Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4054/12 (M. Č.)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Revizija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4054/12

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4054/12, rješavajući apelaciju Mensure Čauš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mensure Čauš.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 001618 13 Gž 4 od 21. februara 2014. godine, a trenutno se nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 001618 13 Gž 4 od 21.

februara 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Mensuri Čauš, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.850,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mensura Čauš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kotor Varoši, koju zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 22. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Okružnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 73 0 P 001618 12 Gž 3. Apelantica je dopunila apelaciju 24. marta 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 5. decembra 2012. godine i 26. februara 2014. godine, a od Okružnog suda 5. decembra 2012. godine i 3. septembra 2013. godine, da dostave odgovor na apelaciju,.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. decembra 2012. godine i 30. aprila 2014. godine, a Okružni sud 14. decembra 2012. godine, 9. septembra 2013. godine i 17. marta 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Odlukom RO KMC Banjaluka OOUR Dom zdravlja Kotor Varoš (pravni slijednik: Dom zdravlja „Sveti Pantelejmon“ Kotor Varoš; u daljnjem tekstu: Dom zdravlja) broj 02-694/88 od 19. decembra 1988. godine apelantici je dodijeljen na korištenje dvosoban stan u Kotor Varoši, u stambenom objektu Lamela 5, stan broj 18 (u daljnjem tekstu: sporni stan).

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Petko Krčić 26. decembra 1988. godine podnio Osnovnom sudu udruženog rada Banjaluka prijedlog radi zaštite prava po osnovu raspodjele stanova protiv Doma zdravlja, te da je Osnovni sud udruženog rada Banjaluka postupajući po prijedlogu Petka Krčića donio dvije odluke, i to: broj RS-I-3/89 od 14. marta 1990. godine i broj Rs-II-311/90 od 13. februara 1991. godine, te da je Sud udruženog rada Bosne i Hercegovine postupajući po apelantičinim žalbama donio dvije odluke, i to: broj Ž-2043/90 od 13. juna 1990. godine i broj Ž- 1742/91 od 4. septembra 1991. godine, kojima je uvažio apelantičine žalbe i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud 14. decembra 2012. godine, proizlazi da je postupajući sudija zatražio od tužilačke strane da uredi inicijalni akt, sada kao tužbu, nakon čega je, što proizlazi iz stanja spisa, tužilac Petko Krčić 7. jula 2009. godine podnio tužbu protiv tuženog Doma zdravlja i apelantice, te da je po nalogu suda (rješenje od 26. oktobra 2009. godine) uredio tužbu podneskom od 4. novembra 2009. godine i tužbom obuhvatio i Tomislava Petrovića kao tuženog. Tužilac, Petko Krčić, je podneskom od 12. marta 2010. godine konačno opredijelio tužbeni zahtjev.

8. Nakon toga, Osnovni sud je u pravnoj stvari tužioca Petka Krčića protiv tuženog Doma zdravlja, apelantice i Tomislava Petrovića, radi zaštite prava po osnovu raspodjele stanova, v.s. 1.000,00 KM i u pravnoj stvari po protutužbi tuženog – protutužitelja Doma zdravlja protiv tužioca

– protutuženog Petka Krčića, radi iseljenja i predaje u državninu, v.s. 25.000,00 KM, donio Presudu broj 73 0 P 001618 04 P od 6. decembra 2010. godine kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca Petka Krčića kojim je tražio da se obaveže tuženi Dom zdravlja da mu dodijeli na trajno korištenje sporni stan, te da će u protivnom takvu odluku zamijeniti predmetna presuda, kao i da se obvežu tuženi Dom zdravlja, apelantica i Tomislav Petrović da tužiocu Petku Krčiću naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.200,00 KM. Stavom II izreke presude je odbačena protutužba kojom je traženo da se obaveže tužilac – protutuženi Petko Krčić da tuženom – protutužiocu Dom zdravlja preda u posjed i raspolaganje, oslobođen od lica i stvari, sporni stan, kao i da plati troškove postupka u iznosu od 6.879,60 KM. Stavom III izreke presude je određeno da tužilac – protutuženi Petko Krčić i tuženi – protutužilac Dom zdravlja, svaki snosi svoje troškove postupka. Stavom IV izreke presude je obavezan tužilac Petko Krčić da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.050,00 KM.

9. Apelantica je 16. decembra 2010. godine podnijela žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj 73 0 P 001618 04 P od 6. decembra 2010. godine.

10. Okružni sud je donio Presudu broj 73 0 P 001618 11 Gž od 16. septembra 2011. godine kojom se žalba tuženog Doma zdravlja i djelimično žalba tužioca Petka Krčića uvažavaju, presuda Osnovnog suda od 6. decembra 2010. godine ukida u dijelu kojim je odlučeno o protutužbi i naknadi troškova postupka tuženom – protutužiocu Domu zdravlja i predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. Stavom II izreke presude je odbijena žalba tužioca Petka Krčića i presuda Osnovnog suda od 6. decembra 2010. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i obavezan tužilac Petko Krčić da tuženoj apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka, potvrđena. Stavom III izreke presude odbačena je kao nedozvoljena apelantičina žalba izjavljena protiv presude Osnovnog suda od 6. decembra 2010. godine u dijelu kojim je odlučeno o protutužbi. Stavom IV izreke presude odbijena je apelantičina žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 22. decembra 2010. godine i rješenje potvrđeno. Stavom V izreke presude odbijen je kao neosnovan apelantičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za sastav žalbe protiv presude i odgovora na žalbu u iznosu od 2.025,00 KM.

11. Osnovni sud je donio Presudu broj 73 0 P 001618 12 P 3 od 25. juna 2012. godine kojom je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je traženo da se obaveže tužilac – protutuženi Petko Krčić da tuženom – protutužiocu Domu zdravlja preda u državinu i raspolaganje, oslobođen od lica i stvari, sporni stan, kao i da tužilac – protutuženi Petko Krčić nadoknadi tuženom – protutužiocu Domu zdravlja troškove postupka u iznosu od 9.342,45 KM.

12. Protiv presude Osnovnog suda od 25. juna 2012. godine žalbu su izjavili apelantica 12. jula 2012. godine i Dom zdravlja 16. jula 2012. godine.

13. Apelantica je podnescima od 14. marta i 17. maja 2012. godine urgirala kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud zakaže pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovni postupak, a podneskom od 30. augusta 2012. godine urgirala kod Okružnog suda i tražila hitno postupanje u konkretnom predmetu.

14. Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 P 001618 12 Gž 3 od 26. marta 2013. godine žalbe tuženog Doma zdravlja i apelantice kao umješača su uvažene, presuda Osnovnog suda od 25. juna 2012. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 001618 13 P 4 od 20. septembra 2013. godine odbačena tužba u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužioca Petka Krčića da se naloži tuženom Domu zdravlja da donese odluku o dodjeli na korištenje spornog stana. Stavom II izreke presude je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se poništi rješenje Radničkog savjeta Doma zdravlja broj 02-694/88 od 19. decembra 1988. godine o dodjeli na korištenje spornog stana apelantici. Stavom III izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev da se obaveže protutuženi Petko Krčić da protutužiocu Domu zdravlja preda u posjed i na raspolaganje, slobodan od lica i stvari, sporni stan. Stavom IV izreke presude naloženo je tužiocu Petku Krčiću da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.491,40 KM, te je određeno da tužilac Petko Krčić i tuženi Dom zdravlja snose svoje troškove parničnog postupka.

16. Presudom Okružnog suda broj 73 0 P 001618 13 Gž 4 od 21. februara 2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca Petka Krčića i presuda Osnovnog suda od 20. septembra 2013. godine potvrđena u dijelu kojim je zbog presuđene stvari odbačena tužba da se naloži tuženom Domu zdravlja da donese odluku o dodjeli na korištenje spornog stana tužiocu Petku Krčiću, zatim u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se poništi Odluka Radničkog savjeta Doma zdravlja broj 02-694/88 od 19. decembra 1988. godine o dodjeli na korištenje spornog stana apelantici, te u dijelu kojim je obavezan tužilac Petko Krčić da nadoknadi apelantici parnične troškove u iznosu od 1.491,40 KM. Stavom II izreke presude usvojena je žalba protutužioca Doma zdravlja i apelantice i presuda Osnovnog suda od 20. septembra 2013. godine u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tako da se nalaže protutuženom Petku Krčiću da protutužiocu Domu zdravlja preda u posjed i na raspolaganje, slobodan od lica i stvari, sporni stan. Stavom III izreke presude je naloženo tužiocu Petku Krčiću da nadoknadi troškove parničnog postupka tuženom Domu zdravlja u iznosu od 3.919,65 KM. Stavom IV izreke presude je odbijen zahtjev tužioca Petka Krčića za naknadu troškova sastava žalbe od 18. oktobra 2013. godine u iznosu od 1.125,00 KM, te apelantičin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe na odluku o protutužbi u iznosu od 375,00 KM.

17. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Osnovni sud proizlazi da je tužilac – protutuženi Petko Krčić izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda od 21. februara 2014. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je iznijela hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istakavši da ima pravni interes za što hitnije rješavanje ovog postupka, budući da posjeduje Odluku Doma zdravlja broj 02-694/88 od 19. decembra 1988. godine o dodjeli spornog stana, ali da ni do dana podnošenja apelacije nije uselila u taj stan niti ostvarila svoje pravo upravo zbog ovog sudskog postupka koji traje čak 24 godine (do podnošenja apelacije). Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka i neodlučivanja o svim zahtjevima iz tužbe tužitelja i pored aktivnog učešća u postupku, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer je postupak u predmetnoj pravnoj stvari pokrenut prije 23 godine, te da još uvijek nije okončan. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Okružnom i Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okončaju ovaj postupak, te da obaveže Republiku Srpsku da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati iznos od po 300,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke, budući da se radi o predmetu hitne prirode.

b) Odgovor na apelaciju

19. Postupajući sudija Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju od 14. decembra 2012. godine naveo da je, nakon što je zadužen predmetom u konkretnoj pravnoj stvari, koji je stari predmet i koji je godinama bio kod drugog sudije koji nije preduzeo nikakve radnje u postupku, odmah proučio predmet. Zatim, postupajući sudija Osnovnog suda je istakao da je konkretni predmet ranije vođen po prijedlogu pred Sudom udruženog rada (posljednja odluka donesena 1991. godine), nakon čega je od tužilačke strane zatražio da uredi inicijalni akt, sada, kao tužbu. Tužilac je u uređenoj tužbi naveo da su adrese apelantice i tuženog Tomislava Petrovića nepoznate, pa je sud preko nadležnih organa pribavio adresu apelantice i Tomislava Petrovića u Njemačkoj, uključio ih u postupak i uredno im dostavljao akte. Pored toga, postupajući sudija Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantici nije onemogućena rasprava u postupku pred prvostepenim sudom i nisu joj uskraćena procesna prava. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 30. aprila 2014. godine istakao da je ovaj postupak pravosnažno okončan, te da je tužilačka – protutužena strana izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda od 21. februara 2014. godine.

20. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju od 14. decembra 2012. godine naveo da nisu prihvatljivi apelantičini navodi o povredi prava pa pravično suđenje pred tim sudom. Okružni sud je uz odgovor na apelaciju od 9. septembra 2013. godine dostavio i rješenje od 26. marta 2013. godine. Pored toga, Okružni sud je u odgovoru na apelaciju od 17. marta 2014. godine naveo da je donio presudu od 21. februara 2014. godine, kojom je pravosnažno završen postupak u ovoj pravnoj stvari.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

22. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je nakon posljednjeg obraćanja Ustavnom sudu, u međuvremenu, Vrhovni sud donio odluku povodom revizije tužioca – protutuženog Petka Krčića, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. Ustavni sud zapaža da je tužilac – protutuženi Petko Krčić 26. decembra 1988. godine Osnovnom sudu udruženog rada Banjaluka podnio prijedlog radi zaštite prava po osnovu raspodjele stanova, te da prema raspoloživim podacima postupak još uvijek nije okončan. Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti od tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37).

32. Dakle Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje više od 26 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od preko 19 godina. b)Analiza dužine trajanja postupka

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku u kojem je apelantica bila u poziciji tužene u kojem je sud odučivao o zaštiti prava po osnovu raspodjele stanova, te da se, imajući u vidu da je u ovom predmetu podnesena protutužba, da postoji više tuženih od kojih se neki nalaze u inostranstvu (Tomislav Petrović), a zatim i činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenom predmetu.

34. Ustavni sud zapaža, što proizlazi iz odgovora na apelaciju, da je Osnovni sud prvu radnju nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda poduzeo tek u 2009. godini, kada je od tužilačke strane tražio da uredi inicijalni akt kao tužbu, dakle, nakon 13 godina, te da je nakon toga u tri navrata donosio presude (broj 73 0 P 001618 04 P od 6. decembra 2010. godine, broj 73 0 P 001618 12 P 3 od 25. juna 2012. godine i broj 73 0 P 001618 13 P 4 od 20. septembra 2013. godine), koje je Okružni sud u dva navrata ukidao (presudom broj 73 0 P 001618 11 Gž od 16. septembra 2011. godine i rješenjem broj 73 0 P 001618 12 Gž 3 od 26. marta 2013. godine) i predmet vraćao na ponovni postupak, dok je Presudom broj 73 0 P 001618 13 Gž 4 od 21. februara 2014. godine odbio kao neosnovnu žalbu tužioca Petka Krčića i presudu Osnovnog suda od 20. septembra 2013. godine potvrdio. Nakon toga, kako proizlazi iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda, tužilačka – protutužena strana je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije odlučio o izjavljenoj reviziji. S druge strane, posmatrajući apelantičino ponašanje, Ustavni sud nalazi da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka već da je, naprotiv, urgirajući postupanje Osnovnog i Okružnog suda (podnescima od 14. marta, 17. maja i 30. augusta 2012. godine), pokušala ostvariti što hitnije okončanje konkretnog parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud ukazuje da, iako se radi o složenom predmetu, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu u okviru ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda traje više od 19 godina (a ukupno 26 godina) i još uvijek nije završen. Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka u najvećoj mjeri odgovoran Osnovni sud koji nije djelotvorno kontrolirao parnični postupak. S tim u vezi, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina ovog postupka koji, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, traje više od 19 godina, a priori nerazumna, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao.

35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Budući da je postupak trenutno pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj reviziji protiv presude Okružnog suda, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da hitno okonča postupak po izjavljenoj reviziji.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

39. Uzimajući u obzir da ovaj postupak, od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, ratione temporis, traje preko 19 godina, te uspostavljenu praksu u vezi s iznosima naknade, Ustavni sud smatra da Vlada Republike Srpske treba apelantici platiti iznos od 150,00 KM za svaku godinu kašnjenja, tj. ukupan iznos od 2.850,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 50, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 20/06). VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u slučaju kada parnični postupak, bez obzira na njegovu složenost, nije okončan u periodu od 19 godina (ukupno približno 26 godina od dana podnošenja prijedloga za zaštitu prava po osnovu raspodjele stanova), te da se neopravdano trajanje postupka može pripisati ponašanju redovnih sudova koji nisu upravljali postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), te člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4054/12 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio