Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-280/12 (M. S.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stjecanje bez osnova
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-280/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 280/12, rješavajući apelaciju Mehmeda Salkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mehmeda Salkića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj P-553/01 (novi CMS broj 20 0 P 015851 01 P), a koji je zbog smrti tužene prekinut Rješenjem Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 015851 01 P od 4. aprila 2012.

godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nakon što nasljednici tužene ili staratelj zaostavštine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 20 0 P 015851 01 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Mehmedu Salkiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, kada se steknu uvjeti za nastavak postupka, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehmed Salkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 16. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-553/01 (novi CMS broj 20 0 P 015851 01 P).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. oktobra 2013. godine.

4. Općinski sud je na traženje Ustavnog suda dostavio spis broj 20 0 P 015851 01 P, koji je nakon izvršenog uvida vraćen Osnovnom sudu.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 20. novembra 2001. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Hazima Mustedanagića i Emine Mustedanagić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate, v. s. 24.000,00 KM. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem P-553/01. Predmet je u toku postupka zaveden u CMS sistem i dobio je novi broj 20 0 P 015851 01 P.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud na ročištu održanom 18. januara 2002. godine donio rješenje kojim je predmetno ročište odloženo i naredno zakazano za 27. februar 2002. godine.

8. Općinski sud je na ročištu održanom 27. februara 2002. godine donio rješenje kojim je predmetno ročište odloženo i određeno da će naredno biti zakazano pismenim putem.

9. Apelant je podnescima od 18. septembra i 21. i 29. novembra 2006. godine, 25. decembra 2007. godine, 19. marta i 16. aprila 2008. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud uzme predmet u rad i zakaže raspravu.

10. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 P 015851 01 P od 20. februara 2012. godine, kojim je zakazano pripremno ročište za 22. maj 2012. godine.

11. Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 P 015851 01 P od 4. aprila 2012. godine, kojim je utvrdio prekid postupka zbog smrti tužene Emine Mustedanagić. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet arhiviran 21. oktobra 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari podnio u novembru 2001. godine, te da je Općinski sud na pripremnom ročištu donio rješenje od 27. februara 2002. godine, kojim je ročište odloženo, a na raspravnom zapisniku navedeno da će naredno biti zakazano pismenim putem. Međutim, apelant je istakao da do dana podnošenja apelacije nije zakazano novo pripremno ročište, a od podnošenja tužbe je proteklo više od 11 godina (do podnošenja apelacije). Osim toga, apelant je naveo da se zbog nepostupanja suda, odnosno neodređivanja termina održavanja ročišta, sudu obraćao urgencijama od 15. augusta i 29. novembra 2006. godine, 19. marta i 16. aprila 2008. godine i 1. decembra 2011. godine. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i provede potrebne radnje, odnosno zakaže ročište u navedenom predmetu. Konačno, apelant zahtijeva i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu koja prelazi okvire razumnog vođenja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je donio Rješenje broj 20 0 P 015851 01 P od 4. aprila 2012. godine, kojim je postupak prekinut.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; [...] Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 381.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

[...] VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

19. Apelant navodi da mu je zbog nepostupanja Općinskog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b)Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. novembra 2001. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih radi isplate i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 4. aprila 2012. godine zbog smrti tužene Emine Mustedanagić. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od 10 godina i četiri mjeseca.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane naknade na ime sticanja bez osnova, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

25. Analizirajući postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 20. novembra 2001. godine podnio tužbu protiv tuženih radi isplate, te da je Općinski sud u relativno kratkom periodu održao dva ročišta (18. januara i 27. februara 2002. godine), nakon čega je uslijedio period desetogodišnje potpune neaktivnosti suda sve do 20. februara 2012. godine kada je donio rješenje kojim je zakazano pripremno ročište za 22. maj 2012. godine. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje od 4. aprila 2012. godine, kojim je prekinuo parnični postupak zbog smrti tužene Emine Mustedanagić. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije izjašnjavao na navode o trajanju parničnog postupka, iz čega Ustavni sud primjećuje da nema razumnog opravdanja zbog čega Općinski sud u periodu dužem od 10 godina nije okončao postupak. S druge strane, apelant je u više navrata (podnescima od 18. septembra i 21. i 29. novembra 2006. godine, 25. decembra 2007. godine, 19. marta i 16. aprila 2008. godine) urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud uzme predmet u rad i zakaže raspravu i time je pokazao zainteresiranost za ishod postupka. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, koji je do trenutka prekida trajao 10 godina i četiri mjeseca, ne može smatrati razumnom s aspekta standarda prava na pravično suđenje, te da se navedeni period može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka do njegovog prekida, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta i odredbu člana 380. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, a sud ne može poduzimati bilo kakve radnje u postupku, Ustavni sud je naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča postupak kada se steknu uvjeti za njegov nastavak, odnosno kada nasljednici ili staratelji zaostavštine, novi zakonski zastupnici, preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

30. S obzirom na to da je postupak do prekida trajao 10 godina i četiri mjeseca, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u situaciji kada postupak nije okončan ni nakon 10 godina i četiri mjeseca od trenutka njegovog pokretanja do trenutka prekida, a ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-280/12 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio