Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1980/12 (S.H.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1980/12
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1980/12, rješavajući apelaciju S.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S.H. podnesena zbog povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 079497 09 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 079497 13 Gž2 od 12. februara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. S.H. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 079497 09 P, koji se u to vrijeme vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) povodom apelanticine žalbe.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 31. maja 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 12. juna 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 28. juna 2012. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 18. marta 2009. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 079497 09 P od 12. aprila 2011. godine kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, te ukinuo provedene parnične radnje u postupku i odbacio apelanticinu tužbu.
7. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 079497 11 Gž od 19. juna 2012. godine kojim je žalbu uvažio, navedeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 079497 09 P od 23. oktobra 2012. godine kojom je obavezan tuženi da apelantici isplati sporno potraživanje u novcu u iznosu od 35.935,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.
9. Odlučujući o žalbi tuženog protiv navedene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 079497 13 Gž2 od 12. februara 2014. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je 17. marta 2009. godine podnijela tužbu Općinskom sudu, da je taj sud donio rješenje kojim se proglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, da je protiv tog rješenja izjavila žalbu Kantonalnom sudu, te da taj sud još nije odlučio o žalbi (tj. u vrijeme podnošenja apelacije). S obzirom na to, apelantica traži od Ustavnog suda da naloži Kantonalnom sudu da odluči o njenoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, te traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je odlučio o apelanticinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja (u prilogu dostavljeno rješenje tog suda od 19. juna 2012. godine).
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmetni spis 7. jula 2011. godine dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o apelanticinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja tog suda, te da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
13. Općinski sud je 23. septembra 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud, odlučujući o apelanticinoj žalbi, donio rješenje kojim je uvažio žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je naveo da je u ponovnom postupku donio presudu od 23. oktobra 2012. godine, da je protiv te presude tuženi izjavio žalbu, te da je taj sud predmetni spis 17. januara 2013. godine dostavio na odlučivanje Kantonalnom sudu.
14. Kantonalni sud je 27. februara 2014. godine obavijestio Ustavni sud da je odlučio o žalbi tuženog protiv prvostepene presude (u prilogu dostavljena presuda tog suda od 12. februara 2014. godine).
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Međutim, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica apelaciju podnijela zbog dužine trajanja postupka, te Ustavni sud ukazuje da je, iako je predmetni postupak u međuvremenu okončan, predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
20. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica 18. marta 2009. godine pokrenula predmetni postupak i da je taj postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 079497 13 Gž2 od 12. februara 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i 11 mjeseci.
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je predmetni postupak na dvije instance okončan u periodu od četiri godine i 11 mjeseci, te da su u okviru tog postupka donesene dvije prvostepene i dvije drugostepene odluke. Pri tome Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, izuzev iskazane pasivnosti prvostepenog suda prilikom donošenja prve odluke, u daljnjem toku postupka aktivno postupali, te donosili odluke u relativno kratkim vremenskim periodima. Imajući u vidu navedeno, te ocjenjujući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima od četiri godine i 11 mjeseci ne prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" u predmetnom postupku, Ustavni sud ukazuje da samim tim apelantici ne pripada pravo na isplatu te naknade.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima od četiri godine i 11 mjeseci ne prelazi granice "razumnog roka" iz tog člana.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić