Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2486/14 (D. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2486/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2486/14, rješavajući apelaciju Dobrinke Mitrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. stav (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dobrinke Mitrović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Vlasenici u predmetu broj 92 0 P 030594 14 P 2, a koji je prekinut Rješenjem broj 92 0 P 030594 14 P 2 od 22. decembra 2014.
godine.
Nalaže se Osnovnom sudu u Vlasenici da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kada se steknu uvjeti za nastavak postupka, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 92 0 P 030594 14 P 2 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Vlasenici da, kada se steknu uvjeti za nastavak postupka, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dobrinka Mitrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vlasenice podnijela je 28. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 92 0 P 030594 11 P. Apelantica je podnescima od 24. jula 2014. godine, 7. novembra 2014. godine i 13. januara 2015. godine dopunila apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 24. decembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 5. januara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 1. augusta 2005. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv S. V. (radi iseljenja iz kuće i uklanjanja poslovnih prostora koji su izgrađeni na k.č. broj 1466/2 KO Šekovići (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Predmet je u Osnovnom sudu zaprimljen u rad pod brojem P-147/05.
6. Osnovni sud je pripremno ročište održao 30. januara 2006. godine. Na navedenom pripremnom ročištu apelantica i punomoćnik tuženog su zaključili sudsko poravnanje, te je sud donio rješenje kojim se u cijelosti usvaja postignuto sudsko poravnanje.
7. Nezadovoljan sudskim poravnanjem tuženi je uložio žalbu, postupajući sudija je odbacio žalbu kao nedozvoljenu, a Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je rješenjem od 30. maja 2006. godine žalbu tuženog odbio i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda.
8. Tuženi je Osnovnom sudu 2. marta 2006. godine podnio tužbu radi utvrđivanja da je ništavo zaključeno sudsko poravnanje od 30. januara 2006. godine, a Osnovni sud je Presudom broj 092-0- P-06-000077 P od 23. februara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 5. juna 2007. godine, utvrdio da je ništavo Sudsko poravnanje zaključeno u predmetu broj P-147/05 od 30. januara 2006. godine.
9. Osnovni sud je donio rješenje od 31. januara 2008. godine kojim je prekinuo postupak do pravosnažnog okončanja drugog parničnog postupka u predmetu broj 092 0 P 06 000 101. Navedeni postupak je, prema stanju spisa, pokrenuo tuženi podnošenjem tužbe Osnovnom sudu od 25. aprila 2006. godine protiv apelantice i njenog oca LJ. V. radi poništenja ugovora o poklonu i utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Osnovni sud je Rješenjem broj 092-0-P-06-000-101 od 21. januara 2008. godine prekinuo navedeni parnični postupak zbog smrti apelantičinog oca i odredio da će se postupak u predmetnoj stvari nastaviti nakon okončanja ostavinskog postupka, a na prijedlog stranaka.
10. Nakon što je Osnovni sud Rješenjem o nasljeđivanju broj 92 0 O 000403 10 O2 od 14. jula 2011. godine, koje je postalo pravosnažno 11. oktobra 2011. godine, okončao ostavinski postupak iza apelantičinog oca, apelantica je predložila nastavak parničnog postupka po njenoj tužbi od 1. augusta 2005. godine. Postupak koji je vođen pod brojem P-147/05 nastavljen je pod brojem 92 0 P 030594 11 P.
11. Osnovni sud je pripremno ročište održao 19. marta 2012. godine, a ročište za glavnu raspravu 25. maja 2012. godine i 7. septembra 2012. godine kada je i zaključio glavnu raspravu i strankama priopćio da će presuda biti donesena 8. oktobra 2012. godine.
12. Rješenjem broj 92 0 P 030594 11 P od 8. oktobra 2012. godine Osnovni sud je postupak prekinuo do okončanja postupka koji se vodi u tom sudu u predmetu broj 92 0 P 016200 10 P, a po tužbi tuženog od 18. februara 2010. godine radi poništenja Ugovora o doživotnom izdržavanju koji je zaključen između apelantice i njezinog oca, stavio je van snage rješenje doneseno na zapisniku od 19. marta 2012. godine kojim je odbijen prijedlog punomoćnika tuženog za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je istakao da su svi predmeti koje su vodile parnične stranke predmetnom sudiji poznati jer je njime zadužen i u njemu postupa. Pošto postupak za poništenje Ugovora o doživotnom izdržavanju još nije okončan, a najvjerojatnije će se okončati na glavnoj raspravi 12. novembra 2012. godine, a od ishoda tog postupka po mišljenju predmetnog sudije zavisi i ishod ovog postupka, to je sud u skladu sa članom 378. ZPP-a a u vezi sa članom 379. tačka 1. ZPP-a po kome je regulirano da se postupak prekida ako je odlučeno da sam ne rješava o prethodnom pitanju.
13. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantica je izjavila žalbu, a Okružni sud je rješenjem (nije precizirano kada) to rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
14. U međuvremenu Osnovni sud je donio Presudu broj 92 0 P 016200 10 P od 10. decembra 2012. godine kojom je utvrđeno da je Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 21. jula 2006. godine ništav. Navedena presuda je potvrđena presudom Okružnog suda od 28. augusta 2013. godine.
15. Prema stanju spisa Osnovni sud je pripremna ročišta zakazao za 16. juli 2014. godine i 24. septembar 2014. godine, koja su odložena zbog bolesti punomoćnika tuženog.
16. Osnovni sud je pripremno ročište održao 6. novembra 2014. godine, a ročište za glavnu raspravu 22. decembra 2014. godine, na kojemu je tuženi postavio prijedlog za prekid postupka zbog toga što će tražiti da se nastavi postupak u predmetu broj 092-0-P-06-000-101 koji je prekinut rješenjem od 21. augusta 2008. godine, a koji se vodi radi utvrđivanja da je ništav ugovor o poklonu zaključen između apelantice i njenog oca.
17. Prema stanju u spisu, Osnovni sud je odredio da će o prekidu postupka naknadno odučiti. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao: Nakon što sud izvrši uvid u tužbu od 25. aprila 2006. godine po kojoj tužbi je postupak prekinut, sud će odlučiti da li će ovaj postupak prekinuti do okončanja tog postupka i tužbe od 25. aprila 2006. godine.
18. Apelantica je obavijestila Ustavni sud da je Osnovni sud rješenjem od 22. decembra 2014. godine prekinuo postupak do okončanja postupka u predmetu broj 092-0-P-06-000-101. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Iz navoda i dopuna apelacije proizlazi da apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka došlo do kršenja njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla kako smatra da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnom kršenju njezinih prava zbog nedonošenja presude u predmetu broj 92 0 P 030594 14 P2 u kojem je Osnovni sud na ročištu od 7. septembra 2012. godine zaključio glavnu raspravu uz naznaku da će presuda biti donesena 8. oktobra 2012. godine, ali da je Osnovni sud naknadno donio rješenje od 8. oktobra 2012. godine kojim je prekinuo parnični postupak do okončanja postupka u drugom predmetu. Također, apelantica je istakla da se više puta obraćala Osnovnom sudu, ali da Osnovni sud i dalje ne pokazuje namjeru da donese presudu te da je umjesto presude dobila poziv na ročište.
b) Odgovor na apelaciju
20. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio hronologiju parničnog postupka s osvrtom i na druge parnične postupke koji se odnose na iste stranke kako je to navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Također, Osnovni sud je istakao, a imajući u vidu hronologiju predmeta koji su vodili apelantica, apelantičin otac LJ. V. i tuženi, da smatra kako su neosnovani apelantičini navodi da je Osnovni sud odugovlačio predmetni postupak.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Član 379. stav 1 Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
Član 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.
Član 381. stav 2.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
Rokovi koji su uslijed prekida postupka prestali da teku počinju za zainteresovanu stranku teći u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rješenje o nastavljaju postupka dostavlja se po odredbama člana 347. ovog zakona.
VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak po apelantičinoj tužbi podnesenoj 1. augusta 2005. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom predmetu, Ustavni sud ukazuje da je apelantica u dopunama apelacije obavještavala Ustavni sud o toku parničnog postupka, te da je u dopuni apelacije od 13. januara 2015. godine obavijestila Ustavni sud da je Osnovni sud prekinuo postupak do okončanja postupka u predmetu broj 092-0-P- 06-000-101, koji se vodi po tužbi tuženog radi utvrđivanja da je ništav ugovor o poklonu. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 1. augusta 2005. godine pokrenula parnični postupak koji je, prema stanju spisa, prekinut rješenjem od 22. decembra 2014. godine do okončanja parničnog postupka u predmetu broj 092-0-P-06-000-101. Stoga, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka do njegovog prekida jeste period od devet godina i pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi iseljenja i uklanjanja objekta, te da se obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, te činjenicu da su tuženi protiv apelantice odnosno njenog oca pokrenuli također parnične postupke koji se tiču predmetnih nekretnina, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, s obzirom da se postupak tiče apelantičine imovine, Ustavni sud smatra da je postupak za apelanticu značajan.
32. Sumirajući ovaj parnični postupak kojeg je apelantica pokrenula tužbom od 1. augusta 2005. godine, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da su usporedo s ovim postupkom pred Osnovnim sudom vođena još tri parnična postupka (po tužbama tuženog radi poništenja sudskog poravnanja, radi poništenja ugovora o poklonu i radi poništenja ugovora o doživotnom izdržavanju) koja su bila od utjecaja i na konkretan predmet, te da je zbog toga Osnovni sud u tri navrata prekidao ovaj parnični postupak, što objektivno utiče na dužinu trajanja postupka. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u relativno kratkom roku od podnošenja apelantičine tužbe započeo rad na predmetu i zakazao pripremno ročište od 30. januara 2006. godine na kojemu su parnične stranke postigle sudsku nagodbu koju je Osnovni sud prihvatio. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je sudska nagodba poništena u drugom parničnom postupku presudom Osnovnog suda od 23. februara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 5. juna 2007. godine. Zatim, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud rješenjem od 31. januara 2008. godine prekinuo ovaj parnični postupak do okončanja parničnog postupka kojeg je tuženi pokrenuo protiv apelantice radi poništenja ugovora o poklonu, međutim taj parnični postupak je ranije bio prekinut rješenjem Osnovnog suda od 21. januara 2008. godine zbog smrti apelantičinog oca kao jedne od parničnih stranaka. Nakon što je parnični postupak koji je predmet apelacije nastavljen na apelantičin prijedlog, Osnovni sud je u relativno kratkom roku održao pripremno ročište i ročišta za glavnu raspravu koju je okončao 7. septembra 2012. godine i odredio da će prvostepena presuda biti donesena 8. oktobra 2012. godine. Međutim, Osnovni sud je umjesto prvostepene presude donio rješenje o prekidu postupka od 8. oktobra 2012. godine do okončanja parničnog postupka po tužbi tuženog radi poništenja ugovora o poklonu, a navedeno rješenje je ukinuto po apelantičinoj žalbi i predmet vraćen na ponovno odlučivanje Osnovnom sudu. Najzad, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u nastavku postupka održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu na kojemu je ponovo postavljen prijedlog tuženog za prekid predmetnog postupka. Osnovni sud je rješenjem od 22. decembra 2014. godine prekinuo postupak koji je predmet apelacije do okončanja postupka radi poništenja ugovora o poklonu, a zbog kojeg je ovaj postupak već ranije bio prekinut rješenjem od 31. januara 2008. godine.
33. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda proizlazi da taj sud smatra da su dužini parničnog postupka doprinijeli drugi postupci koje su vodile parnične strane. S tim u vezi, i ne ulazeći u opravdanost razloga zbog kojih je Osnovni sud prekidao ovaj parnični postupak, Ustavni sud podsjeća da je vođenje parničnog postupka u isključivoj nadležnosti Osnovnog suda koji odlučuje na koji način će poduzimati pojedine procesne radnje u postupku. Također, Ustavni sud podsjeća da je obaveza svih sudova, pa tako i Osnovnog suda, vođenje postupka u razumnom roku što je propisano odredbom člana 10. ZPP. U vezi s navedenim, Ustavni sud prihvaća da je vođenje drugih parničnih postupaka moglo biti od utjecaja na dužinu postupka, međutim Ustavni sud primjećuje da je u vođenju ovog parničnog postupka Osnovni sud postupao nedjelotvorno s obzirom da je naknadno poništeno sudsko poravnanje koje je zaključeno u tom predmetu, te da je Osnovni sud nakon što je zaključio ročište za glavnu raspravu i odredio datum donošenja presude, odlučio rješenjem ponovo prekinuti parnični postupak, a to rješenje je ukinuto odlukom Okružnog suda. Također, Ustavni sud zapaža da je u predmetima po tužbi tuženog radi poništenja ugovora o poklonu i ugovora o doživotnom izdržavanju te u ostavinskom postupku iza apelantičinog oca, a što proizlazi iz rješenja Osnovnog suda od 8. oktobra o prekidu parničnog postupka, postupala ista sutkinja. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka u kojem prvostepena presuda nije donesena duže od devet godina do trenutka njegovog prekida, može u najvećem dijelu pripisati Osnovnom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao ovim parničnim postupkom.
34. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta i odredbu člana 380. Zakona o parničnom postupku prema kojoj za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, a sud ne može poduzimati bilo kakve radnje u postupku, Ustavni sud je naložio Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča ovaj postupak kada se steknu uvjeti za njegov nastavak, odnosno kada se okonča parnični postupak u predmetu broj 092-0-P-06-000-101. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan duže od devet godina i pet mjeseci od trenutka njegovog pokretanja do trenutka prekida. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud, koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom.
37. Na osnovu člana 59. stav (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić