Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4136/14 (B. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4136/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4136/14, rješavajući apelaciju Božidara Mučalovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b, člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Božidara Mučalovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj I-379/98.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Božidaru Mučaloviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Božidar Mučalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kog zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnio je 11. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj I-379/98.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 19. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 28. januara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 22. aprila 1998. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave sudskog poravnanja broj P-155/96 zaključenog pred istim sudom 19. marta 1998. godine.
6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-379/98 od 25. aprila 1998. godine dozvolio predloženo izvršenje, te su 25. maja 1998. godine izvršeni popis i procjena izvršenicinih pokretnih stvari, nakon čega je zakazana prva prodaja pokretnih stvari za 27. novembar 1998. godine.
7. Prema navodima Osnovnog suda, predmet je 15. aprila 2002. godine presigniran sa ranije postupajuće sutkinje na drugu sutkinju, koja je Rješenjem broj I-379/98 od 26. septembra 2002. godine odredila vještačenje radi utvrđivanja zakonske zatezne kamate.
8. Vještak je nalaz uradio istog dana, te je on dostavljen strankama.
9. Naredbom od 20. septembra 2010. godine sutkinja je naložila da se naplati dug od izvršenice, a sudski izvršilac je u podnesenom izvještaju naveo da izvršenica živi u inostranstvu, a prema izjavi majke u Banjaluku nije dolazila od 2003. godine.
10. Dalje, prema navodima Osnovnog suda, izvršenica je 27. septembra 2010. godine sudu dostavila dopis kojim traži da joj ne maltretiraju majku, da ona nije nikome dužna i da ne živi u Banjaluci, te da nema namjeru dolaziti.
11. Zaključkom broj I-379/98 od 8. oktobra 2010. godine sutkinja, koja je u međuvremenu preuzela spis, pozvala je apelanta da predloži drugo sredstvo ili predmet izvršenja, a apelantov punomoćnik je podneskom od 25. oktobra 2010. godine zatražio od Osnovnog suda da postupi u skladu s članom 37. Zakona o izvršnom postupku i utvrdi imovinu koju posjeduje izvršenica.
12. Osnovni sud navodi da je od CJB Banjaluka zatražio da mu dostavi izvršenicinu adresu, odnosno da utvrdi da li je izvršenica odjavljena. Iz dobijenog odgovora se zaključuje da je izvršenica i dalje prijavljena na adresi Koste Jarića 2 u Banjaluci.
13. Iz odgovora Osnovnog suda proizilazi da je predmet uzet u rad nakon urgencije koju je apelant uputio 18. februara 2014. godine, nakon čega je sutkinja donijela zaključak kojim se od izvršenice traži da se izjasni o svojoj imovini i prihodima.
14. Dostava navedenog zaključka putem pošte i sudskog izvršioca je bila neuspješna, jer je izvršenica nepoznata na navedenoj adresi, nakon čega je od apelanta zatraženo da predloži druga sredstva i predmete izvršenja.
15. Apelantov punomoćnik je 31. decembra 2014. godine predložio da sud dođe u posjed podataka o izvršenicinim računima u bankama. Sud još uvijek nije postupao povodom tog prijedloga.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog toga što izvršni postupak traje nerazumno dugo. Apelant se u pogledu svojih navoda poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP 3309/06 od 17. marta 2009. godine, te Odluku broj AP 994/04 od 19. septembra 2005. godine. Apelant traži od Ustavnog suda da obaveže tuženu stranu da mu, u skladu s praksom Ustavnog suda, isplati pravičnu naknadu štete u visini od 300,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 28. januara 2015. godine opisao hronologiju izvršnog postupka, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Postupajuća sutkinja u predmetu nije se mogla izjasniti o tome zbog čega sud nije postupao u ovom predmetu od 2002. do 2010. godine, budući da je predmet preuzela 2. aprila 2012. godine. Kako dalje sud navodi, iz spisa je očigledno da je izvršenica nedostupna i sudu i apelantu jer krije svoje mjesto prebivališta, nije se odjavila iz Banjaluke, te sud nema saznanja gdje živi. Sud će nastaviti postupanje u predmetu čim bude u mogućnosti uputiti zahtjev bankama da se izjasne o izvršenicinim računima. Sud zaključuje da u izvršnom postupku koji se vodi u ovom predmetu apelantu nisu povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37.
(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci broj I-379/98.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, s izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. aprila 1998. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste šesnaest godina i deset mjeseci.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo 22. aprila 1998. godine radi izvršenja na osnovu izvršne isprave sudskog poravnanja broj P-155/96 zaključenog pred Osnovnim sudom 19. marta 1998. godine. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku budući da je izvršenica nedostupna sudu i da je to razlog koji Osnovni sud navodi za nepostupanje.
28. Što se tiče apelantovog ponašanja, on ni na koji način nije uticao na dužinu postupka, budući da je postupao prema uputstvima suda i aktivno učestvovao u postupku. Štaviše, u nekoliko navrata je pismenim urgencijama nastojao ubrzati sam postupak.
29. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da izvršni postupak koji se vodi pred ovim sudom nije okončan ni nakon više od šesnaest godina. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
30. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dozvolio predloženo izvršenje 25. aprila 1998. godine, te su 25. maja 1998. godine izvršeni popis i procjena izvršenicinih pokretnih stvari, nakon čega je zakazana prva prodaja pokretnih stvari za 27. novembar 1998. godine. U periodu od 1998. godine do aprila 2002. godine, kada je predmet presigniran na drugog sudiju, nema podataka o aktivnostima Osnovnog suda. Osnovni sud je tek 26. septembra 2002. godine odredio vještačenje radi utvrđivanja zakonske zatezne kamate. Osam godina kasnije, sud je dao nalog za naplatu duga od izvršenice, a sudski izvršilac je u podnesenom izvještaju naveo da izvršenica živi u inostranstvu, a prema izjavi majke u Banjaluku nije dolazila od 2003. godine. Zaključkom od 8. oktobra 2010. godine sud je pozvao apelanta da predloži drugo sredstvo ili predmet izvršenja, a apelantov punomoćnik je podneskom od 25. oktobra 2010. godine zatražio od Osnovnog suda da postupi u skladu s članom 37. Zakona o izvršnom postupku i utvrdi imovinu koju posjeduje izvršenica. Nakon apelantove urgencije, sud je početkom 2014. godine uzeo predmet u rad, te donio zaključak kojim se od izvršenice traži da se izjasni o svojoj imovini i prihodima, ali je dostava zaključka bila neuspješna, jer je izvršenica nepoznata na navedenoj adresi, nakon čega je od apelanta zatraženo da predloži druga sredstva i predmete izvršenja, što je apelant i učinio 31. decembra 2014. godine, predloživši da sud dođe u posjed podataka o izvršenicinim računima u bankama.
31. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u početku sproveo određene radnje, koje su bile usmjerene ka okončanju izvršenja, ali da je izvršenje bilo neuspješno budući da nije mogao stupiti u kontakt s izvršenicom. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u periodu od 1998. do 2002. godine, od 2002. do 2010. godine, te od 2010. do 2014. godine Osnovni sud bio potpuno neaktivan i nije preduzeo niti jednu radnju. Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije dao nikakvo obrazloženje za svoju neaktivnost u ovako dugom periodu.
32. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao da bude svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1998. godine, te da se radi o hitnom postupku. Imajući u vidu navedeno, a prije svega činjenicu da Osnovni sud nije postupio u skladu s odredbama člana 64 ZIP-a, i da u periodu od šesnaest godina nije preduzeo neophodne radnje kako bi okončao izvršni postupak, te da, iako su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu postupka, Ustavni sud zapaža da se period neaktivnosti od 1998. do 2002. godine, od 2002. do 2010. godine, kao i od 2010. do 2014. godine ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6 Evropske konvencije, te da je Osnovni sud propustio da dovrši postupak u skladu s odredbama člana 64 ZIP-a.
33. Sve navedeno, a posebno činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od šesnaest godina nije okončao izvršni postupak, dovoljno je Ustavnom sudu da zaključi da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na neizvršenje rješenja, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažne odluke. Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulisano da je u postupku izvršenja sud dužan da postupa hitno, a s obzirom na to da pravosnažno Rješenje o izvršenju broj I-379/98 od 25. aprila 1998. godine do danas, dakle punih šesnaest godina, nije izvršeno, odnosno da zbog propusta redovnog suda postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 4.800,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad redovni sud u periodu dužem od 16 godina nije izvršio pravosnažno rješenje o izvršenju.
39. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić