Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4725/13 (H. M.)
Odluka donesena 26. 02. 2015.
- Apelant nije pretrpio značajniju štetu
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4725/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine u predmetu broj AP 4725/13, rješavajući apelacije Hamdija Muratović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Hamdija Muratović protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 65 0 Pr 315557 13 Pžp, od 27. septembra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 315557 13 Pr, od 9.
jula 2013. godine;
Fuad Golić protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 312573 13 Pžp, od 25. septembra 2013. godine;
Hajrudin Čampara protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 I 017499 13 Gž, od 6. marta 2014. godine;
Domin Malbašić protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 Mal 030036 14 Gž, od 21. novembra 2014. godine zbog toga što apelanti nisu pretrpjeli značajniju štetu.
OBRAZLOŽENJE
AP 4725/13
1. Hamdija Muratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, podnio je 19. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 65 0 Pr 315557 13 Pžp, od 27. septembra 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 315557 13 Pr, od 9. jula 2013. godine. U konkretnom slučaju drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelant oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 44. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 40,00 KM. AP 41/14
2. Fuad Golić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 312573 13 Pžp, od 25. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 Pr 312573 13 Pr 2, od 9. jula 2013. godine kojim je apelant oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 109. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH i izrečena mu je sankcija ukora i određeno da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 KM.
AP 2386/14
3. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 I 017499 13 Gž, od 6. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sarajevu, broj 065 0 Iv 10051688 09 Iv, od 10. maja 2011. godine kojim je određeno da apelant plati dug za potrošnju vode u iznosu od 112,00 KM.
AP 182/15
4. Domin Malbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 13. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 Mal 030036 14 Gž, od 21. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Visokom, broj 41 0 Mal 030036 11 Kom, od 7. decembra 2013. godine kojom je apelant obavezan da plati dug u iznosu od 30,00 KM.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4725/13. Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud će odbaciti apelaciju kada ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu osim ako poštivanje ljudskih prava, kako je to definirano u Ustavu, zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu.»
8. Ustavni sud najprije mora ocijeniti da li su u konkretnim slučajevima apelanti „pretrpjeli značajniju štetu“. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da se ova ocjena donosi za svaki slučaj pojedinačno, imajući u vidu specifične okolnosti svakog predmeta. Uvažavajući eventualni značaj predmeta za apelante, Ustavni sud ukazuje da povreda ustavnih prava mora podrazumijevati određeni nivo težine i ozbiljnosti da bi bila meritorno razmatrana pred ovim sudom. Procjena tog nivoa zavisi od okolnosti svakog slučaja, koje obuhvataju kako subjektivnu percepciju apelanta, tako i objektivni karakter predmeta. Dakle, subjektivni osjećaj apelanta o postojanju i važnosti navodne povrede ustavnih prava mora biti opravdan i sa objektivnog stanovišta, što u ovim predmetima nije slučaj. Po ocjeni Ustavnog suda, navodi i razlozi apelacija su takve prirode da ne ukazuju da su apelanti pretrpjeli značajniju štetu u smislu prvog kriterija člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, Ustavni sud mora ocijeniti dopustivost navedih apelacija u svjetlu drugog kriterija sadržanog u ovom osnovu dopustivosti, odnosno da li poštivanje ljudskih prava kako je to definirano u Ustavnu Bosne i Hercegovine zahtijeva razmatranje apelacije u meritumu. Ovaj kriterij služi kao zaštitni mehanizam, na osnovu kojeg će Ustavni sud nastaviti ispitivanje apelacije u meritumu čak i ako ocijeni da apelant nije pretrpio značajniju štetu, ukoliko za to postoji odgovarajući interes poštivanja ljudskih prava. Ocjenjujući okolnosti ovih predmeta u smislu navedenog kriterija, Ustavni sud smatra da okolnosti ovih predmeta ne pokreću niti jedno pitanje poštivanja ljudskih prava koje bi zahtijevalo razmatranje apelacije u meritumu (vidi, Evropski sud Korolev protiv Rusije, Odluka o dopustivosti broj 25551/05 od 1. jula 2010. godine).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (5) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije pretrpio značajniju štetu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić