Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5548/14 (B. K.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5548/14

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5548/14, rješavajući apelaciju B. K. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija B. K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Kantonalnog suda u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 114539 12 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Rs 114539 12 Rsž u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 23. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 65 0 Rs 114539 12 Rsž, koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu Kantonalni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 13. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 23. januara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 17. januara 2012. godine uložio žalbu Kantonalnom sudu na Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljem tekstu Općinski sud) broj 65 0 P 114539 09 P od 30. decembra 2011. godine, kojom je odbijen njegov tužbeni zahjtev za zaštitu prava iz radnog odnosa.

6. Apelant je podnosio urgencije Općinskom sudu na navedeni broj predmeta, i to: 12. marta 2013. godine, 4. juna 2013. godine, 8. oktobra 2013. godine, 2. juna 2014. godine i 5. septembra 2014. godine, zahtijevajući da Kantonalni sud donese odluku o njegovoj žalbi.

7. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud još uvijek nije odlučivao o apelantovoj žalbi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o žalbi, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakao je da je 17. januara 2012. godine blagovremeno uložio žalbu Kantonalnom sudu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 114539 09 P od 30. decembra 2011. godine, te da je u pitanju radni spor koji je hitne prirode i da je apelantu od velikog značaja.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je 13. marta 2012. godine zaprimio žalbu tužitelja (apelanta) izjavljenu na Presudu Općinskog suda broj 650 P 114539 09 P od 30. decembra 2011. godine, koju je zaveo pod brojem 65 0 Rs 114539 12 Rsž. Dalje se navodi da je predmet istog dana kada je i zaprimljen dat sudiji u rad, te je po naredbi postupajućeg sudije stavljen u evidenciju za 9. septembar 2012. godine, a nakon toga mu je produžena evidencija do 14. januara 2015. godine. Ističe se i to da predmet nije ranije uzet u rad zbog toga što Kantonalni sud već duži niz godina radi s nedovoljnim brojem sudija koji su opterećeni velikim brojem predmeta, među kojima su stari predmeti koji se prioritetno rade, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu VSTV). U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi i to da rješavanje predmeta u prosjeku kasni tri do četiri godine, te da su stranke i njihovi punomoćnici upoznati s tom činjenicom. Apelanti, podnoseći apelacije Ustavnom sudu u kojima se žale na dužinu trajanja postupka pred sudovima, pronalaze način da kroz određeni pritisak na sud utiču na ubrzanje postupka u predmetima koji ne spadaju u plan rješavanja starih predmeta, kao ni u predmete koji zahtijevaju hitnost u postupanju.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da Kantonalni sud u vremenskom periodu od tri godine, nakon podnošenja žalbe, još uvijek nije uzeo predmet u rad, odnosno nije odlučivao o žalbi, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na nerazumnu dužinu trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud ispitati dužinu trajanja tog postupka. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. januara 2012. godine putem Općinskog suda uložio žalbu na Presudu navedenog suda broj 65 0 P 114539 09 P od 30. decembra 2011. godine, te da je Kantonalni sud žalbu primio 13. marta 2012. godine i zaveo pod brojem 650 Rs 114539 12 Rsž. Kantonalni sud do 23. januara 2015. godine, kada je dostavio odgovor na apelaciju, nije riješio predmet po apelantovoj žalbi, odnosno nije uzeo predmet u rad.

19. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od približno tri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji se rješava po žalbi pred Kantonalnim sudom, a čije rješavanje zahtijeva hitnost u rješavanju, te da se ne radi o naročito složenom predmetu.

21. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda Ustavni sud primjećuje da navedeni sud, u ovoj pravnoj stvari, u periodu od približno tri godine nakon podnošenja žalbe i pored urgencija apelanta, nije uzeo predmet u rad, odnosno, nije razmatrao predmet po žalbi iako se radi o radnom sporu, koji je hitne prirode.

22. Kao obrazloženje zašto predmet nije uzet u rad, Kantonalni sud je naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta, koji je određen Planom rješavanja starih predmeta koje je donijelo VSTV. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu je rezultiralo nepostupanjem povodom apelantove žalbe u periodu od približno tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud prema raspoloživim podacima iz spisa u vremenskom periodu od približno tri godine nije razmatrao apelantovu žalbu, niti je apelantov predmet uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» i pored mjera koje javna vlast preduzima s ciljem da otkloni zaostatke u radu, jer provođenje tih mjera je rezultiralo nepostupanjem Kantonalnog suda u konkretnom predmetu, budući da u vremenskom periodu od tri godine, nakon podnošenja žalbe, Kantonalni sud i pored apelantovih urgencija nije riješio predmet po žalbi.

25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5548/14 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio