Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-275/12 (N. S. i N. S. i drugi)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-275/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine u predmetu broj AP 275/12, rješavajući apelacije Nijaz Smailbegović i Nihad Smailbegović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Nijaz Smailbegović i Nihad Smailbegović protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 010504 11 GŽ, od 2. novembra 2011. godine;

Cvijetin Mikić protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 K 030849 14 Kž 2, od 9. oktobra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 030849 14 Kv, od 25. septembra 2014. godine;

IMPRESA PIZZAROTTI & C.S.P.A. Parma Italija i Salini S.P.A. protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013044 13 U, od 14. novembra 2014. godine;

Safet Kikić protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 St 053724 14 Pž, od 30. decembra 2014. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 275/12

1. Nijaz Smailbegović i Nihad Smailbegović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Breze, koje zastupa Zijad Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 16. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 010504 11 GŽ, od 2. novembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Visokom, broj 41 0 P 010504 09 P, od 8. septembra 2011. godine kojim je prijedlog apelanata za određivanje mjere osiguranja kojom je traženo da se zabrani protivnicima osiguranja prenos nekretnina bliže označenih u izreci rješenja po osnovu kuprodajnog ugovora, te da se zabrani ZK uredu Općinskog suda Visoko provođenje i postupanje u DN-150/09, te naknada troškova postupka u iznosu 842,40 KM odbijen kao neosnovan jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 269. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06) .

AP 4780/14

2. Cvijetin Mikić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle podnio je 5. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 K 030849 14 Kž 2, od 9. oktobra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 K 030849 14 Kv, od 25. septembra 2014. godine.. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantov zahtjev da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijeni novčanom kaznom odbijen kao neosnovan.

AP 228/15

3. IMPRESA PIZZAROTTI & C.S.P.A. Parma Italija i Salini S.P.A. (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Nedžida Salihović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 15. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013044 13 U, od 14. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom tužba je odbijena i potvrđen zaključak Ureda za razmatranje žalbe, broj UP2-01-07.1-2090-14/12, od 28. marta 2013. godine kojim je žalba apelanata protiv JP Autoceste FBiH Mostar u postupku izgradnje koridora 5C, dionica Vlakovo, Tarčin, poddionica Vlakovo-Lepenica odbačena zbog nenadležnosti jer je utvrđeno da se u konkrentom slučaju radi o nabavci po osnovu međunarodnih ugovora, te se u konkretnom slučaju primjenjuje posebna međunarodna tenderska procedura, a ne Zakon o javnim nabavkama. AP 262/15

4. Safet Kikić (u daljnjem tekstu: apelant) Gradačca, podnio je 16. janauara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 St 053724 14 Pž, od 30. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u stečajnom postupku nad imovinom stečajnog dužnika BOSING CO d.o.o. Gradačac žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 St 053724 06 St, od 7. jula 2014. godine odbačena je kao nedozvoljena.

5. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom će naložiti Općinskom sudu u Tuzli obustavu svih aktivnosti vezanih za pravne posljedice rješenja broj 32 0 St 053724 06 St od 7. jula 2014. godine kojim se zaključuje stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, a posebno njegovo brisanje iz sudskog registra privrednih subjekata, koji se vodi kod istog suda, sve do okončanja postupka po apelaciji.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 275/12. Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova, odnosno ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu pravnih lijekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.

10. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

11. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo o ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu AP 262/12 Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić