Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1454/12 (A.B. i J.B)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1454/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine, u predmetu broj AP 1454/12, rješavajući apelaciju A.B. i J.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.B. i J.B. podnesena radi obustave postupka izvršenja u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 128386 10 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A.B. i J.B (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, podnijele su 4. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi obustave izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 128386 10 I, koji se u trenutku podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi.

2. Istovremeno, apelantice su tražile donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio predmetni izvršni postupak do okončanja postupka u predmetu Općinskog suda broj 65 P 128776 10 P.

3. Odlučujući o zahtjevu za donošenje privremene mjere Ustavni sud je donio odluku broj AP 1454/12 (vidi, Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP 1454/12 od 13. juna 2012. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

4. Budući da predmetna apelacija nije sadržavala relevantne dokaze i informacije za postupanje po apelaciji, odnosno zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je od Općinskog suda zatraži relevantne dokaze i dodatno pojašnjenje.

5. Iz dokaza dostavljenih od strane Općinskog suda, između ostalog, proizlazi da je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1831/05 od 18. marta 2009. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-001241 od 3. decembra 2009. godine, apelantica A.B., kao tužena, obavezana da oslobodi od lica i stvari stan, koji se nalazi u Sarajevu, u ul. Čekaluša , preciznije označen u presudi (u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da ga preda u posjed tužitelju Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja).

6. Na prijedlog tražitelja izvršenja Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 128386 10 I od 11. oktobra 2010. godine (koje je postalo pravosnažno) odredio predloženo izvršenje protiv apelantice A.B., kao izvršenika, radi ispražnjena i predaje u posjed predmetnog stana, a sve na temelju izvršne isprave, odnosno navedenih presuda.

7. Iz priloženih dokaza proizlazi da je apelantica J.B., kao sestra A.B., u predmetnom izvršnom postupku učestvovala kao treće lice, budući da je zajedno sa sestrom A.B., bezuspješno tražila od Općinskog suda povrat u pređašnje stanje, te prijedlog za prekid postupka.

8. Iz priloženih dokaza proizlazi da je Općinski sud od aprila 2012. godine, u pokušaju da provede rješenje o izvršenju, preduzimao procesno pravne radnje, da bi, kako proizlazi iz odgovora Općinskog suda od 27. januara 2015. godine, navedeni sud konačno donio zaključak broj 65 0 I 128386 10 I od 21. januara 2015. godine, kojim je konstatovano da je predmetno izvršenje provedeno 13. januara 2015. godine.

9. Apelantice smatraju da im je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suštinski apelantice predmetnom apelacijom traže obustavu izvršnog postupka do okončanja postupka u predmetu Općinskog suda broj 65 0 P 128776 10 P, koji se u trenutku podnošenja apelacije nalazio kod Kantonalnog suda po žalbi.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Ustavni sud primjećuje da se navodi apelacije u suštini svode na obustavu izvršnog postupka pri čemu apelantice nisu ukazale na eventualne propuste redovnih sudova u tom postupku koje bi trebalo ispitati u kontekstu pozivanja na kršenje prava na dom. Činjenica da su apelantice paralelno vodile drugi, parnični, postupak, sama po sebi, ne pokreće pitanje kršenje njihovog prava u predmetnom izvršnom postupku. Uz to, Ustavni sud podsjeća da su presude koje su predmet izvršenja u postupku čiju obustavu apelantice traže predmetnom apelacijom bile predmet ocjene pred Ustavnim sudom (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 849/10 od 29. juna 2010. godine) koji je odbacio kao očigledno (prima faci) neosnovanu apelaciju prvopaelantice podnesenu zbog navodne povrede prava na pravično suđenje i prava na dom. Uz sve navedeno, Ustavni sud posebno naglašava da apelantice tokom postupka nisu dopunile apelaciju sa novim činjenicama (kojih je, očito, tokom postupka bilo) već je Ustavni sud bio prinuđen da dokaze i informacije traži od Općinskog suda.

13. Dakle, imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud smatra da u vezi sa paušalnim pozivanjem apelantica na kršenje njihovog prava na dom nema ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja pozivanje na kršenje prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovano.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1454/12 (A.B. i J.B) | Sudska praksa | Aktio