Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-712/14 (D. K.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-712/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 712/14, rješavajući apelaciju Danila Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Danila Kovačevića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 V 065124 09 V.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Danilo Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 V 065124 09 V. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 6. novembra i 23. decembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 26. novembra 2014. godine i 30. januara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 8. juna 2009. godine podnio prijedlog Osnovnom sudu protiv Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: protivpredlagač) radi određivanja nosioca stanarskog prava, nakon smrti majke Dušanke Kovačević, kojim je predložio da sud nakon provedenog postupka donese rješenje i apelanta odredi za nosioca stanarskog prava na stanu u Banjoj Luci u ulici Vase Pelagića broj 23 (u daljnjem tekstu: sporni stan).
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 V 065124 09 V od 12. decembra 2011. godine naložio apelantu da se obrati protivpredlagaču zahtjevom za zaključenje ugovora o zakupu stana, a povodom izjašnjenja protivpredlagača od 6. decembra 2011. godine, u kom je navedeno da je sporni stan u vlasništvu Melanije Kiš, te da se apelant treba obratiti vlasniku stana zahtjevom za prijenos stanarskog prava na spornom stanu, nakon čega će sud odlučiti o daljnjem toku predmetnog vanparničnog postupka.
7. Postupajući prema uputstvu protivpredlagača, apelant se 30. januara 2012. godine obratio vlasniku stana zahtjevom za zaključenje ugovora o korištenju stana.
8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je nakon proteka roka za zaključenje ugovora o zakupu sud ponovo zakazao ročište na kojem je apelant proširio prijedlog na drugu protivpredlagateljicu Melaniju Kiš s prebivalištem na Krku, Republika Hrvatska, te je predloženo da joj se dostavi na izjašnjenje kompletna dokumentacija.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je, nakon što je sud postupio prema apelantovom prijedlogu, stigla obavijest da je u međuvremenu Melanija Kiš preminula, pa nakon što je iza nje proveden ostavinski postupak, sudu je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju i njenim nasljednikom proglašen je sin Branko Kiš. Nakon toga je ponovno zakazano ročište na kojem je protivpredlagač predložio odgodu ročišta, a punomoćnik Branka Kiša, advokat Branislav Kosić, osporio pasivnu legitimaciju, navodeći da Branko Kiš nije uknjižen kao vlasnik spornog stana.
10. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 065124 09 V od 22. septembra 2014. godine, kojim je postupak prekinut zbog smrti druge protivpredlagateljice Melanije Kiš i rješavanja prethodnog pitanja.
11. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da nepostupanje Osnovnog suda u predmetu broj 71 0 V 065124 09 V ima za rezultat povredu njegovog prava na pristup sudu. Dalje, apelant je naveo da mu se takvim postupanjem suda onemogućava da pred nezavisnim i nepristranim zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovim građanskim pravima. Apelant je naveo hronologiju postupka, kako je i navedeno u činjeničnom stanju, te istakao da je Osnovni sud svojim propustima potpuno zanemario i povrijedio jedan od osnovnih procesnih principa vanparničnog postupka koji je sadržan u odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, a u vezi s odredbom člana 10. Zakona o parničnom postupku, prema kojem je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da ne onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane vanparnične odnosno parnične radnje, u skladu s odredbom člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, kako bi se što brže donijela odluka u predmetu broj 71 0 V 065124 09 V. Apelant je istovremeno predložio Ustavnom sudu da zbog štete koja nastaje nepostupanjem Osnovnog suda obaveže taj sud da mu isplati pravičnu naknadu štete.
b) Odgovor na apelaciju
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko iznio hronologiju postupka, kako je i navedeno u činjeničnom stanju odluke, te naveo da je u konkretnom predmetu preduzeo sve potrebne i zakonom propisane radnje u razumnom roku, omogućio strankama da iznesu svoje pravne zahtjeve pred sud, omogućio pristup sudu na niz održanih ročišta, kao i mogućnost da pred nezavisnim i nepristranim zakonom ustanovljenim sudom dobiju odluku o njihovom građanskom pravu.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
15. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 379.
Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
Član 380. stav 1.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Član 381. stav 2.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant 8. juna 2009. godine prijedlogom pokrenuo vanparnični postupak protiv protivpredlagača radi određivanja nosioca stanarskog prava, kao i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 22. septembra 2014. godine zbog smrti druge protivpredlagateljice Melanije Kiš i rješavanja prethodnog pitanja. Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od pet godina i tri mjeseca. c)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku određivanja nosioca stanarskog prava, te da se postupak, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja, kao i procesne radnje koje je Osnovni sud preduzeo u dosadašnjem toku postupka, može smatrati relativno složenim.
26. Analizirajući postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 8. juna 2009. godine podnio prijedlog protiv protivpredlagača radi određivanja nosioca stanarskog prava, te da je Osnovni sud o podnesenom prijedlogu nakon dvije godine i šest mjeseci (12. decembra 2011. godine) donio rješenje kojim je apelantu naložio da se zahtjevom za zaključenje ugovora o zakupu stana obrati protivpredlagaču. Nakon toga, apelant se 30. januara 2012. godine obratio vlasniku stana zahtjevom za zaključenje ugovora o korištenju stana, a nakon proteka roka za zaključenje ugovora sud je ponovo zakazao ročište na kom je apelant proširio prijedlog i na drugu protivpredlagateljicu Melaniju Kiš, te predložio da joj se dostavi kompletna dokumentacija. Nakon što je postupio prema apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je primio obavijest da je u međuvremenu druga protivpredlagateljica Melanija Kiš preminula, nakon čega je iza nje proveden ostavinski postupak i sudu dostavljeno rješenje o nasljeđivanju i njenim nasljednikom proglašen je sin Branko Kiš, koji je osporio pasivnu legitimaciju istakavši da nije uknjižen kao vlasnik stana. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje od 22. septembra 2014. godine, kojim je vanparnični postupak prekinut zbog smrti druge protivpredlagateljice Melanije Kiš i rješavanja prethodnog pitanja. Dakle, vanparnični postupak je trajao oko pet godina i tri mjeseca i u tom periodu Osnovni sud je bio aktivan, ali zbog složenosti činjeničnog i pravnog pitanja nije bio djelotvoran jer i pored toga što je donio ukupno dvije odluke i održao više ročišta postupak je morao prekinuti zbog smrti druge protivpredlagateljice Melanije Kiš i rješavanja prethodnog pitanja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je postupak prekinut, što Osnovni sud objektivno sprječava da postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Međutim, postupak će se nastaviti na prijedlog parničnih stranaka, kada se iza umrle druge protivpredlagateljice Melanije Kiš provede ostavinska rasprava i kada budu upisani nasljednici na stanu koji je predmet konkretnog postupka, odnosno kada se ispune uvjeti koji ne zavise od suda koji vodi postupak u konkretnom slučaju. Razmatrajući okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud do prekida vanparničnog postupka postupao sa zadovoljavajućom ažurnošću, te da postoji razumno opravdanje za trenutno nepostupanje suda.
27. Stoga, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da su nakon početne neaktivnosti suda, koja je otklonjena kasnijim ažurnim postupanjem u primjerenim rokovima, nastale objektivne okolnosti koje sprječavaju daljnje postupanje suda, budući da je postupak prekinut, tako da se odgovornost za dužinu postupka ne može pripisati postupanju Osnovnog suda.
28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u okviru predmetnog postupka prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da u parničnom postupku nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
30. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju navedenog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je povrijeđeno i navedeno pravo. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i uz okolnost da postupak nije okončan pet godina i tri mjeseci od pokretanja, budući da postoje objektivne okolnosti zbog kojih Osnovni sud ne može postupati.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić