Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1508/14 (Ž. D.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1508/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1508/14, rješavajući apelaciju Željka Dolića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Željka Dolića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj P-3918/98.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P-3918/98, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Željku Doliću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Željko Dolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 3. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P-3918/98. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 6. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. januara 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je posredstvom punomoćnika 28. decembra 1998. godine pokrenuo parnični postupak protiv Republike Srpske – Ministarstva odbrane RS – Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete u iznosu od 155.000,00 KM sa pripadajućim kamatama na ime štete prouzrokovane ranjavanjem u ratnim dejstvima u Bosni i Hercegovini, kada je kao pripadnik Vojske Republike Srpske od zadobijenih povreda ostao trajni invalid prve kategorije sa 100 % invaliditeta, odnosno potpuno nepokretan. Tužba je u Osnovnom sudu primljena u rad pod brojem P-3918/98.
6. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-3918/98 od 20. maja 1999. godine kojim je u konkretnom predmetu određeno vještačenje vještaka medicinske struke, te je za vještaka imenovana dr sci. Vesna Ivanišević iz Banje Luke, a radi utvrđivanja stepena bola, straha, umanjenja opšte životne sposobnosti i unakaženosti.
7. Apelant je podnescima od 10. marta, 29. maja i 11. avgusta 2000. godine urgirao u Osnovnom sudu, tražeći da taj sud u što skorije vrijeme zakaže raspravu i rubricirani predmet nastavi s obzirom na značaj koji predmetna pravna stvar ima za apelanta.
8. Apelant je podnescima od 29. avgusta i 4. septembra 2001. godine urgirao kod vještaka, dr sci. Vesne Ivanišević, tražeći da, što je moguće prije, sprovede vještačenje i predmet vrati Osnovnom sudu kako bi se nastavio postupak.
9. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Osnovni sud proizilazi da je 17. decembra 2014. godine v.d. predsjednika Osnovnog suda donio naredbu za pokretanje postupka za obnavljanje (rekonstrukciju) spisa predmeta po kojem je postupak u toku, a koji se vodi kod Osnovnog suda pod brojem P-3918/98.
10. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je postupajući sudija „24. decembra 2014. godine izdala [...] naredbu za zakazivanje ročišta po prijedlogu za rekonstrukciju spisa za 11. februar 2015. godine“.
11. Iz predočenih dokumenata proizilazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da postupanje, odnosno nepostupanje Osnovnog suda u predmetu broj P-3918/98 ima kao rezultat povredu njegovog prava na pristup sudu. Dalje, apelant je naveo da mu se ovakvim postupanjem suda onemogućava da pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom odluči o njegovim građanskim pravima. Pored toga, apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju, te istakao da je Osnovni sud svojim propustima potpuno zanemario i povrijedio jedan od osnovih principa parničnog postupka sadržan u odredbi člana 10 Zakona o parničnom postupku prema kojem je „sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da ne onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku“. Osim toga, apelant je citirao i odredbe čl. 69, 70, 75, 94 i 184 Zakona o parničnom postupku kojim je regulisan postupak pripremanja glavne rasprave, odnosno donošenja presude. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane parnične radnje, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, kako bi se što hitnije donijela odluka u predmetu broj P-3918/98. Apelant je istovremeno predložio Ustavnom sudu da, zbog štete koja se proizvodi nepostupanjem Osnovnog suda, obaveže Vladu Republike Srpske da mu isplati pravičnu naknadu štete, i to za svaku godinu odgađanja donošenja odluke iznos od 300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Osnovni sud je istakao da nije povrijedio apelantova prava koja navodi u apelaciji, pa je predložio da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
3. Odgovor na tužbu
a) Odgovor na tužbu i njena sadržina Član 70. stav 1.
Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najdocnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
4. Pripremno ročište
a) Opšte odredbe Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
v) Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
d) Donošenje, pismena izrada i dostavljanje presude Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najdocnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - razuman rok
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Osnovnom sudu 28. decembra 1998. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, koji, prema stanju spisa i raspoloživim dokazima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste više od 16 godina.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu. Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži od tužene isplatu naknade štete prouzrokovane ranjavanjem u ratnim dejstvima u Bosni i Hercegovini, pa se može zaključiti da je predmetni postupak značajan za apelanta.
26. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo predmetni postupak 28. decembra 1998. godine, te da postupak ni nakon 16 godina nije okončan, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da dužina postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1998. godine, a što je u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu sa odredbom člana 10 ZPP. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, nakon četiri mjeseca od podnošenja tužbe, donio rješenje (20. maja 1999. godine) kojim je određeno vještačenje vještaka medicinske struke. Nakon toga, Osnovni sud, što proizilazi iz odgovora na apelaciju, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do 17. decembra 2014. godine, dakle, nakon 15 godina i 11 mjeseci, kada je donio naredbu o pokretanju postupka za obnavljanje (rekonstrukciju) spisa, poslije čega je postupajući sudija 24. decembra 2014. godine izdala naredbu o zakazivanju ročišta po prijedlogu za rekonstrukciju spisa za 11. februar 2015. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud vršio rekonstrukciju predmetnog spisa, što ukazuje na neprimjereno postupanje u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da se Osnovni sud nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo da nije povrijedio apelantova prava koja navodi u apelaciji, pa je predložio da se apelacija odbije. S druge strane, apelant je podnescima od 10. marta, 29. maja i 11. avgusta 2000. godine urgirao postupanje Osnovnog suda po navedenom predmetu, a podnescima od 29. avgusta i 4. septembra 2001. godine urgirao je postupanje imenovanog vještaka medicinske struke, te time pokazao dodatnu zainteresovanost da ishodi odluku u postupku. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da ovaj parnični postupak nije okončan ni nakon 16 godina, pri čemu se dužina postupka može u cijelosti pripisati postupanju Osnovnog suda, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje više od 16 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 2.400,00 KM, koju mu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi iz apelacije
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni 16 godina nakon podnošenja tužbe, pri čemu se neopravdano trajanje postupka može u cijelosti pripisati ponašanju Osnovnog suda, koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano, niti je ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić