godine). Ustavni sud, također, zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno obrazloženje za svoju pasivnost, budući da navodi o velikom broju predmeta u rješavanju sami po sebi ne mogu biti relevantni za dužinu predmetnog postupka. Naime, velik broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka bez dostavljanja relevantnih dokaza da je sud poduzeo konkretne i djelotvorne mjere za rješavanje navedenog problema. Pri tome Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da u predmetima postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Uzimajući u obzir sve navedeno, pri čemu je evidentno da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka, a posebno okolnost da se radi o hitnom postupku, te da je žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao dvije godine i sedam mjeseci, dakle, duže nego pred prvostepenim sudom koji je provodio dokaze i održavao ročišta (pred kojim je postupak trajao dvije godine i tri mjeseca), Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
26. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio zbog povrede svojih prava, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća da dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na suđenje „u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
d) Troškovi postupka
27. U pogledu apelantovog zahtjeva kojim traži da mu se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snose apelanti.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja postoji kršenje prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je žalbeni postupak u predmetu koji je po zakonu hitan trajao skoro dvije godine i sedam mjeseci, a apelant svojim ponašanjem tome nije doprinio, pri čemu Kantonalni sud nije dostavio relevantno opravdanje za svoju pasivnost.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić