Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5085/14 (N. i D. F.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5085/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5085/14, rješavajući apelaciju Nives i Damira Frenje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nives i Damira Frenje.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 136752 14 P 2 od 24. oktobra 2014.
godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. st.
(1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Nives i Damiru Frenjo, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nives i Damir Frenjo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnijeli su 1. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 136752 14 P 2 od 24. oktobra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 6. januara 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. januara, a Kantonalni sud 22. januara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužitelj G. F. (pravni prednik apelanata) je 3. maja 2001. godine podnio tužbu protiv tuženog N. V. radi naknade uloženih sredstava u stan u Sarajevu, ulica Derviša Numića broj 1-A, u vrijednosti od 17.221,00 KM.
6. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud proizlazi da je 24. februara 2004. godine sud zaprimio protutužbu tuženog, te ju je, u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku, dostavio tužitelju-protutuženom na izjašnjenje u roku od 30 dana.
7. Zatim, Općinski sud navodi da je u toku postupka dozvolio raspravljanje po protutužbi te nakon izvođenja obimnih dokaza 11. oktobra 2006. godine donio presudu po tužbi i protutužbi kojom je tuženi N. V. obavezan da tužitelju G. F., na ime naknade neophodnih troškova uloženih u predmetni stan, isplati iznos od 10.910,00 KM uz zakonske zatezne kamate i troškove postupka, u preostalom dijelu je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev, te je protutuženi-tužitelj obavezan da protutužitelju-tuženom naknadi štetu u iznosu od 1.612,12 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, a u preostalom dijelu je odbijen protutužbeni zahtjev protutužitelja-tuženog.
8. Odlučujući po žalbi tuženog protiv presude od 11. oktobra 2006. godine, Kantonalni sud je presudom od 25. februara 2010. godine žalbu tuženog u pogledu odluke o protutužbenom zahtjevu odbio i prvostepenu presudu u stavu II izreke potvrdio, dok je žalba u pogledu odluke o zahtjevu tužbe u dosuđujućem dijelu iz stava I izreke uvažena i u tom dijelu odluka ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu 8. aprila 2010. godine na ponovni postupak.
9. Podneskom od 16. juna 2010. godine apelanti su obavijestili sud da je tužitelj G. F. umro i da oni žele nastaviti postupak u ovoj pravnoj stvari, te su podneskom od 7. jula 2010. godine dostavili rješenje o nasljeđivanju.
10. Sud je u ponovnom postupku zakazao ročište za 12. oktobar 2010. godine u 9:00, kada je konstatovano da odjeljenje otpreme pošte nije otpremilo pozive na pripremno ročište za parnične stranke, te je sud zakazao novo ročište za 16. decembar 2010. godine u 14:00. Podneskom od 13. decembra 2010. godine punomoćnik tuženog je molio odgodu ročišta, pa kako se punomoćnik apelanata nije protivio odgodi ročišta, sud je zakazao ročište za 7. januar 2011. godine.
11. U ponovnom postupku, postupajući po uputama Kantonalnog suda, izvršeno je ponovno saslušanje svjedoka, te je dopunjen nalaz i mišljenje vještaka, nakon čega je Općinski sud 1. novembra 2012. godine donio odluku i obavezao tuženog da apelantima solidarno isplati iznos od 6.922,00 KM na ime naknade uloženih sredstava u predmetni stan, a protiv koje presude je tuženi izjavio žalbu, te je Kantonalni sud odlučujući o žalbi 25. septembra 2013. godine donio rješenje kojim se prvostepena presuda ukida i predmet vraća na ponovno suđenje.
12. Cijeli spis je s Kantonalnog suda s postupka po žalbi vraćen 20. decembra 2013. godine, nakon čega je zakazano ročište 24. oktobra 2014. godine, kada je i donesena Presuda broj 65 0 P 136752 14 P 2, kojom se obavezuje tuženi da apelantima solidarno isplati iznos od 3.720,00 KM na ime naknade neophodnih troškova uloženih u predmetni stan, sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počevši od 3. maja 2001. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.395,85 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Višak tužbenog zahtjeva apelanata preko dosuđenog je odbijen.
13. Protiv navedene presude Općinskog suda, žalbu su izjavili i apelanti i tuženi.
14. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da je 3. maja 2001. godine pokrenut parnični postupak tužbom G. F. radi uloženih sredstava u stan. Nakon što je postupak više puta ponovljen, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 136752 14 P 2 od 24. oktobra 2014. godine. Budući da apelanti njom nisu u potpunosti bili zadovoljni, podnijeli su žalbu Kantonalnom sudu, pred kojim se postupak još uvijek vodi.
16. Imajući u vidu navedeno, apelanti potražuju po 300,00 KM za svaku godinu vođenja postupka, odnosno 13 godina ukupno, što bi iznosilo 3.900,00 KM za svakog apelanta na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Osim toga, apelanti traže i naknadu troškova za sastavljane apelacije u iznosu od 480,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 14. januara 2015. godine opisao hronologiju parničnog postupka koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Osim toga, Općinski sud je naveo da je sudija u postupku postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, odnosno tri puta donosio prvostepenu presudu, te da je cijeli spis dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi. Budući da je G. F. umro u toku postupka i da su apelanti zatražili da ga nastave podneskom od 16. juna 2010. godine, u periodu nakon tog, donesene su dvije prvostepene odluke, i to 1. novembra 2012. godine i 24. oktobra 2014. godine što sud smatra urednim postupanjem u skladu sa zakonom.
18. Kantonalni sud je u svom izjašnjenju naveo da je drugostepena presuda po žalbi donesena u roku od 7 mjeseci od dana prijema predmeta, što Kantonalni sud smatra razumnim u smislu člana 6. Evropske konvencije. U ponovnom postupku, nakon donošenja presude od 24. oktobra 2014. godine, predmet prvostepenog suda sa žalbom apelanata još uvijek nije dostavljen Kantonalnom sudu, pa iz tog razloga još uvijek nije odlučeno po žalbi.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji je pokrenuo prednik apelanata, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da ovaj parnični postupak nije okončan ni nakon više od 13 godina od pokretanja, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
26. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
27. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelante.
a)Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 3. maja 2001. godine i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste 13 godina i osam mjeseci.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi naknade uloženih sredstava u stan. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku zbog činjenice da se istovremeno odlučivalo i o protutužbi tuženog, ali da apelanti svojim ponašanjem nisu bitno utjecali na njegovu dužinu.
30. Što se tiče ponašanja Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da postupak nije okončan ni nakon više od 13 godina i da se trenutno nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom. U toku postupka, od 2001. godine pa do danas, donesene su tri prvostepene odluke i dvije odluke po žalbi. Postupak je dva puta vraćan na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu. Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe prošlo pet godina i pet mjeseci do donošenja prvostepene presude 11. oktobra 2006. godine, nakon čega je Kantonalnom sudu bilo potrebno tri godine i četiri mjeseca za donošenje presude od 25. februara 2010. godine, kojom je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku Općinski sud je 1. novembra 2012. godine donio presudu, dakle nakon dvije godine i osam mjeseci. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud ju je uvažio i rješenjem od 25. septembra 2013. godine ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, odnosno nakon 10 mjeseci. U ponovnom postupku, Općinski sud je također nakon 10 mjeseci donio presudu 24. oktobra 2014. godine, protiv koje su stranke u postupku podnijele žalbu Kantonalnom sudu, te je postupak još uvijek u toku.
31. Ustavni sud posebno naglašava da su Općinski i Kantonalni sud prilikom postupanja morali biti svjesni činjenice da je postupak pokrenut 2001. godine, što su ti sudovi u potpunosti zanemarili, propuštajući da postupe u skladu s odredbom člana 10. ZPP, odnosno da postupak provedu bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Iako je u pitanju nešto složeniji postupak, budući da se istovremeno odlučivalo i o protutužbi tuženog, to se ne može smatrati opravdanjem za vođenje postupka u tako dugom vremenskom postupku. Sve navedeno, a posebno da Općinski i Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 13 godina i osam mjeseci nisu okončali predmetni postupak za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog neodlučivanja o njihovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
34. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje nešto više od 13 godina, apelantima je određena naknada u visini od 1.950,00 KM, koju im je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
35. Ustavni sud konstatira da, u pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova apelacije, Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi naknade uloženih sredstava u stan traje skoro 14 godina i još uvijek nije okončan, te kada se takva dužina postupka može staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, a koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati osobito složenim.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić