Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1504/12 (D. B.)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Odustanak od apelacije
  • Prekršajni postupak
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Javna vlast
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1504/12

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1504/12, rješavajući apelaciju Darie Burović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 63. stav (1) tačka d) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko M. Knežević, sudijana sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Darie Burović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku produženja registracije vozila po zahtjevu apelantice Darie Burović od 14. aprila 2011. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Upravom administracije i podrške - Sektorom za administraciju, Odjeljenjem za administraciju Ilidža i Trnovo.

Nalaže se Upravi administracije i podrške - Sektoru za administraciju, Odjeljenju za administraciju Ilidža i Trnovo, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj UP-1-03/3-10-04-5-

931/11, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Upravi administracije i podrške - Sektoru za administraciju, Odjeljenju za administraciju Ilidža i Trnovo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Daria Burović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 237017 12 Pžp od 23. jula 2012. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Darie Burović protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 241702 12 Pr od 4. jula 2012. godine, zato što je apelantica odustala od apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Daria Burović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže podnijela je 23. aprila 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave administracije i podrške - Sektor za administraciju (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) broj UP-2-03/3-1-04-5-33/11 od 10. maja 2011. godine i Rješenja Uprave administracije i podrške - Sektora za administraciju, Odjeljenja za administraciju Ilidža i Trnovo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) broj UP-1-03/3-10-04-5-931/11 od 19. aprila 2011. godine kojom je ukazala na nedonošenje odluke u razumnom roku u upravnom sporu koji je pokrenula pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 09 U 012659 11 U. Navedena apelacija je zavedena pod poslovnim brojem AP 1504/12. Apelantica je dopunila apelaciju 29. decembra 2014. godine i Ustavnom sudu dostavila Presudu Kantonalnog suda broj 09 U 012659 11 U od 26. novembra 2014. godine.

2. Apelantica je 14. augusta 2012. godine podnijela novu apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 237017 12 Pžp od 23. jula 2012. godine, koja je zavedena pod poslovnim brojem AP 3040/12.

3. U dopuni apelacije od 21. novembra 2013. godine apelantica je predložila da se ove dvije apelacije spoje, budući da se tiču istovjetnog pitanja, te je obavijestila Ustavni sud da odustaje od dijela apelacionih navoda istaknutih u predmetu broj AP 3040/12 koji se odnose na prekršajni postupak povodom Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 2417092 12 Pr od 4. jula 2012. godine koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 241702 2 Pžp od 12. oktobra 2012. godine, kojim je prekršajni postupak protiv apelantice obustavljen. II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. S obzirom na to da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju premeta br. AP 1504/12 i AP 3040/12 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1504/12.

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 27. aprila 2012. godine, 14. oktobra 2013. godine i 3. novembra 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelacije i posebno da se izjasni u pogledu nedonošenja odluke u razumnom roku u upravnom sporu. Od Općinskog suda je 27. aprila 2012. godine i 3. novembra 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od prvostepenog i drugostepenog organa uprave 27. aprila 2012. godine.

6. Kantonalni sud je dostavio odgovore na apelaciju 31. maja 2012. i 12. oktobra 2013. godine, Općinski sud 28. maja 2012. godine i prvostepeni organ uprave 14. maja 2012. godine. III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Upravni postupak u predmetu produženja registracije osobnog vozila

8. Postupajući po zahtjevu Ismeta Burovića, apelanticinog supruga, od 14. aprila 2011. godine, radi produženja registracije vozila koje je apelanticino vlasništvo, prvostepeni organ uprave je donio Rješenje broj UP-1-03/3-10-04-5-931/11 od 19. aprila 2011. godine kojim je odbijen zahtjev za produženje registracije vozila. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nakon uvida u registar novčanih kazni od 12. aprila 2011. godine ustanovljeno da na apelanticinom imenu postoji dug u iznosu od 420,00 KM. Zatim je izvršen uvid u spis predmeta i priložene dokaze, te je konstatirano da je prekršajnim nalogom PS Ilidža broj JSBO 101.592.462.5 od 2. augusta 2010. godine apelantica počinila prekršaj i da je tom prilikom svojim potpisom prihvatila odgovornost. Apelantica nije zatražila sudsko odlučivanje zbog čega je zahtjev za produženje registracije vozila odbijen.

9. Apelantica je 25. aprila 2011. godine protiv prvostepenog rješenja izjavila žalbu.

10. Drugostepeni organ uprave je Rješenjem broj UP-2-03/3-1-04-5-33/11 od 10. maja 2011. godine apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu. Potvrđujući pravilnost prvostepenog rješenja, drugostepeni organ uprave je naveo odredbu člana 36. Zakona o prekršajima (u daljnjem tekstu: ZOP) u kojoj je, između ostalog, propisano da svaka osoba koja prihvati odgovornost u skladu sa tim članom ne može kasnije odbijati odgovornost i žaliti se na visinu kazne ili vrstu sankcije ili troškova. Zatim je ukazano na odredbu člana 80. ZOP-a u kojoj je propisano da, dok se ne plate novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u registru novčanih kazni, kažnjenom se neće dozvoliti registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila. Na osnovu navedenih odredaba, drugostepeni organ uprave je ocijenio da je prvostepena odluka pravilna i na zakonu utemeljena, a žalbeni navodi neosnovani.

11. Apelantica je protiv rješenja drugostepenog organa uprave pred Kantonalnim sudom pokrenula upravni spor 24. maja 2011. godine. Tužba je registrirana pod poslovnim brojem 09 0 U 012659 11 U.

12. Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 012659 11 U od 26. novembra 2014. godine kojom je uvažio apelanticinu tužbu, rješenja tuženog i prvostepenog organa poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Kantonalni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da se osporeni akti zasnivaju na prekršajnom nalogu PS Ilidža broj JSBO 101.592.462.5 od 2. augusta 2010. godine, a da se iz fotokopije u spisu predmeta ne može sa sigurnošću utvrditi odlučna činjenica za rješenje stvari, odnosno sadržina rubrika prekršajnog naloga (koja se odnosi na prihvatanje odgovornosti) i stoga je sud ocijenio da je osporeno rješenje prvostepenog organa doneseno protivno odredbama čl. 7, 133. i 134. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99).

Prekršajni postupak I

13. Apelantica je povodom prekršajnog naloga broj JSBO 101.592.462.5 od 2. augusta 2010. godine na temelju kojeg je odbijen zahtjev za produženje registracije vozila podnijela zahtjev za sudsko odlučivanje 6. augusta 2010. godine.

14. Rješavajući u prekršajnoj stvari protiv apelantice, Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Pr 237017 od 5. aprila 2012. godine odbacio apelanticin zahtjev za sudsko odlučivanje po ovom prekršajnom nalogu iz razloga što je apelantica već jednom prihvatila odgovornost za počinjeni prekršaj, pa nisu ispunjeni zakonski uvjeti za sudsko odlučivanje.

15. U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u prekršajni nalog koji je dostavila apelantica uočeno da ga je potpisala na mjestu prihvatanja odgovornosti, pa je 12. marta 2012. godine i od PU Ilidža zatraženo da dostavi svoju kopiju primjerka prekršajnog naloga. Općinskom sudu je, zatim, 26. marta 2012. godine dostavljen navedeni nalog iz kog je vidljivo da je policijski službenik apelantici 2. augusta 2010. godine lično uručio prekršajni nalog koji je ona potpisala u dijelu (rubrici) koji se odnosi na prihvatanje odgovornosti. Imajući u vidu činjenicu iz koje proizlazi da je apelantica obavijestila ovlašteni organ (PU Ilidža) o prihvatanju sankcija koje su joj određene navedenim prekršajnim nalogom a da je naknadno zatražila sudsko odlučivanje u svom primjerku prekršajnog naloga koji je dostavila na sudsko odlučivanje, Općinski sud je temeljem odredbe iz člana 36. Zakona o prekršajima apelanticin zahtjev odbacio. Imajući to u vidu, Općinski sud je zaključio da apelantica ne može naknadno opozvati odgovornost koju je prihvatila, jer to izričito proizlazi iz zakonske odredbe člana 36. Zakona o prekršajima, pa je zbog neispunjenja zakonskih uvjeta za sudsko odlučivanje, temeljem odredbe člana 44. stav 2. Zakona o prekršajima zahtjev odbačen.

16. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Pr 237017 12 Pžp od 23. jula 2012. godine apelanticinu žalbu odbacio kao nedopuštenu. Apelantica je u žalbi istakla da je nakon saobraćajne nezgode u kojoj je učestvovala dovedena u zabludu od policajca i da je zbog toga prihvatila odgovornost, te iako nije jasno naveden pravni osnov podnošenja žalbe, Kantonalni sud je pažljivim razmatranjem utvrdio da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Imajući u vidu da odredba člana 61. ZOP-a kojom su propisani žalbeni osnovi ne predviđa da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, Kantonalni sud je, shodno članu 65. istog zakona, žalbu odbacio kao nedopuštenu, ne upuštajući se u njeno meritorno rješavanje.

Prekršajni postupak II

17. Apelantica je povodom prekršajnog naloga broj JSBO 102.229.478.3 od 6. januara 2011. godine podnijela zahtjev za sudsko odlučivanje 12. januara 2011. godine.

18. Rješavajući u prekršajnoj stvari protiv apelantice, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 Pr 2417092 12 Pr od 4. jula 2012. godine kojim je apelanticu proglasio odgovornom i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM.

19. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 241702 2 Pžp od 12. oktobra 2012. godine prekršajni postupak protiv apelantice je obustavljen zbog nastupanja zastare gonjenja. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

20. Apelantica u apelacijama ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske kovencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji broj AP 1504/12 ukazala je na kršenje navedenog prava u vezi s pogrešnom primjenom materijalnog prava, pristupom sudu i „suđenju izvan razumnog roka“ i pravom na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U opširnim apelacijama je iznijela hronološki redoslijed donošenja odluka upravnih organa i redovnih sudova koje su, kako navodi, nepravilnom primjenom materijalanog prava rezultirale odbacivanjem njenog zahtjeva za sudsko odlučivanje povodom prekršajnog naloga. S tim u vezi je navela da je zaista na dan saobraćajnog udesa 2. augusta 2010. godine stavila potpis na mjestu (rubrici) prekršajnog naloga kojim prihvata odgovornost i odriče se prava na sudsko odlučivanje i da je tom prilikom bila dovedena u pravnu zabludu od policajca koji je vršio uviđaj. Stoga je blagovremeno podnijela zahtjev za sudsko odlučivanje, ali taj zahtjev je odbačen, čime joj je prekršeno pravo na pristup sudu. S obzirom na to da joj je zbog istog razloga – priznanja odgovornosti i neplaćene kazne odbijen zahtjev za produženje registracije vozila i da je tim povodom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom u kojem nije donesena odluka, apelantica je predložila da se utvrdi kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku i da joj se, zbog dužine trajanja tog postupka, dodijeli pravična novčana satisfakcija. b)Odgovor na apelaciju

21. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije istakao da je apelantica 24. maja 2011. godine pokrenula upravni spor, da je primjerak tužbe dostavljen tuženom na odgovor po kojem je postupljeno 9. juna 2011. godine. Zatim je ukazano na obavezu suda da predmete rješava onim redoslijedom kojim su zaprimljeni u sud i da postupa prema Planu rješavanja starih predmeta u sudu koji je sačinjen po nalogu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a osim toga, ukazano je na obavezu suda da rješava predmete koji su označeni kao hitni predmeti. U predmetnom referatu postoji manji broj neriješenih predmeta iz 2008. godine, zatim, slijede predmeti iz 2009. i 2010. godine i tek potom rad na predmetu koji je apelantica tužbom pokrenula u maju 2011. godine, a koji ne spada u predmete hitne prirode. Iz navedenih razloga, Kantonalni sud smatra da nije došlo do kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku.

22. Općinski sud je povodom osporenog rješenja kojim je odbijen apelanticin zahtjev za sudsko odlučivanje istakao da apelacija nije osnovana, jer su sve radnje preduzete u zakonskom roku a zahtjev odbačen prema članu 36. ZOP-a.

23. Prvostepeni organ uprave je u odgovoru ukazao da je apelantica uz tužbu za pokretanje upravnog spora povodom rješenja kojim je odbačen zahtjev za registraciju vozila previdjela činjenicu da joj je registracija istekla, jer je zahtjev podnesen po proteku 30 dana, pri čemu dolazi do automatske odjave registracije, te je od tog trenutka mogla podnijeti samo zahtjev za ponovnu registraciju vozila. Zatim je ukazano na Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH i ZOP koji su doneseni u općem interesu i ex lege zabranjuju registraciju motornih vozila u slučaju postojanja evidentirane novčane kazne u registru novčanih kazni, a apelantici je data uputa koja omogućava ponovnu registraciju vozila. V.Relevantni propisi

24. Zakon o prekršajima FBiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 31/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 36.

Prihvatanje odgovornosti Okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj tako što će platiti novčanu kaznu i sve druge obaveze koje su utvrđene prekršajnim nalogom u određenom roku, ili obavijestiti ovlašteni organ o prihvatanju sankcije koja je određena u prekršajnom nalogu, ukoliko je prekršajnim nalogom specificirano da je takvo obavještenje prihvatljiva alternativa. Svaka osoba koja prihvati odgovornost u skladu sa ovim članom ne može kasnije odbijati odgovornost, ili se žaliti na visinu kazne, ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova. Član 61.

Osnovi za žalbu

Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog: 1) bitnih povreda prekršajnog postupka, 2) povrede materijalnog propisa o prekršajima ili 3) odluke o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu. Član 65.

Razmatranje žalbe

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeni sud rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud. [...] (3) Drugostepeni sud razmotrit će žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanja usmenog pretresa. Član 80.

Posljedice upisa kazne u registar novčanih kazni

Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi koji su evidentirani u registru novčanih kazni, kažnjenom se neće dozvoliti: 1) registracija, ili produženje važnosti registracije motornog vozila; 2) izdavanje, ili produženje važnosti vozačke dozvole; 3) učestvovanje na javnom tenderu ili 4) promjena registracije pravnog lica, ili registracije samostalne obrtničke djelatnosti.

25. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

26. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 241702 12 Pr od 4. jula 2012. godine

29. Iz dopune apelacije od 21. novembra 2013. godine proizlazi da je apelantica odustala od dijela apelacije koju je podnijela protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 241702 12 Pr od 4. jula 2012. godine, jer je navedeni postupak okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 241702 2 Pžp od 12. oktobra 2012. godine kojim je prekršajni postupak protiv apelantice obustavljen.

30. Imajući u vidu navedenu okolnost, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke, u smislu odredbe člana 63. stav (1) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada apelant odustane od podnesene apelacije.

Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 237017 12 Pžp od 23. jula 2012. godine

31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

32. U konkretnom slučaju apelantica se žali na Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 237017 12 Pžp od 23. jula 2012. godine kojim je odbačena njena žalba protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 237017 od 5. aprila 2012. godine, kojim je odbačen apelanticin zahtjev za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu od 2. augusta 2010. godine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

33. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41, kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza, odnosno da li je odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice, u smislu prava na pravično suđenje.

34. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu od 2. augusta 2010. godine, a ne o apelanticinim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku nije odlučivano ni o osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost apelacije u odnosu na suđenje u razumnom roku

35. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

36. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie ) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

38. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u upravnom sporu koji se, u vrijeme podnošenja apelacije, vodio pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]a)Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu prvostepeni organ uprave donio odluku u ponovnom postupku, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

42. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticinog zahtjeva za produženje registracije vozila započeo 14. aprila 2011. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred prvostepenim organom uprave. Dakle, postupak povodom apelanticinog zahtjeva traje gotovo četiri godine i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.b)Analiza razumnosti trajanja postupka

43. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut povodom apelanticinog zahtjeva za produženje registracije vozila, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

44. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ povodom apelanticinog zahtjeva donio rješenje nakon samo pet dana (19. aprila 2011. godine), te da je drugostepeni upravni organ, odlučujući o apelanticinoj žalbi, donio rješenje nakon 15 dana od dana podnošenja žalbe (10. maja 2011. godine). Nakon toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud presudom od 26. novembra 2014. godine poništio rješenja drugostepenog i prvostepenog organa i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak pred prvostepenim upravnim organom u toku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su prvostepeni i drugostepeni organ u kratkim periodima donosili odluke odlučujući o apelanticinom zahtjevu, odnosno njenoj žalbi. Međutim, Ustavni sud zapaža da su prvostepeni i drugostepeni organ postupali nedjelotvorno s obzirom na to da je presudom Kantonalnog suda utvrđeno da su prvostepena i drugostepena odluka nepravilne i nezakonite, te su one poništene i predmet vraćen na ponovno rješavanje. S druge strane, kada je u pitanju postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da su Kantonalnom sudu trebale tri godine i šest mjeseci da, odlučujući o apelanticinoj tužbi, donese presudu kojom je rješenja organa uprave poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Također, Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo svoju obavezu da predmete rješava onim redoslijedom kojim su zaprimljeni u sud i da postupa prema Planu rješavanja starih predmeta u sudu koji je sačinjen po nalogu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a osim toga, ukazao je na obavezu suda da rješava predmete koji su označeni kao hitni predmeti. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Šviajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelanticinoj tužbi u periodu od tri godine i šest mjeseci, budući da njen predmet nije uvršten u navedeni plan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, ali da je tome, također, doprinio i Kantonalni sud.

45. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje gotovo četiri godine i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

46. S obzirom na činjenicu da je, u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 012659 11 U od 26. novembra 2014. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje prvostepenom organu uprave, Upravi administracije i podrške - Sektoru za administraciju, Odjeljenju za administraciju Ilidža i Trnovo je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja u konkretnom predmetu.

Ostali navodi iz apelacije

47. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na nediskriminaciju iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

48. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

49. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njenog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Upravi administracije i podrške

- Sektoru za administraciju, Odjeljenju za administraciju Ilidža i Trnovo da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu.

VIII.Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za produženje registracije vozila nije završen ni nakon gotovo četiri godine od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju isključivo nadležnih organa uprave i Kantonalnog suda, jer apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.

51. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 63. stav (1) tačka d) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1504/12 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio