Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1327/12 (K.K.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1327/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1327/12, rješavajući apelaciju K.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija K.K.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mal 076084 09 Mal u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 076084 14 Mal 2 od 1. augusta 2014. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 076084 14 Mal 2 od 1. augusta 2014. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. K.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 10. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 Mal 076084 09 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. oktobra 2013. godine.

4. Od Općinskog suda je zatraženo 18. decembra 2014. godine da dostavi spis broj 32 0 Mal 076084 09 Mal. Općinski sud je 29. decembra 2014. godine dostavio na uvid traženi spis. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 29. aprila 2009. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 1.900,00 KM.

7. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 17. augusta 2011. godine tužbu dostavio na odgovor tuženom, a da je tuženi 2. septembra 2011. godine dostavio odgovor na tužbu.

8. Apelant je pismenim podneskom od 26. oktobra 2011. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Mal 076084 09 Mal od 3. juna 2013. godine prekinut je predmetni postupak zbog pokretanja likvidacionog postupka nad tuženim. Istim rješenjem je određeno da za vrijeme trajanja postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, kao i da će se postupak nastaviti kada likvidator tuženog preuzme postupak, ili kada ga sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učini.

10. Apelant je podneskom od 31. decembra 2013. godine predložio da sud nastavi prekinuti postupak u predmetnoj pravnoj stvari.

11. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Mal 076084 14 Mal 2 od 28. februara 2014. godine nastavljen je predmetni parnični postupak.

12. Nakon toga, Općinski sud je održao tri ročišta (13. maja 2014. godine, 10. juna 2014. godine i 4. jula 2014. godine) poslije čega je donio Presudu broj 32 0 Mal 076084 14 Mal 2 od 1. augusta 2014. godine kojom je utvrdio da su, pored glavnog duga u iznosu od 1.900,00 KM, osnovana i apelantova potaživanja na ime zakonske zatezne kamate na glavni dug, na ime troškova postupka i troškova likvidacionog postupka, i to u iznosima bliže navedenim u izreci presude. Stavom II izreke presude je obavezan tuženi da utvrđena potraživanja uvrsti u tabelu priznatih potraživanja i da ih isplati. Stavom III izreke presude je obavezan tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.002,40 KM, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da se utvrdi da visina zatezne kamate na glavni dug od 1.900,00 KM, počev od 29. aprila 2009. godine pa do 17. oktobra 2012. godine, iznosi 791,44 KM.

13. Tuženi je 23. septembra 2014. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv presude Općinskog suda od 1. augusta 2014. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet radi odlučivanja o žalbi tuženog dostavljen na nadležno postupanje Kantonalnom sudu 20. oktobra 2014. godine.

14. Prema stanju spisa, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv Presude Općinskog suda broj 32 0 Mal 076084 14 Mal 2 od 1. augusta 2014. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da Općinski sud nije postupio u skladu sa odredbama čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, te da skoro tri godine (do dana podnošenja apelacije) čeka da Općinski sud zakaže ročište, pa na ime toga potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to za svaku godinu čekanja iznos od po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud se osvrnuo na hronologiju postupka koji je, u skladu s dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je naveo da „zbog velikog broja predmeta i predmeta hitne prirode, te nepotpune sistematizacije stručnih saradnika duže vrijeme (od septembra 2012. godine), [...] nije u ranijem periodu postupao [u konkretnom] predmetu, ali ukoliko se postupak nastavi kada likvidator tuženog preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učini, sud će dalje hitno postupati u [predmetnoj] pravnoj stvari“.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

XXIII – PREKID POSTUPKA

Član 378.

Postupak se prekida:

3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada;

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 381.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih učlanu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 29. aprila 2009. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste nešto više od pet i po godina. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknade štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenijem predmetu. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži naknadu štete od tuženog u iznosu od 1.900,00 KM, pa se može zaključiti da je ovaj postupak značajan za apelanta.

29. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak 29. aprila 2009. godine, te da on još nije okončan. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud dostavio tužbu na odgovor tuženom tek nakon dvije godine i tri mjeseca (17. augusta 2011. godine), nakon čega je tek nakon jedne godine i devet mjeseci donio rješenje o prekidu postupka od 3. juna 2013. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje od 28. februara 2014. godine kojim je postupak nastavljen pošto je apelant 31. decembra 2013. godine predložio nastavak postupka. Nakon toga, Općinski sud je održao tri ročišta (13. maja, 10. juna i 4. jula 2014. godine) poslije čega je donio presudu od 1. augusta 2014. godine protiv koje je tuženi izjavio žalbu Kantonalnom sudu o kojoj još nije odlučeno. Ustavni sud primjećuje da je predmet nakon podnesene žalbe 20. oktobra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na daljnje postupanje, a prema raspoloživim podacima, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je prekid postupka trajao šest mjeseci, što je Općinski sud objektivno sprečavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Međutim, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda izneseni u odgovoru na apelaciju (velik broj predmeta u radu) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog parničnog postupka. Ustavni sud, također, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, apelant je podneskom od 26. oktobra 2011. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu i time pokazao dodatnu zainteresiranost da ishodi odluku u postupku. Imajući u vidu potpunu neaktivnost Općinskog suda u periodu od više od dvije godine i tri mjeseca (od podnošenja tužbe do dostavljanja tužbe na odgovor), odnosno u periodu od jedne godine i devet mjeseci (od dostavljanja tužbe na odgovor tuženom do donošenja rješenja o prekidu postupka), Ustavni sud zaključuje da su upravo navedene neaktivnosti Općinskog suda u pretežnoj mjeri utjecale na ukupnu dužinu postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da se odgovornost za nedonošenje odluke u razumnom roku u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Međutim, pošto se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe tuženog protiv presude Općinskog suda od 1. augusta 2014. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u ovom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluke o podnesenoj žalbi u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi ZPP.

Ostali navodi iz apelacije

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon nešto više od pet i po godina, a takvo neopravdano trajanje postupka može se u cijelosti pripisati ponašanju Općinskog suda, koji nije upravljao postupkom na način na koji je procesnim zakonom propisano.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1327/12 (K.K.) | Sudska praksa | Aktio