Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3525/12 (SM-Promet d.o.o. Pelagićevo,Đ. H. i Š. V.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3525/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine u predmetu broj AP 3525/12, rješavajući apelacije SM-Promet d.o.o. Pelagićevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: SM-Promet d.o.o. Pelagićevo protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 12 0 U 001594 11 Uvp, od 18. jula 2012. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001594 10 U, od 18. novembra 2010. godine;
Šaban Veljačić protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 005362 14 Gvlž, od 14. oktobra 2014. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj 23 0 P 005362 14 Gvl, od 9. juna 2014. godine ;
Đulka Hodžić protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 380267 13 Pr, od 5. septembra 2014. goidinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 3525/12
1. SM-Promet d.o.o. Pelagićevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Stevan Miličić, direktor preduzeća podnio je 5. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 12 0 U 001594 11 Uvp, od 18. jula 2012. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 12 0 U 001594 10 U, od 18. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske Poreska uprava, Odbor za rješavanje poreskih žalbi Banjaluka, broj 06.05/II-450-951/10, od 17. septembra 2010. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Područnog centra u Bijeljini, broj 06/I.05/0702/2-453-343/09, od 29. maja 2009 godine odbijen je kao neosnovan.
AP 62/15
2. Šaban Veljačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 5. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 005362 14 Gvlž, od 14. oktobra 2014. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj 23 0 P 005362 14 Gvl, od 9. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom rješenjem Kantonalnog suda od 9. juna 2014. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 P 005362 07 P, od 6. marta 2013. godine odbijen je kao neosnovan.
AP 94/15
3. Đulka Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnijela je 8. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 380267 13 Pr, od 5. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelanticin zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka odbačen je kao nedopušten.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3525/12. Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/upravnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, , u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okonačanih postupaka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić