Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4762/13 (E. V.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4762/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4762/13, rješavajući apelaciju Emine Vehabović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačke e) i l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 64/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Emine Vehabović, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu u kojemu je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 002379 09 P od 24. decembra 2012. godine i Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 002379 13 Gž od 6.
septembra 2013. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj 32 0 P 002379 13 Rev.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Vehabović, podnesena protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 002379 09 P od 24. decembra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 002379 13 Gž od 6. septembra 2013. godine, zbog toga što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Vehabović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u likvidacijskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 032-0-L-06-000096, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emina Vehabović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Šemso Numanović, advokat iz Tuzle, podnijela je 21. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 002379 09 P od 24. decembra 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 002379 13 Gž od 6. septembra 2013. godine, te zbog dužine trajanja naprijed navedenog parničnog postupka. Također, apelantica je izjavila apelaciju i zbog dužine trajanja likvidacijskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-L-06-000096.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 24. decembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. decembra 2014. godine, a Općinski sud 30. decembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a)Činjenično stanje u odnosu na likvidacijski postupak pred Općinskim sudom broj 032-0-L-06-000096.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica povrijeđena u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 7. januara 2005. godine u kojoj je učestvovalo vozilo osigurano kod "Bosansko-njemačkog osiguranja" d.d. Tuzla, i da je zbog zadobivenih povreda kod apelantice došlo do umanjenja životne aktivnosti.
6. Nad osiguravajućim društvom "Bosansko-njemačkog osiguranja" d.d. Tuzla, Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-L-06-000096 od 30. kolovoza 2006. godine, otvoren je likvidacijski postupak u kojem postupku je apelantica prijavila svoja potraživanja proistekla iz saobraćajne nezgode u iznosu od 33.080,00 KM.
7. U likvidacijskom postupku likvidacijski upravnik je apelantici priznao potraživanje u iznosu od 7.500,00 KM, a apelantica se nije saglasila s navedenim iznosom.
8. Apelantica navodi da joj priznati iznos potraživanja nikada nije isplaćen.
b)Činjenično stanje u odnosu na parnični postupak broj 32 0 P 002379 09 P
9. Apelantica je Općinskom sudu 4. novembra 2009. godine podnijela tužbu protiv Zaštitnog fonda Federacije Bosne i Hercegovine i Agencije za nadzor osiguranja Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, v. sp. 43.436,00 KM.
10. Općinski sud je pripremno ročište zakazao 5. maja 2011. godine, a punomoćnik apelantice je zatražio odlaganje ročišta radi uređenja tužbe.
11. Pripremno ročište od 9. juna 2011. godine odgođeno je zbog odsutnosti postupajuće sutkinje.
12. Pripremno ročište zakazano za 14. septembar 2011. godine je odloženo radi uvida u likvidacijski spis, a nakon što je punomoćnik apelantice predložio prekid postupka.
13. Pripremno ročište zakazano 31. maj 2012. godine je odloženo je na prijedlog punomoćnika apelantice, zbog ranije zakazanog ročišta.
14. Naredno pripremno ročište je zakazano za 9. juli 2012. godine, a punomoćnik apelantice je tražio odgodu ročišta zbog korištenja godišnjeg odmora.
15. Prema stanju u spisu Općinski sud je održao pripremno ročište 14. septembra 2012. godine i 24. septembra 2012. godine, te ročište za glavnu raspravu 13. decembra 2012. godine.
16. Općinski sud je prvostepenom Presudom broj 32 0 P 002379 09 P od 24. decembra 2012. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice, a apelantica je obavezana da tuženim isplati naknadu troškova postupka.
17. Nezadovoljna navedenom presudom apelantica je izjavila žalbu Kantonalnom sudu koji je Presudom 32 0 P 002379 13 GŽ od 6. septembra 2013. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
18. Apelantica je protiv navedene presude 23. oktobra 2013. godine izjavila reviziju, a predmet je 21. novembra 2013. godine dostavljen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Predmet je u Vrhovnom sudu zaprimljen u rad pod brojem 32 0 P 002379 13 Rev.
19. Prema stanju u spisu predmet je u toku pred Vrhovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Iz navoda apelacije i dopune apelacije proizlazi da apelantica smatra da joj je u likvidacijskom i parničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je između ostalog istakla da je u likvidacijskom postupku prijavila potraživanje u iznosu od 33.080,00 KM i da joj je priznat iznos od 7.500,00 KM, ali da navedeni iznos do trenutka podnošenja apelacije nije isplaćen. S druge strane, kada je u pitanju parnični postupak apelantica je istakla da se postupak naknade štete počeo odugovlačiti unedogled, te da za više od osam godina nije uspjela realizirati naknadu štete proisteklu iz saobraćajne nezgode. Osporavajući presudu Općinskog suda kojom je odbijena tužba apelantice i presudu Kantonalnog suda kojom je navedena presuda potvrđena, apelantica je istakla da sudovi za navedene odluke nemaju nikakvog uporišta u bilo kojem zakonskom propisu. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantici odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju parničnog postupka, pri čemu je istakao da je apelacija preuranjena s obzirom da Vrhovni sud još uvijek nije odlučio o apelantičinoj reviziji. Očitujući se na navode o dužini trajanja postupka Općinski sud je istakao da je dužini parničnog postupka doprinio apelantičin punomoćnik koji je u periodu od 5. juna 2011. godine do 24. septembra 2012. godine u četiri navrata tražio odlaganje pripremnog ročišta. Imajući u vidu naprijed navedeno, Općinski sud je naveo kako smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi 27. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. a)Dopustivost u odnosu na ne okončanje likvidacijskog postupaka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-L-06-000096.
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se ukazuje na dužinu trajanja likvidacijskog postupka, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
25. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
26. Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji ukazuje na dužinu trajanja likvidacijskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 032-0-L-06-000096, na koju dužinu su apelanti ukazivali u ranijim apelacijama i o kojemu je Ustavni sud već donio odluku. Naime, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 873/13 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 873/13 od 17. septembra 2014. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba), usvojio apelaciju drugih apelanata koji su također prijavili potraživanja u predmetnom likvidacijskom postupku, i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Navedenom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni likvidacijski postupak. Imajući u vidu činjenicu da i apelantica u apelaciji osporava dužinu trajanja likvidacijskog postupka u kojemu je Ustavni sud već ranije utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i naložio okončanje postupka, Ustavni sud, shodno navedenom, primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud donio konačnu i obavezujuću odluku, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
27. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na navode kojima se osporava presuda Općinskog suda broj 32 0 P 002379 09 P od 24. decembra 2012. godine i presuda Kantonalnog suda broj 32 0 P 002379 13 Gž od 6. septembra 2013.
godine
28. Pri ispitivanju dopustivosti navoda apelacije kojima se osporavaju presude Općinskog i Kantonalnog suda Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
29. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
30. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju postupak kojim se osporavaju navedene presude je, nakon apelantičine izjavljene revizije, u toku pred Vrhovnim sudom, a apelantica nije obavijestila Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda da li je Vrhovni sud donio odluku o izjavljenoj reviziji.
31. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, kojeg su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu s pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke o reviziji prejudicirao ovo pitanje.
32. Zbog toga je u konkretnom slučaju i u dijelu u kojem se osporavaju odluke nadležnih sudova apelacija preuranjena, jer je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužna da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navede i ovu odluku Ustavnog suda.
33. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
c)Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u parničnom postupku broj 32 0 P 002379 09 P
34. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što parnični postupak koji je pokrenut tužbom od 4. novembra 2009. godine još nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie ) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u tom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Nakon što je utvrđeno da jedan dio apelantičinih navoda nije dopustiv zbog što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, odnosno apelacioni navodi su preuranjeni, Ustavni sud će ispitati samo dio apelantičinih navoda kojima se ističe da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje :
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
39. Ustavni sud zapaža da je apelantica 4. novembra 2009. godine pokrenula parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period nešto duži od pet godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
40. U pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da se predmetni parnični postupak tiče tužbenog zahtjeva apelantice za naknadu štete te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
41. U vezi s ponašanjem redovnih sudova Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, postupajući po apelantičinoj tužbi od 4. novembra 2009. godine, pripremno ročište zakazao nakon proteka godinu i šest mjeseci, nakon čega je pripremna ročišta zakazivao u relativno kratkim vremenskim razmacima (5. maja 2011. godine, 9. juna 2011. godine, 14. septembra 2011. godine, 31. maja 2012, 9. jula 2012. godine ). Međutim, prema stanju spisa zakazana pripremna ročišta su u četiri navrata odložena na zahtjev apelantičinog punomoćnika, te jednom uslijed spriječenosti postupajuće sutkinje, zbog čega je pripremno ročište, prema stanju spisa, održano tek 14. septembra 2012. godine, odnosno nakon proteka nešto kraće od tri godine od podnošenja tužbe. Ustavni sud dalje primjećuje da je nakon održavanja pripremnog ročišta Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon proteka tri mjeseca, odnosno 24. decembra 2012. godine. Protiv prvostepene presude apelantica je izjavila žalbu, a Kantonalni sud je u relativno kratkom roku, presudom od 6. septembra 2013. godine, apelantičinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, te je predmet nakon izjavljene revizije 23. oktobra 2013. godine upućen na odlučivanje Vrhovnom sudu kod kojeg se predmet nalazi nešto više od godinu dana. Stoga, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su Općinski sud i apelantičin punomoćnik svojim ponašanjem u jednakoj mjeri doprinijeli dužini prvostepenog postupka, u kojemu je prvostepena presuda donesena nakon nešto više od tri godine. S druge strane, Ustavni smatra da je Kantonalni sud drugostepenu presudu donio u razumnom vremenskom roku, dok se postupanje Vrhovnog suda, kod kojeg se predmet nalazi nešto više od godinu dana, ne može smatrati nerazumnim. S tim u vezi, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku za utvrđivanje naknade štete, koji po zakonu nije određen kao hitan.
42. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od nešto više od pet godina u kojem nije okončan parnični postupak koji se nalazi na odlučivanju po reviziji kod Vrhovnog suda nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, posebno imajući u vidu da je i apelantičin punomoćnik svojim ponašanjem, odnosno odlaganjem pripremnog ročišta u periodu dužem od godinu dana, doprinio dužini postupka.
43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
44. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na imovinu neosnovani.
Pitanje kompenzacije
45. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantičinog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja, a apelantičin punomoćnik je svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka.
47. Na osnovu člana 18. stav (3) tač. e) i l) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić