Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-511/15 (M.S.)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izbori
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-511/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine, u predmetu broj AP-511/15, rješavajući apelaciju M.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine –Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.S. protiv rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 018213 15 Iž 2, od 11. februara 2015. godine, rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 018213 15 Iž od 28. januara 2015.

godine, i odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine nepoznat broj od 4. februara 2015. godine i broj 06-1-07-1-25/15 od 15. januara 2015. godine zbog toga što je zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 018213 15 Iž od 28. januara 2015. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: CIK) broj 06-1-07-1- 25/15 od 15. januara 2015. godine. Apelant je dopunio apelaciju 6. februara 2015. godine navodeći da istu izjavljuje i protiv odluke CIK-a (broj odluke nepoznat, uz dopunu apelacije dostavljeno „Saopštenje za javnost“ sa službene web stranice CIK, vidi http://www.izbori.ba/Default.aspx? CategoryID=64&Lang=3&Id=1668) kojom je izvršena ovjera zajedničke kandidatske liste Kluba delegata za mjesto predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant je dana 10. februara 2015. godine dostavio Ustavnom sudu urgenciju, radi što bržeg rješavanja po apelaciji. Apelant je dana 16. februara 2015. godine ponovo dopunio apelaciji, te je obavijestio Ustavni sud o novim činjenicama u predmetu, te ujedno povukao zahtjev za donošenje privremene mjere, kao i preformulisao svoj osnovni zahtjev u vezi sa podnijetom apelacijom.

2. CIK je donio odluku broj 06-1-07-1-25/15, od 15. januara 2015. godine (ista nije dostavljena uz apelaciju, već je dostavljeno saopštenje za javnost sa službene web stranice CIK-a , dostupno na http://www.izbori.ba/default.aspx?categoryid=64&lang=3&id=1643), kojom je izvršena je ovjera dijela kandidatske liste iz reda bošnjačkog naroda iz Federacije BiH u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i kandidovanje ispred SDA Melike Mahmutbegović iz Bugojna za izbor potpredsjednika Federacije BiH ispred bošnjačkog naroda i kandidovanje ispred SDA Fadila Novalića za izbor na funkciju premijera-predsjednika Vlade Federacije BiH.

3. Protiv navedene odluke apelant je izjavio žalbu. Sud BiH je donio rješenje broj S1 3 Iž 018213 15 Iž od 28. januara 2015. godine kojim je žalba apelanta odbačena kao nedozvoljena.

4. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je nakon razmatranja žalbe utvrdio da je CIK osporenom odlukom izvršio ovjeru dijela kandidatske liste iz reda bošnjačkog naroda iz Federacije BiH u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i to na „a) kandidatsku listu SDA-Stranke demokratske akcije 1. Sadeta Softić, 2. Semihe Borovac; […] i b) Na kandidovanje ispred SDA Melike Mahmutbegović iz Bugojna za izbor potpredsjednika Federacije BiH ispred bošnjačkog naroda iz Bugojna i kandidovanje ispred SDA Fadila Novalića za izbor na funkciju premijera-predsjednika Vlade Federacije BiH“. Iz stanja spisa Sud BiH je utvrdio da je CIK osporenom odlukom izvršila ovjeru kadidatske liste predlagača za izbor delegata iz Federacije BiH iz reda bošnjačkog naroda u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. S obzirom da apelant nije bio kandidat kako na ovjerenoj kandidatskoj listi predlagača SDA, kao ni na drugim ovjerenim listama predlagača, istaknuto je da nije ovlašteno lice za podnošenje žalbe na osporenu odluku. Nadalje, Sud BiH je naveo da navodi apelanta koji ulaže žalbu i zbog kandidovanja ispred SDA Melike Mahmutbegović, na izbor predsjednika Federacije BiH nisu relevantni jer se odnose na unutarpartijsko postupanje političke stranke SDA i izraz su njene vlastite volje izražene odlučivanjem unutar stranačkih organa. Po shvatanju Suda BiH žalbu je podnijelo neovlašteno lice iz razloga što nije bio kandidat ni na jednoj ovjerenoj listi kantonalne skupštine za izbor za izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz reda bošnjačkog naroda te stoga nije ovlašten da podnese žalbu na odluku CIK-a.

5. Iz dopune apelacije od 16. februara 2015. godine proizilazi da je Sud BiH donio „rješenje S1 3 Iž 018213 15 Iž 2, od 11. februara 2015. godine, kojim je odbio zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje“ rješenja Suda BiH od 28. januara 2015. godine. Navedenu odluka Suda BiH apelant nije dostavio Ustavnom sudu.

6. Odlukom CIK (nepoznat broj), od 4. februara 2015. godine ovjerena je zajednička kandidatska lista Kluba delegata bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i to kandidat ispred SDA za Potpredsjednika Federacije BiH Melika Mahmutbegović.

7. U apelaciji i dopuni apelacije apelant se pozivao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu govora iz člana 10. Evropske konvencije, pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Aneks III Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine, člana 3., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i čl. 7. i 21. Opće deklaracije o pravima čovjeka. U veoma opširnoj apelaciji apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporeno rješenje Suda BiH, odluke CIK-a, te „ukine eventualno buduće rješenje Suda BiH“ (po zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje rješenja Suda BiH od 28. januara), te da se predmet vrati Sudu BiH, CIK-u, Parlamentu Federacije BiH, Parlamentarnoj skupštini Federacije BiH i SDA, koji su dužni donijeti novu odluku u skladu sa pravima apelanta zagarantovanim Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Općom deklaracijom. Apelant je tražio da Ustavni sud kao privremenu mjeru obustavi do daljnjeg postupak imenovanja na funkciju u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i postupak izbora u Dom naroda i Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, kao i da Ustavni sud naloži CIK-u da ne potvrdi imenovanje predloženih kandidata od strane SDA za Potpredsjednika Federacije BiH i za izbor Premijera Federacije BiH. Apelant se poziva na domaće zakonodavstvo te, iako je apelacijom osporio odluku Suda BiH i odluke CIK, u suštini se žali na način postupanja unutar SDA i način biranja kandidata ispred SDA za koji tvrdi da je nedemokratski, neustavan i da je istim došlo do povreda prava apelanta, kao i do brutalnog napada na apelanta zbog njegovog demokratskog stava i kritike te ističe da je diskriminisan u stranci. Dakle, u vezi cjelokupne procedure unutar stranke SDA, u vezi sa osporenim ,ali i drugim donijetim odlukama u stranci, apelant se poziva na Statut SDA, te citira odredbe domaćeg prava i međunarodnih dokumenata. Apelant se poziva na odluku Ustavnog suda broj AP-2679/06, od 29. septembra 2006. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), te traži isto postupanje kao u navedenoj odluci. U dopuni apelacije od 16. februara 2015. godine apelant je povukao svoj zahtjev za donošenje privremene mjere. Apelant je, takođe, naveo da odustaje od zahtjeva da Ustavni sud ukine sve osporene odluke, te je tražio da Ustavni sud samo usvoji apelaciju i utvrdi povredu apelantovih prava, kako je naveo u apelaciji, kako bi se u „budućem postupanju sličnih slučajeva“ spriječile povrede.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku Suda BiH, kojom se odlučilo o procesnom pitanju dozvoljenosti apelantove žalbe na odluku CIK i „same„ odluke CIK-a u vezi sa ovjerom kandidatskih listi, odnosno kandidata za određene funkcije predloženih ispred stranke SDA. U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud prije svega podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja podržava stav da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch v. France (vidi, Pierre-Bloch protiv France, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani za prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog, ni krivičnog aspekata člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine; Paksas protiv Litva aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine). Ustavni sud zapaža da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP 4702/11 od 23. februara 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja – „sporno“ ovjeravanje kandidatskih listi, od strane CIK-a za izbor na određene funkcije, koje je kandidovala stranka SDA- ne ulazi u domen prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te s obzirom na to ne pokreće ni pitanje prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da je suština svih apelacionih navoda, iako su osporene odluke Suda BiH i CIK, u biti nezadovoljstvo apelanta postupkom donošenja odluka unutar stranke SDA, čiji je apelant član, odnosno izbor kandidata stranke SDA, u skladu sa provedenim izborima, na određene funkcije odnosno pozicije u svim organima vlasti. Iz obrazloženja odluka Suda BiH utvrđeno je da apelant nije lice ovlašteno za podnošenje žalbe protiv odluke CIK-a, te je Sud BiH naveo da pitanja koja je apelant pokrenuo žalbom protiv odluke CIK „se odnose na unutarpartijsko postupanje političke stranke i izraz [su] njene vlastite političke volje izražene odlučivanjem unutar stranačkih organa“. S obzirom na navode apelacije i činjenice u konkretnom postupku, Ustavni sud u datom obrazloženju Suda BiH ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Nadalje, Ustavni sud je imao u vidu činjenicu da je Sud BiH donio rješenje S1 3 Iž 018213 15 Iž 2, od 11. februara 2015. godine, koje nije dostavljeno Ustavnom sudu, ali imajuću u vidu suštinu predmeta postupka, kao i navode apelacije, Ustavni sud nalazi da se sve gore navedeno odnosi i na predmetnu odluku, koja ne može uticati na drugačije odlučenje.

10. S obzirom na navedeno, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična činjenična i pravna pitanja, Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant nadalje smatra da su osporenim odlikama povrijeđena njegova prava garantirana čl. 10, 13. i 14. Evropske konvencije, zatim prava garantirana Aneksom III Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine (Sporazum o izborima) te čl. 3., 25. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (kojim se garantiraju jednaka prava na uživanje političkih i građanskih prava, te jednako pravo na vođenje javnih poslova, biranja i pristupa javnoj službi i pravo na zabranu diskriminacije). Međutim, Ustavni sud ponovo primjećuje da apelant apelacijom osporava odluku procesnog karaktera kojom je samo utvrđeno da apelant nije ovlašten za podnošenje žalbe protiv odluke CIK, kojom je izvršena ovjera kandidata i kandidatskih listi na osnovu prijedloga stranke SDA. Stoga slijedi da osporenim odlukama protiv kojih je apelant izjavio apelaciju nije odlučivano o pravim apelanta garantiranim navedenim odredbama iz čega proizlazi da je apelacija u odnosu na navodne povrede ovih prava također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Također, u odnosu na navode o povredi prava iz Opće deklaracije o pravima čovjeka Ustavni sud podsjeća na to da deklaracija nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 17/00 od 4. maja 2001. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 17/01; i Odluka broj U 149/03 od 28. novembra 2003. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 24/04) zbog čega je i ovaj navod ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-511/15 (M.S.) | Sudska praksa | Aktio