Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5541/14 (V. T.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5541/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5541/14, rješavajući apelaciju Vasilja Timkova, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Vasilja Timkova.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani upravni sporovi koji se vode pred Okružnim sudom u Banjaluci u predmetima br. 11 0
U 12826 13 U i 11 0 U 12385 13 U.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča upravne sporove u predmetima br. 11 0 U 12826 13 U i 11 0 U 12385 13 U, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Vasilja Timkova podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 012890 13 U od 12.
februara 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Vasilj Timkov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kog zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Ružica Topić i Nebojša Makarić“, advokati iz Banjaluke, podnio je 22. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnih postupaka koji se vode pred Okružnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetima br. 11 0 U 12826 13 U, 11 0
U 12385 13 U i 11 0 U 012890 13 U.
2. Apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo Republici Srpskoj kao korisniku eksproprijacije i trećim licima da izvode radove na njegovim eksproprisanim nepokretnostima, pobliže opisanim u apelaciji, kao i da mu isplati naknadu za eksproprisane nepokretnosti.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog sud zatraženo je 5. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Okružni sud je 23. januara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. Takođe, Okružni sud je 13. februara 2015. godine Ustavnom sudu dostavio i svoju Presudu broj 11 0 U 012890 13 U od 12. februara 2015. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
a) Postupak protiv Rješenja Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2-1425/13 od 27. marta 2013. godine
6. Apelant je 25. jula 2013. godine Okružnom sudu podnio tužbu za poništenje Rješenja Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2-1425/13 od 27. marta 2013. godine, kojim se daje saglasnost da Republika Srpska kao korisnik eksproprijacije može da stupi u posjed apelantovih nepokretnosti prije konačnosti rješenja o potpunoj eksproprijaciji apelantovih nepokretnosti.
7. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku.
b) Postupak u predmetu broj 21.26/473-9-4/09
8. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka, Područna jedinica Prnjavor (u daljnjem tekstu: Uprava Prnjavor), donijela je Rješenje broj 21.36/473- 9-4-09 od 10. juna 2013. godine, kojim se usvaja prijedlog Republike Srpske da se u svrhu izgradnje objekta saobraćajne infrastrukture, auto-puta Banjaluka – Doboj, potpuno eksproprišu nepokretnosti pobliže opisane u izreci rješenja. Stavom dva rješenja odbija se apelantov zahtjev za eksproprijaciju nepokretnosti pobliže opisanih u izreci rješenja. Rješenjem Uprave Prnjavor određuje se da korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisanih nepokretnosti danom konačnosti rješenja o eksproprijaciji. Postupak sporazumnog određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti iz tačke 1 dispozitiva rješenja sprovešće se nakon pravosnažnosti rješenja, te nakon pravosnažnosti rješenja i isplate naknade za eksproprisane nepokretnosti izvršiće se uknjižba Republike Srpske kao vlasnika i posjednika 1/1 dijela.
9. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Uprave Prnjavor, Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Uprava) donijela je Rješenje broj 21.05/473-116/13 od 6. septembra 2013. godine, kojim se apelantova žalba odbija kao neosnovana.
10. Apelant je 3. oktobra 2013. godine protiv rješenja Uprave od 6. septembra 2013. godine podnio tužbu Okružnom sudu.
11. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku.
c) Postupak u predmetu broj 21.05/473-130/13
12. Uprava Prnjavor donijela je Zaključak broj 21.36/473-9-4/09 od 22. jula 2013. godine, kojim se utvrđuje da je Rješenje Uprave Prnjavor broj 21.36/473-9-4/09 od 10. juna 2013. godine postalo izvršno, te da se dozvoljava njegovo izvršenje. Apelant je bio dužan da se 14. avgusta 2013. godine izjasni o tome da li korisniku eksproprijacije mirnim putem dozvoljava ulazak u posjed eksproprisanih nepokretnosti.
13. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv zaključka Uprave Prnjavor, Uprava je donijela Rješenje broj 21.05/473-130/3 od 10. septembra 2013. godine, kojim se apelantova žalba odbija kao neosnovana.
14. Apelant je 16. oktobra 2013. godine protiv rješenja Uprave od 10. septembra 2013. godine podnio tužbu Okružnom sudu.
15. Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 012890 13 U od 12. februara 2015. godine, kojom se apelantova tužba usvaja i osporeni akt poništava, djelimično se usvaja apelantov zahtjev za naknadu troškova, te se tužena obavezuje da apelantu nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.077,50 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude tuženoj. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa apelantov zahtjev se odbija. U obrazloženju presude navodi se da je tužena dužna da donese novi upravni akt bez odlaganja, a najkasnije u toku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Novim upravnim aktom tužena će poništiti prvostepeni zaključak od 22. jula 2013. godine i predmet vratiti svom prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u tri upravna spora koja se vode povodom njegovih tužbi pred Okružnim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je postupak eksproprijacije hitan postupak, ali da se ta hitnost ne ogleda samo u činjenici ulaska u posjed eksproprisane imovine nego i hitnost prilikom odlučivanja o njegovim tužbama. Apelant navodi da će ostati bez prilaznog puta prema kući ukoliko se nastave radovi na eksproprisanom dijelu zemlje u blizini njegove porodične kuće.
b) Odgovor na apelaciju
17. U svojim odgovorima na apelaciju od 23. januara 2015. godine Okružni sud je za sva tri predmeta naveo da oni do sada objektivno nisu mogli biti uzeti u rad, s obzirom na činjenicu da se kod postupajućih sudija u radu nalaze drugi predmeti u kojima su tužbe podnesene prije podnošenja tužbe u ovom predmetu. U odgovoru se dalje navodi da je u vezi s apelantovom tužbom od 16. oktobra 2013. godine tužba dostavljena 10. decembra 2013. godine na odgovor tuženoj strani. Razlog za to je, kako navodi Okružni sud, činjenica da apelantovi punomoćnici uz tužbu nisu dostavili punomoć za apelantovo zastupanje, što su na poziv suda učinili podneskom od 25. novembra 2013. godine.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 15.
Upravni spor pokreće se tužbom.
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu.
Rok iz stava 2. ovog člana odnosi se i na nadležnog pravobranioca, kada je ovlašćen za podnošenje tužbe, ako mu je upravni akt dostavljen, a ako mu akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci, o čijem je pravu ili obavezi odlučeno.
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
Član 50.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina upravnih sporova koji se povodom apelantovih tužbi vode pred Okružnim sudom.
24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja upravnih sporova povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
28. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Postupak u predmetima br. 11 0 U 12826 13 U i 11 0 U 12385 13 U
a) Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Okružnim sudom podnio dvije tužbe i to 25. jula i 3. oktobra 2013. godine i da ti postupci ukupno traju godinu i sedam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o tužbama kojima je apelant osporavao rješenja donesena u postupku eksproprijacije nepokretnosti. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Ocjenjujući značaj postupaka za apelanta, Ustavni sud zapaža da se radi o eksproprijaciji nepokretnosti u blizini apelantove porodične kuće, uključujući i pitanje pristupnog puta apelantovoj kući, te zaključuje da su, bez sumnje, predmetni postupci od velikog značaja za apelanta.
31. Posmatrajući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da u periodu od godinu i sedam mjeseci sud nije preduzeo nijednu radnju s ciljem donošenja odluka o apelantovim tužbama, iako se radi o hitnim postupcima koji su od velikog značaja za apelanta. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u svom odgovoru naveo da apelantove tužbe još uvijek nisu mogle biti uzete u rad zbog toga što se predmeti hronološki rješavaju, te da još uvijek ima neriješenih predmeta u kojima je tužba podnesena prije apelantove. Ustavni sud smatra da nastojanje Okružnog suda da predmete rješava hronološki ne može rezultirati time da se predmeti, koji su i po svojoj prirodi i po svom značaju hitni, ne uzimaju blagovremeno u rad. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može da prihvati takvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje povodom apelantovih tužbi.
32. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka pred Okružnim sudom.
33. Sve navedeno, a posebno činjenica da Okružni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon godinu i sedam mjeseci nije okončao upravne sporove, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina upravnih sporova ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja upravnih sporova povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Postupak u predmetu broj 11 0 U 012890 13 U
35. Apelant je 16. oktobra 2013. godine podnio tužbu Okružnom sudu protiv rješenja Uprave od 10. septembra 2013. godine. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud donio Presudu broj 11 0 U 012890 13 U od 12. februara 2013. godine, kojom se predmet broj 21.05/473-130/13 vraća na ponovni postupak pred upravne organe, te da su oni dužni, u skladu s članom 50 ZUS-a, vratiti predmet u stanje u kom se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ustavni sud konstatuje da je Okružni sud odluku povodom apelantove tužbe donio nakon nešto više od godinu dana, što se u konkretnom slučaju ne može smatrati naročito dugim periodom, tim prije što je Okružni sud u svojoj presudi jasno dao uputstva upravnom organu u pogledu postupanja u apelantovom predmetu u ponovnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud uočio propust upravnih organa, te naložio njegovo ispravljanje. Upravni organ je dužan da novi upravni akt donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, poštujući pravno shvatanje suda i primjedbe u pogledu postupka. Ustavni sud zapaža da u ponašanju Okružnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Ostali navodi
36. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja upravnih sporova, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovim tužbama u upravnom sporu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Okružnom sudu da po hitnom postupku okonča upravne sporove pokrenute povodom apelantovih tužbi adekvatna satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kad redovni sud u periodu od godinu i sedam mjeseci nije donio odluku o apelantovim tužbama u predmetima br. 11 0 U 12826 13 U i 11 0 U 12385 13 U. Međutim, Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetu broj 11 0 U 012890 13 U i uz okolnost što postupak nije okončan, jer je evidentno da je Okružni sud postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti.
39. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić