Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4992/14 (G. M. i drugi)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4992/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26.veljače 2015. godine u predmetu broj AP 4992/14, rješavajući apelacije Gordane Mirić i dr., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Gordana Mirić protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 025942 13 Rs 2 od 22. rujna 2014. godine;

Vladimir Ristić protiv presude Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 008805 11 P od 26. ožujka 2014. godine i presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 008805 14 Gž od 27. listopada 2014. godine;

Nada Stuhli zbog toga što Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske nije postupilo po Preporuci Ombudsmana Republike Srpske, Kancelarija Doboj broj 728-1/03 od 6. listopada 2003. godine;

Energent d.o.o. Posušje protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 014096 14 Uvp od 4. prosinca 2014. godine;

Ž.S. protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 K 008819 14 Kv od 29. prosinca 2014. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4992/14

1. Gordana Mirić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vlasenice, koju zastupa Arsenije Mirić, otac apelantice, podnijela je 20. studenog 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 025942 13 Rs 2 od 22. rujna 2014. godine. Podnescima od 9. prosinca 2014. godine i 22. siječnja 2015. apelantica je dopunila apelaciju. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi poništenja rješenja o prestanku ugovora o radu i naknade štete, osporenom presudom Osnovnog suda u Vlasenici suda od 22. rujna 2014. godine, u stavku jedan izreke presude poništeno je kao nezakonito rješenje o prestanku ugovora o radu tuženog d.o.o. „Vik“ Informativno tehnički centar Vlasenica i tuženi je obvezan da apelanticu vrati u radni odnos i rasporedi na odgovarajuće radno mjesto u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude, dok je u stavku dva izreke presude odbačena kao nedozvoljena tužba apelantice u dijelu u kojem je tražila da joj tuženi na ime naknade štete zbog neisplaćenih plaća, toplog obroka i regresa isplati iznose preciznije navedene u izreci pobijane presude.

2. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnih odnosa naknade štete nije u skladu sa odredbama članka 203. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) izjavila žalbu protiv presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 025942 13 rs 2 od 22. rujna 2014. godine.

AP 190/15

3. Vladimir Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Danilo Savić, odvjetnik iz Teslića, podnio je 12. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 008805 11 P od 26. ožujka 2014. godine i presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 008805 14 Gž od 27. listopada 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u postupku radi isplate naknade za izuzeto zemljište, v.s 76.000,00 KM, presudom Osnovnog suda od 26. ožujka 2014. godine obvezana je tužena Općina Teslić da apelantu, na ime naknade za izuzeto građevinsko zemljište isplati ukupan iznos od 7.600,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je apelant odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva. Presudom Okružnog suda, žalba apelanta je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati i troškovima postupka.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate naknade za izuzeto zemljište nije u skladu sa odredbama članka 237. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 008805 14 Gž od 27. listopada 2014. godine AP 198/15

5. Nada Stuhli (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 12. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog toga što Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske nije postupilo po Preporuci Ombudsmana Republike Srpske, Kancelarija Doboj broj 728-1/03 od 6. listopada 2003. godine, kojom je naloženo da poduzme mjere u cilju osiguranja jednakog tretmana svih osoba na koje se odnosi odredba članka 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova (Službeni glasnik RS broj 65/03). Apelantica traži da Ustavni sud naloži prodavcu AD „Dobojinvest“ Doboj da zaključi aneks ugovora s apelanticom na ugovor o otkupu stana broj 139/03 od 9. travnja 2003. godine, te da utvrdi da apelantica nije u obavezi plaćati otkupnu cijenu stana utvrđenu tim ugovorom i da naloži Investiciono razvojnoj banci Republike Srpske da sredstva uplaćena na ime otkupne cijene vrati apelantici.

6. Ustavni sud zapaža da se apelantica prije podnošenja apelacije nije pokrenula postupak pred nadležnim sudom u cilju zaštite svojih prava, kako bi ishodovala konačnu odluku koja bi mogla biti predmet apelacionog razmatranja, nego se za zaštitu svojih prava direktno obratila Ustavnom sudu. AP 214/15

7. Energent d.o.o. Posušje (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jerko Gavran, odvjetnik iz Posušja, podnio je 13. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 014096 14 Uvp od 4. prosinca 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u upravnoj stvari razreza dodatnih poreskih obveza, odbijen je zahtjev za preispitivanje presude vijeća za Upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 014096 13 U od 9. listopada 2014. godine, a kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje broj 01/04-UP/II-1757/12 od 27. kolovoza 2013. godine, a kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Poreskog centra Mostar, Odsjek za poreze broj 04/5-2/III-17-D-8-230-3-1/12 od 19. studenog 2012. godine. Navedenim rješenjem je odbačena kao neblagovremena žalba apelanta protiv rješenja Grupe za reviziju i kontrolu broj 04/5- 2/II-17-D-8-230-3/12 od 4. rujna 2012. godine.

8. Ustavni sud zapaža da apelant u upravnom postupku radi isplate razlike plaća i doprinosa nije u skladu sa odredbama članka 136. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 09/05) u propisanom roku od 15 dana izjavio žalbu protiv rješenja Grupe za reviziju i kontrolu Uprave za indirektno oporezivanje, Odsjek za poreze broj 04/5-2/III- 17-D-8-230-3/12 od 4. rujna 2012. godine.

AP-235/15

9. Ž.S. iz Novog Sada, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 13. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 K 008819 14 Kv od 29. prosinca 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 K 008819 09 K od 10. prosinca 2014. godine, a kojim je odbačen kao nepotpun zahtjev apelantice za naknadu troškova krivičnog postupka. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da apelantica nije postupila po nalogu suda i dostavila dokaze na temelju kojih bi sud odmjerio visinu stvarnih troškova koji su prouzrokovani tokom krivičnog postupka.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4992/14. Apelacioni navodi

11. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelantice iz predmeta broj AP 4992/14 i AP 198/15 smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do povrede njihovog prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, dok apelant iz predmeta broj AP 214/15 smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije kao i članak 17. Europske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju apelanti nisu iskoristili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3). točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4992/14 (G. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio