Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3221/14 (M. K.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije · čl. 12
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije
- Zakon o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije
Predmeti (1)
AP-3221/14
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3221/14, rješavajući apelaciju Milke Karakaš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milke Karakaš.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Federalnog ministarstva finansija, Sarajevo, u predmetu broj 01-16/2015.
Nalaže se Federalnom ministarstvu finansija, Sarajevo, da u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 01- 16/2015 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Federalnom ministarstvu finansija, Sarajevo, da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Milki Karakaš u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milka Karakaš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta podnijela je 11. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim ministarstvom finansija, Sarajevo (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo finansija), i Agencije za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo, Poslovnica Bihać, Ispostava Sanski Most (u daljem tekstu: AFIP). Apelantica je Ustavnom sudu 23. januara i 10. februara 2015. godine dostavila dopune apelacije.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda u Bihaću ( u daljem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog ministarstva finansija i AFIP-a, zatraženo je 29. januara 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovore na apelaciju dostavili su Kantonalni sud 5. februara 2015. godine, a AFIP 9. februara 2015. godine.
4. Federalno ministarstvo finansija nije dostavilo odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 3. oktobra 2007. godine podnijela zahtjev AFIP-u za verifikaciju stare devizne štednje. AFIP je donijela Rješenje broj 07-849 od 12. oktobra 2007. godine, kojim je odbila apelanticin zahtjev za verifikaciju potraživanja stare devizne štednje.
7. Na navedeno rješenje apelantica je uložila žalbu Federalnom ministarstvu finansija, koje je svojim Rješenjem broj 09-14-6467/07 od 26. novembra 2009. godine apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu.
8. Protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu, koji je u toj pravnoj stvari donio Presudu broj 01 0 U 003301 10 U od 31. oktobra 2011. godine, kojom je uvažio apelanticinu tužbu i poništio navedena rješenja, te predmet vratio na ponovni postupak.
9. Iz dopune apelacije od 10. februara 2015. godine i iz odgovara na apelaciju koje je dala AFIP proizlazi da je AFIP nakon više od tri godine od donošenja presude Kantonalnog suda i ukidanja njenog rješenja u ponovnom postupku, rješavajući o apelanticinom zahtjevu, donijela Rješenje broj 01-16/2015 od 22. januara 2015. godine, kojim se apelanticin zahtjev za verifikaciju stare devizne štednje odbija zbog toga što prvostepeni organ nema bazu podataka, te podatke prosljeđuje drugostepenom organu koji raspolaže bazom podataka. Na navedeno rješenje prvostepenog organa apelantica je uložila žalbu Federalnom ministarstvu finansija.
10. Apelantica je podnosila urgencije, i to: Federalnom ministarstvu finansija 15. jula 2009. godine, 4. juna 2013. godine i 9. aprila 2014. godine, Federalnoj upravi inspekcija, Sarajevo, 30. augusta 2013. godine i 9. aprila 2014. godine, a AFIP-u 27. maja 2013. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nedonošenja konačnog i pravosnažnog rješenja po njenom zahtjevu za verifikaciju stare devizne štednje u vremenskom periodu dužem od sedam godina, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela i to da je cjelokupnu dokumentaciju koju je posjedovala, a s ciljem rješavanja njenog zahtjeva, dostavila i prvostepenom i drugostepenom organu. Apelantica je također navela da je s ciljem ostvarenja svoga prava na povrat stare devizne štednje koristila sve raspoložive pravne lijekove - žalbe u upravnom postupku, tužbu u upravnom sporu, više puta je upućivala urgencije i molbe za efikasnije postupanje upravnih organa, također je više puta upućivala predstavke nadležnoj upravnoj inspekciji i Kantonalnom sudu. Apelantica smatra da su joj ovakvim svojim postupanjem organi javne vlasti na protuzakonit način onemogućili da koristi svoju staru deviznu štednju čime su povrijedili i njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da je osoba starije životne dobi, s malom penzijom, i da je zbog toga za nju neophodno da se ovaj postupak hitno okonča, kako bi mogla ostvariti svoja prava po osnovu stare devizne štednje.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u cijelosti negira svaku odgovornost za dužinu trajanja apelanticinog postupka, vezano za povrat stare devizne štednje, i da je po apelanticinoj tužbi odlučio u razumnom roku.
13. U odgovoru na apelaciju AFIP je navela da ne posjeduje bazu podataka ratom zahvaćenih općina s područja USK-a, te da verifikaciju stare devizne štednje dostavljaju Federalnom ministarstvu finansija, komisiji za žalbe, koja je mjerodavna za konačno rješenje žalbenog postupka. AFIP je navela i to da su oni po apelanticinom zahtjevu, a nakon donošenja presude Kantonalnog suda, postupak okončali i proslijedili ga nadležnoj komisiji Federalnog ministarstva finansija.
14. Federalno ministarstvo finansija nije dalo odgovor na apelaciju.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj . 2/98 i 48/99 ), koji u relevantnom dijelu glasi: Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode ( rješavanje prethodnog pitanja i dr. ) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupka pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
(4) Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
16. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj 64/04 ), koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 12.
"Verificiranje svih potraživanja za staru deviznu štednju vršit će se na osnovu baze podataka koja je ustanovljena Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH" br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 57/03, 20/04) i drugim propisima donesenim na osnovu zakona i baza podataka koje posjeduju banke.
Proces verifikacije potraživanja za staru deviznu štednju završit će se u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o verifikaciji svih potraživanja za staru deviznu štednju u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona."
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da AFIP i Federalno ministarstvo finansija, u periodu dužem od sedam godina od apelanticinog podnošenja zahtjeva za verifikaciju stare devizne štednje, još uvijek nisu donijeli konačnu i pravosnažnu odluku, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred nadležnim upravnim organima, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, o svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelantica žalila na nerazumnu dužinu trajanja cjelokupnog postupka, po njenom zahtjevu za verifikaciju stare devizne štednje od 3. oktobra 2007. godine.
26. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period duži od sedam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o verifikaciji stare devizne štednje, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Pri tome, Ustavni sud smatra da se bez sumnje radi o postupku koji uživa zaštitu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je ishod postupka odlučujući za ostvarivanje apelanticinog potraživanja stare devizne štednje, odnosno za njena građanska prava i obaveze. Ustavni sud također zapaža da je postupak od velikog značaja za apelanticu, budući da je riječ o osobi starije životne dobi, jer od njegovog ishoda zavisi mogućnost korištenja stare devizne štednje.
28. Ocjenjujući ponašanje upravnih organa, Ustavni sud primjećuje da je Federalnom ministarstvu finansija trebalo skoro dvije godine da odluči o apelanticinoj žalbi na rješenje prvostepenog organa AFIP, a da je prvostepenom organu, nakon donesene Presude Kantonalnog suda broj 01 0 U 003301 10 U od 31. oktobra 2011. godine, trebalo više od tri godine da ponovo uzme apelanticin predmet u rad i donese odluku o njenom zahtjevu od 3. oktobra 2007. godine.
29. Ustavni sud primjećuje da upravni organi, i pored apelanticine urgencije u ovoj pravnoj stvari, u periodu dužem od sedam godina nakon apelanticinog podnošenja zahtjeva, nisu donijeli konačnu i pravosnažnu odluku iako se radi o verifikaciji stare devizne štednje, a taj postupak nije naročito složen. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnom sporu njihove odluke poništene i predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom organu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
30. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i redovnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje nešto više od sedam godina i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke organa uprave u razumnom roku, kao priznanje za nepravdu koju je pretrpjela, u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
33. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od po približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti je iznos od 1.050,00 KM, a taj iznos apelantici je dužna da uplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
34. Ustavni sud smatra da zbog toga što u periodu dužem od sedam godina nije donesena konačna i pravosnažna odluka organa uprave o apelanticinom zahtjevu za verifikaciju stare devizne štednje (postupak nije naročito složen, a po odredbama člana 12. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine trebao je biti završen u roku od devet mjeseci, a nije ni nakon više od sedam godina), apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štetu koju je pretrpjela zbog dužine trajanja postupka o njenom zahtjevu, te je u skladu sa svojim stavom Ustavni sud i odredio visinu naknade nematerijalne štete. Ostali navodi
35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni u suštini odnose na dužinu trajanja postupka.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje organi uprave, i pored apelanticinih urgencija u vremenskom periodu dužem od sedam godina, nisu donijeli odluku kojom bi odlučili o apelanticinom zahtjevu o verifikaciji stare devizne štednje.
37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić