Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3061/14 (S. A.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3061/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3061/14, rješavajući apelaciju Sehudina Aleševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sehudina Aleševića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj I-138/07.
Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj I-138/07, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sehudin Alešević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 4. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-138/07.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 22. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. februara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 20. marta 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj B-P-38/97 od 6. juna 2005. godine, predloživši da sud dozvoli izvršenje protiv Arifa Cinca (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate iznosa od 3.500,00 KM za oštećeno vozilo marke OPEL KADET sa zateznim kamatama počevši od 1. maja 1995. godine do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 1.378,00 KM, i to popisom, procjenom, zapljenom i prisilnom prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-138/07 od 12. aprila 2007. godine odredio predloženo izvršenje.
7. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud u tri navrata zakazivao ročišta za popis i pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari, i to 9. oktobra 2007. godine, 16. februara 2010. godine i 16. septembra 2010. godine, koja nisu provedena.
8. U međuvremenu je apelenat 29. decembra 2008. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik izmirio dio duga, a za ostatak je tražio nastavak postupka.
9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud izvršio popis i pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari 8. marta 2011. godine, nakon čega je sud u dva navrata (23. jula i 12. decembra 2012. godine) donosio zaključke o prodaji izvršenikovi pokretnih stvari, međutim, bezuspješno. Nakon toga, Općinski sud je 10. januara 2013. godine donio rješenje o obustavi postupka.
10. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je apelant 25. januara 2013. godine uložio žalbu, uz dostavu dokaza da je preduzeo radnje radi utvrđivanja izvršenikove imovine, a 26. februara 2013. godine dostavio prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja, i to na izvršenikovim nekretninama.
11. Nakon toga, što također proizlazi iz odgovora na apelaciju, sud je žalbu [od 25. januara 2013. godine] cijenio kao povrat u pređašnje stanje, zbog toga što u spisu predmeta nije bio blagovremeno uložen apelantov podnesak od 10. januara 2013. godine kojim je tražio da mu se ostavi rok duži od zakonskog za prijedlog novog sredstva i predmeta izvršenja. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je izvršenik protiv tog rješenja uložio prigovor, koji je sud rješenjem od 24. decembra 2013. godine odbacio kao nedozvoljen.
12. Konačno, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je apelant ponovo 17. juna 2013. godine predložio promjenu sredstva i predmeta izvršenja, te da je Općinski sud donio Rješenje broj I- 138/07 od 12. septembra 2013. godine kojim je usvojio apelantov prijedlog, pa je Rješenje o izvršenju broj I-138/07 od 12. aprila 2007. godine promijenio i to u dijelu koji se odnosi na dozvoljeno sredstvo i predmet izvršenja, i to tako što je određeno izvršenje pljenidbom i zabranom raspolaganja do ½ penzije koju izvršenik ostvaruje kod Federalnog zavoda za PIO radi naplate glavnog duga u iznosu od 3.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. maja 1995. godine do konačne isplate, iznosa od 1.378,00 KM na ime troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od 22. decembra 2006. godine i troškova izvršnog postupka.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetno rješenje dostavljeno na provođenje Federalnom zavodu za PIO 4. februara 2015. godine.
14. Prema stanju spisa, izvršni postupak još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko naveo hronologiju postupka, te istakao da postupak traje već sedam godina, što nije razumno za konkretan predmet. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda od dana podnošenja tužbe do dana podnošenja apelacije, odnosno zbog dugotrajnog vođenja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju izvršnog postupka koji je, u skladu s dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da je u konkretnom izvršnom postupku poduzeo veliki broj radnji u prihvatljivim rokovima, osim posljednje radnje dostave rješenja na provođenje FZ PIO/MIO. Osim toga, Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju treba [...] imati u vidu brojnost radnji koje je sud preduzeo, doprinos [apelanta] dužini postupka, činjenicu da su uređujuće sudije koje su radile na [konkretnom] predmetu zaduženi sa više referata i sa velikim brojem predmeta, [te da je Općinski sud u Bosanskoj Krupi] mali sud, nedovoljan broj sudskih izvršilaca i neadekvatnu tehničku opremljenost suda.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne Presude broj B-P-38/97 od 6. juna 2005. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. marta 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od gotovo osam godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku kojeg je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne Presude Općinskog suda broj B-P-38/97 od 6. juna 2005. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari u kojoj je traženo izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati naročito složenim.
28. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon gotovo osam godina nije okončao ovaj postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
29. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (12. aprila 2007. godine), te da je nakon toga u više navrata zakazivao ročišta za popis i pljenidbu izvršenikovih pokretnih stvari, da bi konačno izvršio popis i pljenidbu pokretnih stvari 8. marta 2011. godine, nakon čega je u dva navrata (23. jula i 12. decembra 2012. godine) donosio zaključke o prodaji, međutim, bezuspješno. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, s obzirom da je prodaja izvršenikovih stvari bila bezuspješna, donio rješenje o obustavi postupka od 10. januara 2013. godine. Međutim, nakon što je apelant podnio žalbu, koju je Općinski sud cijenio kao povrat u pređašnje stanje zbog toga što u spis predmeta nije blagovremeno uložen apelantov podnesak od 10. januara 2013. godine kojim je tražio da mu se ostavi duži rok od zakonskog za prijedlog novog sredstva i predmeta izvršenja. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant predložio novo sredstvo i predmet izvršenja, donio rješenje od 12. septembra 2013. godine kojim je odredio izvršenje na izvršenikovoj penziji koju ostvaruje kod Federalnog zavoda za PIO, koje je dostavljeno na provođenje tek nakon jedne godine i četiri mjeseca (4. februara 2015. godine). Iz stanja spisa proizlazi da ovaj izvršni postupak još uvijek nije okončan. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao da u konkretnom slučaju treba [...] imati u vidu brojnost radnji koje je sud preduzeo, doprinos [apelanta] dužini postupka, činjenicu da su uređujuće sudije koje su radile na [konkretnom] predmetu zaduženi sa više referata i sa velikim brojem predmeta, [te da je Općinski sud u Bosanskoj Krupi] mali sud, nedovoljan broj sudskih izvršilaca i neadekvatnu tehničku opremljenost suda. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu, nedovoljan broj sudija i neadekvatna tehnička opremljenost suda) ne mogu biti opravdanje za dužinu izvršnog postupka. Naime, Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta, mali broj sudija i da je neadekvatno tehnički opremljen, ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu, zbog čega se dužina postupka može u cijelosti pripisati propustu Općinskog suda da djelotvorno kontrolira ovaj izvršni postupak.
30. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću ovaj izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog neokončavanja postupka, koji traje gotovo osam godina, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. stav (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu adekvatna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča ovaj izvršni postupak.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje duže od gotovo osam godina i još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić