Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4928/14 (VOLVING BH d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4928/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4928/14, rješavajući apelaciju VOLVING BH d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija VOLVING BH d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 069216 08 Ps, a koji se povodom izjavljene revizije protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 069216 11 Pz od 17. maja 2011. godine, trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 069216 11 Pz od 17. maja 2011. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu VOLVING BH d.o.o. Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. VOLVING BH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Plamenko Čustović, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. novembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 069216 08 Ps, a koji se povodom odlučivanja o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 67 0 Ps 069216 11 Pz od 17. maja 2011. godine nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant je, također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom će Ustavni sud „odložiti izvršenje u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Ip 201467 13 Ip 2 do donošenja odluke o apelaciji“.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP 4928/14 od 26. februara 2015. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda, te učesnika u postupku „HANO“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je 10. decembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Vrhovnog suda i Općinskog suda ponovo je zatraženo 13. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 15. decembra 2014. godine i 16. februara 2015. godine, a Općinski sud 19. decembra 2014. godine i 20. februara 2015. godine. Kantonalni sud i tužilac su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 15. do 18. decembra 2014. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Tužitelj je 26. decembra 2008. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv apelanta radi isplate duga u iznosu od 954.921,23 KM.
7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 069216 08 Ps od 28. decembra 2010. godine apelant je obavezan da tužitelju isplati iznos od 572.308,48 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 25. jula 2008. godine uz naknadu troškova postupka u iznosu od 24.244,00 KM.
8. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv presude Općinskog suda od 28. decembra 2010. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj 65 0 Ps 069216 11 Pž od 17. maja 2011. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
9. Apelant je, 21. juna 2011. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 17. maja 2011. godine.
10. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo izvršni postupak radi namirenja potraživanja utvrđenog presudom Općinskog suda od 28. decembra 2010. godine, te da se taj postupak nalazi u završnoj fazi budući da su rješenjem Općinskog suda od 7. januara 2015. godine nekretnine apelanta prodate tužitelju i Mrkulić Company d.o.o. i Only One d.o.o.
11. Prema stanju spisa, postupak po reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim apelant je opisao hronologiju postupanja Općinskog suda i Kantonalnog suda te je istakao da je 21. juna 2011. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 069216 11 Pz od 17. maja 2011. godine koja iako je izjavljena „prije više od tri godine, predmet od strane Općinskog suda u Sarajevu još nije dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po reviziji“. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu ustavnih prava „u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 Ps 069216 08 Ps“, te naloži da se hitno okonča postupak po izjavljenoj reviziji“. Apelant traži da mu Ustavni sud na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 8.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud je naveo da je spis Općinskog suda broj 65 0 Ps 069216 08 Ps dostavljen 23. decembra 2014. godine tom sudu na odlučivanje po reviziji, te da će sud odluku o reviziji donijeti u II kvartalu (april-juni) 2015. godine.
14. Kantonalni sud je naveo da je predmet u tom sudu zaprimljen 19. aprila 2011. godine, a okončan je presudom broj 65 0 Ps 069216 11 Pž od 17. maja 2011. godine.
15. Općinski sud je detaljno izložio hronologiju predmetnih postupaka, te je između ostalog istakao da je „13. 04. 2011. godine predmet dostavljen na odlučivanje po žalbi tužene VOLVING BH d.o.o. Sarajevo (apelant) Kantonalnom sudu u Sarajevu. Dana 17. maja 2011. godine Kantonalni sud u Sarajevu donio je rješenje kojim se žalba odbija kao neosnovana, a potvrđuje prvostepena presuda Općinskog suda u Sarajevu. Na presudu je stavljena klauzula pravomoćnosti za dan 17. 05. 2011. godine i izvršnosti za dan 17. juni 2011. godine, a da je nakon toga predmetni spis arhiviran. Dana 4. 12. 2014. godine evidentira se zahtjev da se postupi po reviziji tuženog (apelanta). Dana 15. 12. 2014.godine predmet je povučen iz arhive i sud konstatuje da postoji pismeno sa naznakom Revizija i da je podnesak poslat putem pošte i zaprimljen dana 23. 06. 2011. godine. Po zaprimljenom podnesku postupljeno je odmah i primjerak pismena je upućen na izjašnjenje punomoćniku tužitelja i Kantonalnom sudu u Sarajevu“. Općinski sud je u svom odgovoru od 20. februara 2015. godine naveo da je predmetni spis 19. decembra 2014. godine otpremljen Vrhovnom sudu radi odluke o reviziji.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 245.
(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da Općinski sud ni nakon tri godine od podnošenja revizije protiv drugostepene odluke, nije dostavio reviziju Vrhovnom sudu, ukazujući da povodom navedene revizije nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Analiza dužine trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo podnošenjem tužbe 26. decembra 2008. godine te da još uvijek nije okončan iz čega proizilazi da predmetni postupak traje šest godina i dva mjeseca i još uvijek nije okončan pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.
27. Ustavni su, nadalje, zapaža da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo rješiti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
28. Analizirajući tok predmetnog parničnog postupka na temelju apelantovih navoda i predočenih dokumenata, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon podnošenja tužbe od strane tužitelja 26. decembra 2008. godine donio presudu o tužbenom zahtjevu u roku od dvije godine (15. decembar 2010. godine) koju je potvrdio Kantonalni sud svojom presudom od 17. maja 2011. godine. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da se navedeni period od dvije godine i nepunih pet mjeseci sam po sebi ne može smatrati nerazumnim te zaključuje da u toj fazi, s obzirom na činjenice predmeta, nije bilo propusta koji bi ukazivali na kršenje apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon što je zaprimio apelantovu reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 17. maja 2011. godine (revizija zaprimljena 23. juna 2011. godine), povodom te revizije u periodu od dužem od tri i po godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju predviđenu Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) već je predmet 2011. godine arhivirao. Osim toga iz činjenica predmeta i odgovora na apelaciju proizilazi da je Općinski sud za postojanje revizije saznao tek kada je zaprimio predmetnu apelaciju dostavljenu od strane Ustavnog suda na odgovor (pismeno Ustavnog suda je dostavljeno Općinskom sudu 10. decembra 2014. godine) i kada je, kako to proizilazi iz njegovog odgovora, utvrdio da 4. decembra 2014. godine evidentira se zahtjev da se postupi po reviziji apelanta, nakon čega je 15. decembra 2014. godine primjerak revizije dostavljen na izjašnjenje punomoćniku tužitelja i Kantonalnom sudu (član 245 ZPP). Dakle, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je postupak po žalbi okončan, arhivirao predmetni spis, a da pri tom nije sačekao protek roka za izjavljivanje revizije u smislu relevantnih odredbi ZPP (prema članu 237. ZPP to je rok od 30 dana računajući od dana dostave). Iz navedenog proizilazi očigledan propust Općinskog suda koji u okolnostima konkretnog slučaja nije djelotvorno kontrolirao postupak u skladu sa njegovim obavezama propisanim relevantnim odredbama ZPP, na način da je propustio poduzeti radnje na koje je obavezan relevantnim odredbama ZPP te reviziju blagovremeno dostaviti Vrhovnom sudu na odlučivanje. Stoga, Ustavni sud smatra da se navedeni period od tri godine i šest mjeseci za dostavljanje revizije Vrhovnom sudu može isključivo propisati propustima i nedostatcima u organizaciji Općinskog suda.
29. Konačno, iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog i Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu, kojem je predmetni spis Općinskog suda dostavljena 23. decembra 2014. godine radi odlučivanja o reviziji apelanta (izjavljenoj 21. juna 2011. godine) da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Ovo zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).
30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog neodlučivanja o njihovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da je postupak dostavljanja revizije Vrhovnom sudu trajao više od tri godina, apelantu je određena naknada u visini od 450,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak pred Općinskim sudom trajao i nije okončan u roku koji se može smatrati razumnim.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić