Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4928/14 (VOLVING BH d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4928/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine, u predmetu broj AP 4928/14, rješavajući zahtjev VOLVING BH d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je:

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev VOLVING BH d.o.o.

Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. VOLVING BH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Plamenko Čustović, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. novembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 069216 08 Ps a koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) radi odlučivanja o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 67 0 Ps 069216 11 Pz. Apelant je, također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom će Ustavni sud „odložiti izvršenje u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Ip 201467 13 Ip 2 do donošenja odluke o apelaciji“.

2. HANO d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) podnio je 26. decembra 2008. godine tužbu protiv apelanta radi isplate duga u iznosu od 954.921,23 KM.

3. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 069216 08 Ps od 28. decembra 2010. godine apelant je obavezan da tužitelju isplati iznos od 572.308,48 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 25. jula 2008. godine uz naknadu troškova postupka u iznosu od 24.244,00 KM. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza, i to uvida u materijalne dokaze kao i provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke Krešimiru Filipoviću, nesporno utvrđeno da je tužitelj zaključio sa apelantom Ugovor broj 02-H/08 kojim ugovorom se tužitelj obavezao da kao izvođač radova za račun apelanta kao naručioca, izvede bravarske radove, te keramičku fasadu na objektu „Poslovni centar Volving BH“ Alipašino polje –Sarajevo. Također, Općinski sud je naveo da u toku postupka nije bilo sporno da je navedeni ugovor još na snazi, te da apelant nije izvršio sve svoje obaveze po osnovu plaćanja ugovorene cijene. Općinski sud je također naveo da je apelant u toku postupka istakao prigovor da tužitelj nije završio sve radove na objektu, te da ima i primjedbi u pogledu kvalitete izvršenih radova. Međutim, Općinski sud je ocijenio neosnovanim navedene apelantove prigovore budući da nije predložio niti jedan dokaz u prilog svojih navoda. Stoga, Općinski sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je osnovanost istog potvrđena nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke kojim je potvrđeno da je došlo do kršenja ugovorenih odredaba od strane apelanta jer nije postupio u smislu odredbe člana 8 zaključenog ugovora te na ime potraživanja isplatio tužitelju precizirane iznose ispostavljenim privremenim situacijama.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv presude Općinskog suda od 28. decembra 2010. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj 65 0 Ps 069216 11 Pz od 17. maja 2011. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ponovio činjenično stanje i zaključio da suprotno tvrdnjama žalbe, iz stanja spisa i provedenih dokaza proizlazi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio iznos koji je dužan apelant platiti tužitelji na ime duga po osnovu obaveze iz predmetnog ugovora, te pravilno postupio kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

5. Apelant je, 21. juna 2011. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 17. maja 2011. godine i prema stanju spisa, postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je u toku.

6. Tužilac je 28. juna 2011. godine pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 069216 08 Ps od 28. decembra 2010. godine. Rješenjem Općinskog suda od 7. jula 2011. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje, dok je rješenjem Općinskog suda od 10. oktobra 2011. godine određeno izvršenje na nekretninama u apelantovom vlasništvu.

7. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 Ip 201467 13 Ip 2 od 10. septembra 2014. godine odredio ročište za prvu javnu prodaju nekretnina koje su apelantovo vlasništvo pobliže označenih u obrazloženju zaključka.

8. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je opisao hronologiju postupanja Općinskog suda i Kantonalnog suda te je istakao da je 21. juna 2011. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 069216 11 Pz od 17. maja 2011. godine, ali da Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu ustavnih prava „u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 Ps 069216 11, te naloži da se hitno okonča postupak po izjavljenoj reviziji“. Apelant traži da mu Ustavni sud na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 8.000,00 KM.

9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da je tužilac 28. juna 2011. godine pokrenuo izvršni postupak prinudnog izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda broj 65 0 Ps 069216 08 Ps od 28. decembra 2010. godine radi naplate novčanog potraživanja, te da je rješenjem Općinskog suda od 10. oktobra 2011. godine određeno izvršenje prodajom nekretnina u vlasništvu apelanta. „Imajući u vidu izuzetno teške posljedice koje za apelanta mogu nastati daljem vođenjem izvršnog postupka u kojem se ispod tržišne cijene rasprodaju nekretnine u vlasništvu apelanta“ apelant je predložio da Ustavni sud donese „privremenu mjeru kojom će se odložiti izvršenje u postupku pred Općinskim sudom broj 65 0 Ip 201467 13 Ip 2“ jer kako navodi postoji realna opasnost da ostane „bez imovine u vlasništvu društva (apelant) što bi značilo potpunu katastrofu i njegovo uništenje“.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi, da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U vezi s prednjim, a imajući u vidu sadržaj zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud smatra da okolnosti na koje se pozvao apelant nemaju karakter posebnih okolnosti koje bi opravdavale usvajanje privremene mjere apelanta. Naime, postavljenim zahtjevom za izdavanje privremene mjere apelant je tražio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu „da odloži izvršenje u predmetu broj 65 0 Ip 201467 13 Ip 2 do donošenja konačne odluke o apelaciji“.

14. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, te navodima da je očigledno da će provođenjem izvršenja apelant pretrpiti štetu budući da će provođenjem izvršnog postupka ostati bez imovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da istaknuti navodi apelanta, na kojima zasniva predmetni zahtjev, u okolnostima konkretnog slučaju nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Ovo osobito imajući u vidu odredbe Zakona o izvršnom postupku kojim je reguliran postupak protivizvršenja. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da donese privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenje takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koja je neophodna u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4928/14 (VOLVING BH d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio