Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3886/13 (I.M. i I.M.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3886/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. veljače 2015. godine u predmetu broj AP 3886/13, rješavajući apelaciju I.M. i I.M., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.M. i I.M. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000746 od 19. veljače 2009. godine u odnosu na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.M. i I.M. podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Livnu broj I-20/07 u odnosu na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.M. i I.M. podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Livnu broj I-20/07 od 4. srpnja 2013. godine i rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08- 000746 od 19. veljače 2009. godine, u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. I.M. i I.M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Livna, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Josip Muselimović i Ana Primorac iz Mostara, podnijeli su 10. rujna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv zaključka Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-20/07 od 4. srpnja 2013. godine i rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-000746 od 19. veljače 2009. godine.
2. Općinski sud je rješenjem broj 068-0-I-07-000020 od 1. veljače 2007. godine usvojio je prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja LT Gospodarska banka d.d. Sarajevo od 26. siječnja 2007. godine (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), protiv apelanata kao izvršenika radi isplate duga, a na temelju izvršnih isprava zapisnika i rješenja Općinskog suda broj I-450/05 i I-453/05 od 9. lipnja 2005. godine. Prema stanju spisa, u predmetnim ispravama su pred Općinskim sudom na zapisniku postignuti sporazumi stranaka da se radi osiguranja potraživanja tražitelja izvršenja prema apelantima, sukladno založnoj izjavi, zasnuje založno pravo na nekretninama apelanata koje se nalaze u Livnu u korist tražitelja izvršenja, nakon čega je Općinski sud donio rješenje kojim se određuje osiguranje zasnivanjem založnog prava uknjižbom hipoteke. Rješenjem Općinskog suda broj 068-0-I-07-000020 od 16. travnja 2007. godine odbio prigovor apelanata kao neosnovan.
3. Nakon provedenog postupka prodaje nekretnina, rješenjem Kantonalnog suda broj 010-0- Gž-08-000746 od 19. veljače 2009. godine odbijena je žalba apelanata kao izvršenika a djelomično je uvažena žalba tražitelja izvršenja i prvostupanjsko rješenje o namirenju Općinskog suda broj 068- 0-I-07-000020 od 23. lipnja 2008. godine je preinačeno na način da se iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine preciznije navedene u izreci rješenja, za cijenu od 50.500,00 KM prvenstveno namiruje porezna obveza koju je razrezala Porezna uprava FBiH, Kantonalni porezni ured Livno u iznosu od 13.000,33 KM, a zatim tražbina tražitelja izvršenja u preostalom iznosu od 37.499,67 KM.
4. Zaključkom broj I-20/07 od 4. srpnja 2013. godine Općinski sud je odlučujući po zahtjevu punomoćnika apelanta od 12. siječnja 2012. godine utvrdio da se postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari smatra završenim. U obrazloženju zaključka Općinski sud je naveo „Kako je Kantonalni sud svojim rješenjem broj 010-0-Gž-08-000746 od 19. veljače 2009. godine donio odluku o žalbi tražitelja izvršenja i izvršenika na rješenje o namirenju u izvršnom postupku u ovoj pravnoj stvari, to je ovaj sud na osnovu članka 64. Zakona o izvršnom postupku donio zaključak kao u izreci odluke.“.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1). i stavak (3). točke c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Dopustivost – povreda prava na imovinu
7. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da je zaključkom Općinskog suda u Livnu broj I- 20/07 od 4. srpnja 2013. godine i rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000746 od 19. veljače 2009. godine, povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
8. Prvenstveno, Ustavni sud podsjeća na odredbu članka 64. Zakona o izvršnom postupku prema kojoj se postupak izvršenja smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. S tim u vezi, imajući u vidu navode apelanata da im je osporenim zaključkom Općinskog suda od 4. srpnja 2013. godine povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud smatra da se u pogledu osporavanog zaključka, radi o odluci u kojoj je Općinski sud samo konstatirao ispunjenje uvjeta za dovršenje izvršnog postupka koji je, kako se i Općinski sud poziva u zaključku, zapravo okončan donošenjem rješenja Kantonalnog suda od 19. veljače 2009. godine kojim je odlučeno o žalbama apelanta i tražitelja izvršenja protiv rješenja o namirenju. Stoga, Ustavni sud smatra da Općinski sud predmetnim zaključkom nije odlučivao o pravu na imovinu apelanta u smislu članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. S obzirom na to da je naprijed navedeno rješenje Kantonalnog suda, kao posljednja odluka koja se odnosila na imovinska prava i obveze apelanata, apelantima uručeno 24. veljače 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. rujna 2013. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, koji je predviđen člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu navode apelanata da im je predmetnom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud je zaključio da je u odnosu na ovo rješenje apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.
Dopustivost – pravo na pravično suđenje
10. Apelanti također smatraju da im je zaključkom Općinskog suda u Livnu broj I-20/07 od 4. srpnja 2013. godine i rješenjem Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Gž-08-000746 od 19. veljače 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obveza apelanata, u smislu članka 6. Europske konvencije.
11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“, broj 18/04, podržao praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod članak 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnositelja apelacije (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
12. U konkretnom slučaju, apelanti kao izvršenici osporavaju odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja njihove imovine kao hipotekarnih dužnika radi namirenja novčanog potraživanja, koje je tražitelj izvršenja imao prema apelantima. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom izvršnom postupku izvršna isprava umjesto pravomoćne sudske presude, zapisnik i rješenje Općinskog suda broj I-450/05 i I-453/05 od 9. lipnja 2005. godine, a kojima je prema sporazumu stranaka određeno osiguranje potraživanja tražitelja izvršenja prema apelantima zasnivanjem založnog prava uknjižbom hipoteke na njihovim nekretninama. Ustavni sud dalje primjećuje da je u predmetnom izvršnom postupku izvršena prodaja imovine apelanata, koja je prethodno bila određena kao predmet založnog prava i čija je vrijednost ranije utvrđena sporazumom stranaka. Prema tome, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nova građanska prava, odnosno obveze apelanta. Naime, prava i obveze apelanta su utvrđene sporazumima apelanta i tražitelja izvršenja zaključenim na na zapisnicima Općinskog suda broj I-450/05 i I-453/05 od 9. lipnja 2005. godine, a koji su u izvršnom postupku imali snagu izvršnog sudskog poravnanja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obveza apelanata u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Europske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić