Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4864/14 (S. S.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4864/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4864/14, rješavajući apelaciju Snežane Strajnić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Snežane Strajnić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 I 009368 09 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča ovaj izvršni postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Snežana Strajnić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mrkonjić Grada podnijela je 14. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 75 0 I 009368 09 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 7. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 22. januara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je kao zakonska zastupnica mldb. kćerke I. K. 7. maja 2009. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika D. K., radi naplate zaostalih potraživanja na ime izdržavanja mldb. kćerke, a koje je određeno presudom Osnovnog suda broj P.315/2000 od 7. februara 2001. godine. Navedenom presudom izvršenik je bio obavezan da plaća 50% mjesečno od zajamčenog ličnog dohotka u Republici Srpskoj za izdržavanje malodobnih kćerki. U vrijeme podnošenja prijedloga, dvije kćerke su bile punoljetne te je apelantica podnijela prijedlog samo u ime mldb. I. K.
6. Sud je Rješenjem broj 75 0 I 009368 09 I od 19. novembra 2010. godine usvojio prijedlog i dozvolio prinudnu naplatu pljenidbom, procjenom i prodajom svih pokretnih stvari koje se nađu u posjedu izvršenika.
7. Izvršenik je uložio prigovor na navedeno rješenje, pa je sud rješenjem od 24. oktobra 2011. godine prigovor izvršenika odbio kao neosnovan.
8. Nakon toga izvršenik je 7. novembra 2011. godine podnio žalbu protiv navedenog rješenja, koja je odbijena rješenjem Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 I 009368 12 Gž od 25. oktobra 2012. godine.
9. Prema navodima Osnovnog suda, nakon donošenja ovog rješenja sudija je dao nalog izvršnom radniku da izađe na lice mjesta gdje živi izvršenik, te izvrši popis, pljenidbu i procjenu stvari koje se nađu kod izvršenika. Izvršni radnik je 17. septembra 2013. godine sačinio zapisnik o neprovođenju pljenidbe, navodeći da kod izvršenika nije našao gotovog novca, niti druge imovine koja bi mogla biti zaplijenjena i prodata. Dalje je naveo da se izvršenik nalazi na birou od 1992. godine i da nema nikakvih primanja, da živi s majkom koja prima penziju u iznosu od 81,88 KM.
10. Sud je nakon ovog zapisnika donio Zaključak broj 75 0 I 009368 09 I od 19. septembra 2013. godine i obavijestio tražioca izvršenja da je pokušaj popisa ostao bez uspjeha i da u roku od tri mjeseca, od dana prijema ovog zaključka može ponovo podnijeti prijedlog za popis i procjenu imovine.
11. Apelantica je 15. novembra 2013. godine podnijela prijedlog za ponovni popis, te predložila promjenu predmeta izvršenja. Potvrdila je da izvršenik živi s majkom koja prima penziju iz Njemačke i Austrije, zatim da je otac izvršenika umro i da se izvršenik odrekao cjelokupne imovine u korist majke, kako bi izbjegao izdržavanje. U prilogu je dostavila Rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj O.84/93 od 23. decembra 1993. godine. Prema navedenom rješenju o nasljeđivanju ostavilac je imao pokretnu i nepokretnu imovinu, a djeca ostavioca, izvršenik i njegova sestra, odrekli su se nasljeđa u korist njihove majke. Ostavinski postupak je proveden 1993. godine, kada su apelantica i izvršenik bili u braku, jer je bračna zajednica razvedena 7. februara 2001. godine, a prijedlog za izvršenje je podnesen 2009. godine.
12. Apelantica se u nekoliko navrata obraćala sudu urgirajući da se izvršni postupak okonča.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije zbog toga što izvršni postupak traje nerazumno dugo, te joj je zbog toga nanesena materijalna štete, kako njoj, tako i njenoj maloljetnoj djeci. Apelantica navodi da je sudu dostavila sve dokaze kojima se potvrđuje da izvršenik ima sredstava kojima bi izmirio svoje obaveze, ali da to svjesno i namjerno izbjegava. U prilog svojim tvrdnjama, apelantica navodi da je D. K Presudom Osnovnog suda broj 75 0 K 028479 12 K od 13. maja 2014. godine proglašen krivim za krivično izbjegavanja davanja izdržavanja iz člana 210. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM i obavezan je da sudu plati paušal u iznosu od 150,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka i istakao da je svjestan kako se radi o hitnom postupku, te da on još uvijek nije okončan. Kao razlog navodi da izvršenik nema pokretne imovine kojom bi se moglo izvršiti ovo izvršenje, a ne raspolaže ni nekretninama, pošto su one vlasništvo njegove majke. Kako ističe, predmetni spis će biti dovršen čim se ostvare uslovi za namirenje apelantice.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Obustava izvršenja Član 63.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka u predmetu broj 75 0 I 009368 09 I koji se vodi radi naplate zaostalih potraživanja na ime izdržavanja mldb. kćerke.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
20. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica 9. maja 2009. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste skoro šest godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelantica pokrenula 7. maja 2009. godine radi izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P.315/2000 od 7. februara 2001. godine (izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom svih pokretnih stvari koje se nađu u posjedu izvršenika, radi naplate mjesečnih renti izdržavanja od 50% zajamčenog ličnog dohotka u Republici Srpskoj). Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku budući da je pokušaj popisa stvari u stanu izvršenika bio neuspješan jer nisu nađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja.
26. Što se tiče ponašanja apelantice, ona ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, budući da je postupala po uputama suda i aktivno učestvovala u postupku. Štaviše, u nekoliko navrata je pismenim urgencijama nastojala ubrzati sam postupak.
27. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da izvršni postupak koji se vodi pred ovim sudom nije okončan ni nakon skoro šest godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud odredio predloženo izvršenje 19. novembra 2010. godine, dakle godinu i šest mjeseci nakon što je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje. U skladu s članom 15. ZIP-a, sud je u pravilu bio dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, pa se može konstatovati da je Osnovni sud neopravdano dugo odlučivao o apelanticinom prijedlogu za izvršenje. Nakon toga Osnovni sud je rješenjem od 24. oktobra 2011. godine odbio prigovor izvršenika, iako je u skladu s članom 15. ZIP-a bio dužan o tome odlučiti u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči, a za što je Osnovnom sudu trebalo nešto više od godinu dana. Okružni sud je rješenjem od 25. oktobra 2012. godine odbio žalbu izvršenika podnesenu protiv rješenja o izvršenju. Po nalogu Osnovnog suda, 17. septembra 2013. godine je izvršni radnik izašao na lice mjesta da izvrši popis stvari, što nije bilo moguće izvesti jer nije našao gotovog novca, niti druge imovine koja bi mogla biti zaplijenjena i prodata, te je sačinio zapisnik o neprovođenju pljenidbe. Sud je nakon ovog zapisnika donio zaključak 19. septembra 2013. godine i obavijestio tražioca izvršenja da je pokušaj popisa ostao bez uspjeha i da u roku od tri mjeseca od dana prijema ovog zaključka može ponovo podnijeti prijedlog za popis i procjenu imovine, po kojem je apelantica i postupila 15. novembra 2013. godine. Međutim, od novembra 2013. godine Osnovni sud nije poduzeo nijednu radnju s ciljem da izvrši pravosnažnu presudu.
28. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 2009. godine, te da se radi o hitnom postupku. Imajući u vidu navedeno, a prije svega činjenicu da Osnovni sud nije postupio u skladu s odredbama člana 64. ZIP-a, i da u proteklih više od godinu dana nije poduzeo nijednu radnju kako bi okončao izvršni postupak, iako su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu postupka, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud propustio da dovrši postupak u skladu s odredbama člana 64. ZIP-a, te da se period od novembra 2013. godine do sada ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.
29. Sve navedeno, a posebno činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon skoro šest godina nije okončao predmetni izvršni postupak za Ustavni sud je dovoljno da zaključi kako dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje skoro šest godina i još uvijek nije okončan, što se i pored postojanja objektivnih okolnosti koje utiču na dužinu trajanja postupka u pretežnom dijelu može staviti na teret Osnovnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić