Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2285/14 (J. G.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2285/14

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2285/14, rješavajući apelaciju Jelenka Grahovca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Jelenka Grahovca, podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 157464 14 K.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Jelenko Grahovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Dalibor O. Pejaković, advokat iz Banje Luke, podnio je 15. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 157464 14 K.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 28. novembra 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor dostavio 12. decembra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud, Ustavni sud zapaža da je istražni postupak protiv apelanta počeo tokom 1994. godine, postupanjem ovlašćenih lica CJB Banja Luka, tokom kojeg je od apelanta uzeta izjava, navedena u Službenoj zabilješci broj 1171/94 od 5. oktobra 1994. godine. Apelantu je Rješenjem broj KV 196/93 od 1. oktobra 1994. godine određen pritvor u trajanju najduže tri dana, a izjavu pred istražnim sudijom je dao 10. oktobra 1994. godine.

6. Protiv apelanta je 22. marta 1995. godine Osnovno javno tužilaštvo u Banjoj Luci podiglo Optužnicu broj KT 408/93, kojom je terećen da je počinio dva krivična djela teških slučajeva razbojništva iz člana 151 stav 1 KZRS. Optužnicom su, pored apelanta, optuženi i drugi saizvršioci, u odnosu na koje je krivični postupak završen, dok se protiv apelanta postupak još uvijek vodi.

7. Osnovni sud je dalje naveo da apelant nije pristupio na ročište za glavni pretres održano 27. februara 2002. godine, kao i da je iz izvještaja PS Potkozarje, CJB Banja Luka od 4. februara 2002. godine utvrđeno da se nalazi u Njemačkoj i da je prostore Republike Srpske napustio u junu 1997. godine.

8. S obzirom da je postupak protiv apelanta pokrenut prema ranije važećim odredbama Zakona o krivičnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01), a u međuvremenu je na snagu stupio novi Zakon o krivičnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09), Osnovni sud je, na ročištu održanom 2. jula 2004. godine, donio rješenje kojim je postupak prekinut, s obzirom da su odredbe ranijeg Zakona predviđale suđenje u odsustvu ukoliko je optuženi nedostupan organima gonjenja, dok je odredbama „novog“ Zakona o krivičnom postupku ukinut institut suđenja u odsustvu.

9. Dalje, na glavnom pretresu od 24. januara 2014. godine razdvojen je postupak koji se vodio po optužnici protiv apelanta i G. D., zbog toga što je u odnosu na apelanta postupak prekinut.

10. Osnovni sud je, rješavajući u krivičnom predmetu protiv G. D. i apelanta, Rješenjem broj 71 o K 157464 14 Kps od 26. februara 2014. godine, potvrdio Optužnicu broj KT 408/93 od 22. marta 1995. godine koju je protiv apelanta podnijelo Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo).

11. Nakon toga zakazano je ročište za izjašnjenje o krivnji za 11. mart 2014. godine, na koje nije pristupio apelant, dok je apelantov branilac pristupio ročištu.

12. Opštinski sud je ukazao da se u spisu nalazi službena zabilješka od 24. marta 2014. godine u kojoj je, povodom postupanja po naredbi Osnovnog suda za apelantovo dovođenje, CJB Potkozarje naveo da se apelant nalazi u Njemačkoj oko 20 godina.

13. Apelant je 28. aprila 2014. godine pristupio ročištu za izjašnjenje o krivnji, na kom se izjasnio da nije kriv, a kao kontakt adrese naveo je adresu u Republici Srpskoj - Donja Piskavica, i drugu, u Saveznoj Republici Njemačkoj-grad Wirzburg.

14. Na ročištu za glavni pretres, održanom 26. avgusta 2014. godine, sud je utvrdio da je na dostavnici naznačeno da se apelant nalazi u Njemačkoj, a njegov branilac je naveo da je s apelantom kontaktirao telefonskim putem, te da sud zakaže drugi termin za održavanje glavnog pretresa.

15. Na glavnom pretresu održanom 6. oktobra 2014. godine na koji su pristupili okružni tužilac i apelant u pratnji advokata, kao i optuženi G. D., Okružno tužilaštvo je odustalo od krivičnog gonjenja G. D. i predložio odgodu pretresa kako bi se izvršio uvid u stanje optužnice i spis, radi koncentracije dokaza u odnosu na apelanta.

16. Na glavnom pretresu održanom 13. novembra 2014. godine, na koji su pristupili okružni tužilac i apelant u pratnji branioca, uz saglasnost stranaka je određen nastavak glavnog pretresa za 24. decembar 2014. godine. Okružno tužilaštvo je za to ročište predložio saslušanje više svjedoka.

17. Prema stanju u spisu Ustavni sud zapaža da je postupak još uvijek u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da je postupanjem Osnovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazao je da je od podizanja optužnice do danas proteklo 20 godina, da je u tom periodu on otišao u Njemačku, zaposlio se, oženio i dobio dvoje djece, te da sud neopravdano odugovlači postupak iako je apelant cijelo vrijeme bio dostupan organima vlasti. Konačno, apelant je tražio od Ustavnog suda da utvrdi povredu njegovog prava na pravično suđenje, te da mu u što skorijem roku dosudi iznos od 50.000,00 KM za pretrpljenu nematerijalnu štetu, zajedno s troškovima postupka prema troškovniku koji je dostavio uz apelaciju.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju detaljno opisao tok postupka od podizanja optužnice pa do zadnjeg zakazanog ročišta. Osim toga, u odgovoru je istaknuto da apelant više od 20 godina nije obavijestio sud o promjeni adrese prebivališta, a s obzirom na odredbe aktuelnog Krivičnog zakona, kojima je propisano da se optuženom ne može suditi u odsustvu, Osnovni sud je stava da nije povrijeđeno apelantovo suđenje u razumnom roku jer je očigledno da se apelant nije odazivao na pozive suda, da naredbe suda nisu mogle biti realizovane, iako je po novim odredbama Zakona o krivičnom postupku bio obavezan da obavijesti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta.

V. Relevantni propisi

20. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 143.

Pouka osumnjičenom o njegovim pravima (1) [...] Osumnjičeni će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah saopštiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište, a upozoriće se i na posljedice ako po tome ne postupi.

Član 461.

Mogućnost suđenja u odsustvu (1) Ako je prije 1. jula 2003. godine doneseno rješenje o suđenju u odsustvu, postupak će se rješenjem prekinuti. Kad prestanu smetnje koje su prouzrokovale prekid postupka, postupak će se nastaviti po ovom zakonu.

VI. Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da krivični postupak koji se vodi protiv njega kod Osnovnog suda još uvijek nije okončan, iako je optužnica podignuta 1995. godine što, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu si javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je optužnica protiv apelanta podignuta 22. marta 1995. godine i da postupak, prema stanju u spisu, još uvijek nije okončan. Iako apelant u navodima apelacije osporava dužinu postupka počev od njegovog pokretanja u martu 1995. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka cijeniti od tog datuma.

30. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka jeste period od oko 19 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o krivičnom postupku, da se apelant od 1997. godine nalazi u Njemačkoj, zbog čega je bio nedostupan organima gonjenja sve do 28. aprila 2014. godine, kad je pristupio na ročište o izjašnjavanju o krivnji, te da, s obzirom na navedene okolnosti, kao i na činjenice koje treba da se utvrde i dokaze koji treba da se provedu, u konkretnom slučaju može da se govori o relativno složenom predmetu.

32. Sumirajući ovaj postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak najprije vođen u odsustvu apelanta, koji je bio nedostupan organima gonjenja, sve do stupanja na snagu sada važećeg Zakona o krivičnom postupku, koji tu mogućnost ne dopušta. Iz navedenog razloga postupak je po sili zakona prekinut. Prekid postupka je trajao preko 10 godina, što je Osnovni sud objektivno sprečavalo da u tom periodu postupa u predmetu, s obzirom da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može da preduzima nikakve procesne radnje. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud u više navrata zakazivao ročišta u ovom predmetu, na koja apelant nije pristupio, te da su pismena kojima je pozivan na ročišta vraćana sudu s naznakom da je apelant odselio u Njemačku, što i sam apelant potvrđuje u apelaciji. Nakon što je 26. februara 2014. godine potvrđena optužnica po „novom“ Zakonu, odnosno nakon što su otklonjene smetnje na strani apelanta za vođenje postupka, koje se tiču njegove nedostupnosti i nepristupanja ročištima, stekli su se uslovi za vođenje postupka, te sud postupa ažurno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je činjenica da apelant nije bio dostupan organima gonjenja, odnosno sudu, u odlučujućoj mjeri uticala na dužinu postupka, koji je zbog toga duže od 10 godina bio prekinut. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ukupna dužina postupka preko 19 godina ne može da se stavi na teret Osnovnom sudu, jer su postojale objektivne okolnosti koje su sprečavale taj sud da postupa, a nakon otklanjanja smetnji na strani apelanta, odnosno otkad je dostupan organima gonjenja i sudu, Osnovni sud postupa ažurno.

33. Dakle, Ustavni sud, s obzirom na sve navedeno, zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da je u okviru postupka došlo do kršenja njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. U smislu člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pored okolnosti što postupak nije okončan ni nakon oko 19 godina.

36. Na osnovu člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2285/14 (J. G.) | Sudska praksa | Aktio