Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1913/14 (Z. Đ.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1913/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1913/14, rješavajući apelaciju Zorana Đurđevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zorana Đurđevića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 082001 10 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 082001 10 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Zoranu Đurđeviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zoran Đurđević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Slobodan Perić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 082001 10 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 5. decembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. decembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 22. marta 2010. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 71 0 P 082001 10 P.
6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je tužba dostavljena na odgovor tuženoj 14. maja 2010. godine, kao i da je tužena odgovor na tužbu dostavila 4. juna 2010. godine.
7. Prema stanju spisa, parnični postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je 22. marta 2010. godine podnio tužbu protiv tužene, međutim, Osnovni sud do dana podnošenja apelacije nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i to nepostupanjem suda u razumnom roku i obaveže Republiku Srpsku da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
9. Postupajući sudija Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju istakao da je predmet preuzeo 23. oktobra 2014. godine, te da predmet nije okončan iz objektivnih razloga. Naime, Osnovni sud je istakao da je imao ogromne zaostatke starih predmeta iz ranijeg perioda. Pored navedenog, Osnovni sud je naveo da su predmeti rađeni po starosti inicijalnog akta (odnosno po hronologiji zavođenja). Osim toga, Osnovni sud je naveo da je u obavezi da se pridržava odredbi iz Uputstva za izradu Plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine, a kasnije Naputka za izradu plana za rješavanje starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH na sjednici održanoj 17. decembra 2013. godine. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je istakao da je sačinjavao planove po starosti inicijalnog akta koji su u prethodnom periodu i okončani, a koji su stariji u odnosu na inicijalni akt apelanta, isti se nije našao u planu rješavanja starih predmeta (čak ni u tekućoj 2014. godini), ali će se apelantov predmet „vjerovatno“ naći u Planu rješavanja za 2015. godinu.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan ni nakon gotovo pet godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
15. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. marta 2010. godine podnio tužbu i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od gotovo pet godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
19. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu. Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži od tužene isplatu naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, pa se može zaključiti da je postupak značajan za apelanta.
20. Sumirajući postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant postupak pokrenuo 22. marta 2010. godine podnošenjem tužbe Osnovnom sudu, te da je tužba dostavljena na odgovor tuženoj 14. maja 2010. godine i da je tužena odgovor na tužbu dostavila 4. juna 2010. godine, ali da postupak još nije okončan. Međutim, nakon što je tužena dostavila odgovor na tužbu Ustavni sud je, na osnovu raspoloživih podataka, uočio da Osnovni sud u periodu od 4. juna 2010. godine pa do dana podnošenja apelacije, dakle, u periodu od tri godine i 10 mjeseci, u navedenom predmetu nije preduzimao bilo kakve procesne radnje. Kao obrazloženje zašto konkretan predmet još nije uzet u rad, Osnovni sud je naveo svoju obavezu da se pridržava odredbi iz Uputstva za izradu Plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine, a kasnije Naputka za izradu plana za rješavanje starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH na sjednici održanoj 17. decembra 2013. godine. Također, Osnovni sud kao razlog dužine trajanja postupka navodi ogromne zaostatke starih predmeta iz ranijeg perioda. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Osnovni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta, odnosno Naputka za izradu plana za rješavanje starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelanatovoj tužbi u periodu od gotovo pet godina, budući da njegov predmet nije uvršten u navedeni Plan rješavanja starih predmeta za 2014. godinu, te će se, prema navodima iz odgovora na apelaciju, „vjerovatno“ naći u Planu rješavanja starih predmeta za 2015. godinu. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta jer se tiče naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo pet godina nije donio odluku po apelantovoj tužbi u navedenom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka pred Osnovnim sudom ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
22. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
23. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje gotovo pet godina (u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda - četiri godine i 11 mjeseci), apelantu se određuje naknada u visini od 750,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka koji je pokrenuo radi isplate naknade štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, a traje gotovo pet godina i koji, prema raspoloživim podacima, ne samo da nije okončan već je potpuno neizvjesno kada će biti uvršten u Plan rješavanja „starih“ predmeta, a takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu koji ni pored poduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje „stari“ i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.
25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić