Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4891/13 (S. D. iz Ljubljane, Republika Slovenija, D. D. iz Bugojna, M. D. iz Bugojna, A. Č. iz Bugojna i S. P. iz Vogošće)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4891/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u predmetu broj AP 4891/13, rješavajući apelaciju Senada Drine i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Senada Drine, Dževada Drine, Mirze Drino, Azre Čauševići i Senije Poropat.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu u predmetu broj 46 0 P 004530 13 P3.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 004530 13 P3 od 25. augusta 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Senad Drino iz Ljubljane, Republika Slovenija, Dževad Drino iz Bugojna, Mirza Drino iz Bugojna, Azra Čaušević iz Bugojna i Senija Poropat iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat odvjetnica iz Sarajeva, podnijeli su 2. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 46 0 P 004530 11 P2. Apelanti su podneskom od 3. septembra 2014. godine dopunili apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, je zatraženo od Općinskog suda 24. decembra 2014. godine a od Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 29. decembra 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 5. januara 2015. godine a Općinski sud 12. januara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. M. L. iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja (u daljnjem tekstu: tužiteljica) je 7. marta 2008. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv S. L. (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i apelanata radi utvrđivanja prava vlasništva, odnosno radi utvrđivanja da je kao savjestan graditelj, na zemljištu u suvlasništvu s prvotuženim i apelantima, izgradnjom obiteljskog stambenog objekta trajne namjere stekla pravo vlasništva na sagrađenom objektu i zemljištu na kojem je objekt sagrađen a koji su upisani u zemljišno knjižni uložak broj 77, k.č.1902/2 i k.č. 1887/5, k.o. Gornji Vakuf, a kojim odgovara katastarska parcela novog premjera k.č. 921/2 k.o. Podgrađe (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen pod brojem 46 0 P 004530 08 P.
6. Apelanti su (nije precizirano kada) protiv tužiteljice podnijeli protutužbeni zahtjev kojim su, između ostalog, tražili da im tužiteljica nadoknadi prometnu vrijednost zemljišta, odnosno da se utvrdi da je ništav ugovor o darovanju predmetnih nekretnina zaključen između tužiteljice kao daroprimca i prvotuženog kao darodavca, a koji je ovjeren kod Općinskog suda pod brojem Ov- 2106/00 od 23. novembra 2005. godine.
7. Nakon provedenog postupka Općinski sud je donio prvostepenu Presudu broj 46 0 P 004530 13 P od 11. septembra 2009. godine.
8. Odlučujući po žalbama, Kantonalni sud je Rješenjem broj 46 0 P 04530 09 Gž od 24. decembra 2010. godine prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno odlučivanje. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je prvostepena presuda ukinuta „… zbog obuhvaćanja na pasivnoj strani tužbe majke apelanata, koja je prije podnošenja tužbe preminula a postupku nije imala zastupnika, i da je pojedine apelante zastupala kao punomoćnik odvjetnik Senija Poropat bez ulaganja punomoći u spis suda…“
9. U ponovljenom postupku Općinski sud je nakon provedenog postupka i odlučujući o uređenom tužbenom i protutužbenom zahtjevu, donio prvostepenu Presudu broj 46 0 P 004530 08 P2 od 18. januara 2012. godine kojom je pod stavkom jedan izreke presude utvrdio da je tužiteljica kao savjestan graditelj na zemljištu u suvlasništvu s prvotuženim i apelantima izgradila obiteljski stambeni objekat i time stekla pravo vlasništva na sagrađenom objektu i zemljištu na kojem je objekt sagrađen, dok je pod stavkom dva izreke presude tužiteljica obavezana da apelantima nadoknadi 1/3 prometne vrijednosti zemljišta u iznosu od 6.735,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
10. Dopunskom presudom od 13. novembra 2012. godine odbijeni su kao neutemeljeni protutužbeni zahtjevi apelanata kojim su, između ostalog tražili utvrđenje da je ništav ugovor o darovanju nekretnina u Gornjem Vakufu, zaključenim između apelantice kao daroprimca i prvotuženog kao darodavca.
11. Nezadovoljni prvostepenom i dopunskom presudom Općinskog suda tužiteljica i apelanti su izjavili žalbe, a Kantonalni sud je Rješenjem broj 46 0 P 004530 13 Gž od 20. septembra 2013. godine žalbu tužiteljice i apelanata uvažio i ukinuo presudu Općinskog suda od 16. januara 2012. godine i dopunsku presudu od 13. novembra 2012. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je utvrdio da je kao tužena stranka u pobijanoj presudi pod tačkom pet označena pogrešna osoba kojoj je oduzeta parnična sposobnost, što znači da nije mogla dati punomoć za zastupanje u navedenom predmetu koja je po nalogu suda pribavljena u ponovljenom postupku.
12. U ponovljenom postupku punomoćnik tužiteljice je predložio razdvajanje postupka, a Općinski sud je Rješenjem broj 46 0 P 004530 13 P3 od 25. augusta 2014. godine iz ovog postupka izdvojio protutužbu apelanata, te odlučio da se ona zavede u upisnik suda kao posebna tužba. Također, Općinski sud je odredio da će po pravomoćnosti navedenog rješenja Općinski sud nastaviti postupati kao zasebnoj tužbi.
13. Nezadovoljni navedenim rješenjem apelanti su izjavili žalbu i predmet je, prema stanju u spisu, 21. oktobra 2014. godine proslijeđen Kantonalnom sudu.
14. Prema stanju u spisu predmet je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su između ostalog istakli da su kod Općinskog suda pokrenuli postupak radi diobe predmetnih nekretnina, ali da je taj postupak Općinski sud prekinuo dok se ne okonča postupak po tužbi tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva. Imajući u vidu da postupak po tužbi tužiteljice traje duže od šest godina apelanti su predložili da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava te naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 46 0 P 004530 13 Gž. Također, apelanti su predložili da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u cijelosti ostaje kod pravnog stajališta iz Rješenja broj 46 0 P 004530 13 Gž 3 od 20. septembra 2013. godine u kojemu su iznijeti i detaljno obrazloženi stavovi suda o žalbenim navodima podnositelja apelacije, zbog čega smatra da osporenom odlukom nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio hronologiju postupka kako je to navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao kako da je u predmetnom spisu postupao u razumnim rokovima, a da osporenim odlukama nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje i pravo na imovinu, kao niti ostala prava propisana Ustavom BiH.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
2. Prethodno ispitivanje i dostava tužbe Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude Članak 221. stav 1. i 3.
(1) Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
(3) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu. Član 293.
(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
(2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti donijetim na osnovu zakona.
(3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li lice koje se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobno, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak kojeg je tužiteljica pokrenula protiv apelanata 7. marta 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti VII.Meritum
23. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je tužiteljica 7. marta 2008. godine podnijela tužbu protiv apelanata, te da su apelanti protiv tužiteljice izjavili protutužbu, i da taj parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva te protutužbenog zahtjeva radi isplate i utvrđivanja ništavosti ugovora o poklonu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
28. Analizirajući dužinu trajanja postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu (11. septembra 2009. godine) donio nakon proteka nešto više od godinu dana od podnošenja tužbe (7. marta 2008. godine), te da je tom sudu također trebalo nešto više od godinu dana da u ponovljenom postupku donese presudu od 16. januara 2012. godine, odnosno dopunsku presudu od 13. novembra 2012. godine. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud po žalbi na prvostepenu presudu od 11. septembra 2009. godine, drugostepenu odluku donio nakon proteka nešto više od godinu dana, koliko mu je trebalo da odluči i po žalbama stranaka izjavljenim protiv prvostepene presude od 16. januara 2012. godine i dopunske presude od 13. novembra 2012. godine, koje su donesene u ponovljenom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su Općinski i Kantonalni sud, s obzirom na složenost predmeta, u razumnim vremenskim periodima donosili odluke u predmetnom parničnom postupku odlučujući o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, odnosno žalbama stranaka u postupku. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud svojim rješenjima u dva navrata ukidao prvostepene presude Općinskog suda kao nepravilne i nezakonite i predmet vraćao tom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud iz odgovora na apelaciju Općinskog suda primjećuje da je prvostepena presuda od 11. septembra 2009. godine ukinuta zbog „obuhvaćanja na pasivnoj strani tužbe majke tuženika, koja je prije podnošenja tužbe umrla a u postupku nije imala zastupnika, i da je pojedine tuženike zastupala kao punomoćnik odvjetnik Senija Poropat bez ulaganja punomoći u spis suda…“, kako i da iz obrazloženja drugostepene presude od 20. septembra 2013. godine, između ostalog, proizlazi da je kao tužena stranka u pobijanoj presudi pod tačkom pet označena pogrešna osoba kojoj je oduzeta parnična sposobnost, što znači da nije mogla dati punomoć za zastupanje u navedenom predmetu koja je po nalogu suda pribavljena u ponovljenom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 293. stav 3. ZPP kojom je propisano da će sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna. Stoga, Ustavni sud smatra da je Općinski sud prilikom odlučivanja tužbenom i protutužbenom zahtjevu postupao nedjelotvorno, zbog čega taj sud u najvećoj mjeri snosi odgovornost za dužinu parničnog postupka koji traje duže od šest godina.
29. Uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje više od šest godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose u najvećoj mjeri Općinski sud koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. S obzirom da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, a za nastavak postupka i donošenje konačne odluke je neophodno da Kantonalni sud donese odluku o izjavljenoj žalbi protiv rješenja o razdvajanju postupka, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. stav (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njihovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog drugostepenom sudu da po hitnom postupku donese odluku o izjavljenoj žalbi.
Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan više od šest godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu koji nije djelotvorno i efikasno kontrolirao i upravljao postupkom u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a.
35. Na osnovu člana 59. stav (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić