Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3262/14 (Banjalučka biskupija)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3262/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine, u predmetu broj AP 3262/14 rješavajući zahtjev Banjalučke biskupije za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Banjalučke biskupije za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Banjalučka biskupija (u daljnjem tekstu: apelantica) sa sjedištem u Banjaluci, koju zastupa Omer Hadžiselimović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 12. jula 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 011801 13 U od 26. maja 2014. godine, rješenja Ministarstva saobraćaja i veza RS (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 13.03/345-313/13 od 13. marta 2013. godine i rješenja Odjeljenja za inspekcijske poslove Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za inspekcijske poslove) broj 09-348-24/2013 od 1. februara 2013. godine.
2. Podneskom od 24. februara 2015. godine apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Odjeljenje za inspekcijske poslove broj 09- 348-24/2013 od 1. februara 2013. godine, do „okončanja postupka na sudu i ispravke greške u katastarskim evidencijama“.
3. Rješenjem Odjeljenja za inspekcijske poslove broj 09-348-24/2013 od 1. februara 2013. godine, apelantici je tačkom 1. dispozitiva rješenja naloženo da odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana dostave rješenja, izvrši uklanjanje dviju metalnih kapija (postavljenih kod granice parcela označenih sa k.č. 1742 i k.č. 1748/17 odnosno k.č. 1735/2 k.o. Dragočaj) sa javnog nekategorisanog puta Orlovački put – groblje Crkvina označenog sa k.č. 2595 k.o. Dragočaj. Istim rješenjem i to tačkom 2. apelantu je naloženo da u roku od tri dana od isteka roka za izvođenje naređenih mjera pismeno obavijesti inspektora o izvršenju mjera iz tačke 1. dispozitiva, dok je tačkom 3. dispozitiva apelant upozorene da će se uklanjanje spornih metalnih kapija izvršiti na teret apelanta angažovanjem drugog lica, ukoliko apelant ne postupi po rješenju.
4. U obrazloženju je navedeno da je inspekcijskim nadzorima izvršenim 21. septembra i 16. oktobra 2012. godine utvrđeno i zapisnički konstatovano da su po nalogu Rimokatoličkog župnog ureda u Barlovcima, Ordinarijat apelantice na nekategorisanom putu Orlovački put – groblje Crkvina postavljene dvije metalne kapije. Nadalje je obrazloženo da je zapisnik (7. decembra 2012. godine) dostavljen apelantici na izjašnjenje, ali da apelantica u ostavljenom roku nije dostavila pismeno izjašnjenje na zapisnik, niti je dostavila dokaze koji idu u prilog tvrdnji da put nije javni.
5. Nadalje je pojašnjeno da je odlukom Skupštine grada Banjaluka broj 07-013-748/11 („Službeni glasnik Grada“ broj 31/11) ovaj put uvršten u spisak nekategorisanih javnih puteva pod brojem 216 i kao takav ima status javnog puta, a da je odredbom člana 2. stav 2. Zakona o javnim putevima propisano da je javni put površina od opšteg značaja za saobraćaj koju svako može slobodno da koristi pod uslovima određenim zakonom i koju je nadležni organ proglasio za javni put. Prvostepeni organ uprave je prilikom odlučenja uzeo u obzir i odredbu člana 45. stav 1. tačka 1. Zakona o javnim putevima koja propisuje da je javnom putu i u zaštitnom pojasu zabranjeno izvođenje radnji i radova kojima bi se mogao oštetiti put, objekti i oprema puta, povećati troškovi održavanja javnog puta, odnosno ugroziti bezbjednost saobraćaja na putu, a naročito privremeno ili stalno zauzimanje puta i izvođenje radova koji nisu u vezi sa održavanjem i rekonstrukcijom puteva.
6. Budući da je nadležni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdio da je povrijeđen Zakon o javnim putevima, Odjeljenje za inspekcijske poslove je, shodno odredbi člana 57. stav 1. Zakona o inspekcijama RS, odlučilo kao u dispozitivu rješenja.
7. Rješenjem Ministarstva broj 13.03/345-313/13 od 13. marta 2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Odjeljenja za inspekcijske poslove.
8. Odlučujući o tužbi apelantice u upravnom sporu, radi poništenja rješenja Ministarstva, Okružni sud je presudom broj 11 0 U 011801 13 U od 26. maja 2014. godine tužbu odbio i istovremeno odbio zahtjev za naknadu troškova proisteklih za vođenje predmetnog postupka.
9. Nakon što je ispitao osporeno rješenje Okružni sud je zaključio da je ono pravilno i zakonito o čemu se Okružni su iscrpnije izjasnio u obrazloženju presude. Okružni sud je, između ostalog, pojasnio da se apelantičini ključni prigovori odnose na neriješene imovinsko pravne odnose na spornom zemljištu, odnosno njenom pravu vlasništva na istom, pri čemu apelantica svoje tvrdnje ničim nije dokazala, ni u upravnom sporu, niti pred nadležnim organima uprave. U tom pravcu Okružni sud je postavio pitanje zašto apelantica nije iskoristila svoje pravo i mogućnost da u upravnom postupku dokaže neosnovanost konstatovanih činjenica i okolnosti evidentiranih na zapisniku nadležne inspekcije i na taj način ostvari svoje pravo, koje je kasnije pokušala ostvariti u žalbenom postupka i sada u upravnom sporu. Okružni sud je nadalje pojasnio da apelantica svoje navode bazira na pravu vlasništva na predmetnom groblju Crkvina za što nije dostavila dokaze, pri čemu ne osporava postojanje metalnih kapija na parceli k.č. 2595 k.o. Dragočaj, ali osporava da se radi o javnom putu, odnosno o nekategorisanom putu koji prema navodima apelantice nikada nije prolazio kroz groblje. U vezi sa ovim prigovorima Okružni sud je naveo da apelantice ove navode nije ničim dokazala, a da iz raspoloživih dokaza (kopija katastarskog plana k.o. Dragočaj) proizlazi da navodi apelantice nisu tačni jer se ne radi o jednoj jedinstvenoj parceli, kako tvrdi apelantica, te da k.č. 2595 k.o. Dragočaj predstavlja nekategorisani javni put, na što upućuju podaci iz p.l. broj 174/4 k.o. Dragočaj. U vezi sa istaknutim prigovorima apelantice o nedostatku pasivne legitimacije u pogledu označavanja apelantice u odnosu na Rimokatolički župni ured u Barlovcima Okružni sud je naveo da je prigovor neosnovan obrazloživši da je župa sastavni dio biskupije odnosno da je biskupija sastavljena od više župa, pa tako i Župe Barlovci, te je tako u svakom slučaju apelantica pasivno legitimisana da istupa u ime njih.
10. Iz raspoloživih dokaza proizlazi da je 3. oktobra 2013. godine predmetno izvršenje provedeno prinudnim putem uklanjanjem spornih metalnih kapija, ali da je naknadnim inspekcijskim nadzorom, koji je obavljen 22. jula 2014. godine, utvrđeno da je apelantica na istom mjestu ponovo postavila dvije metalne kapije i to bez prethodno pribavljenih lokacijskih uslova, nakon čega je zaključkom Odjeljenja za inspekcijske poslove broj 09-348-24/2013 od 1. septembra 2014. godine apelantici naloženo da po prijemu zaključka na ime troškova prinudnog izvršenja predujmi iznos od 300,00 KM.
11. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navodima apelacije se ističe da je apelantica vlasnica groblja koje se proteže na dvije parcele i to k.č. 1742 k.o. Dragočaj i k.č. 19 k.o. Zalužani te da je između ove dvije parcele ucrtan javni put bez znanja i pitanja vlasnika parcele. Tvrdi da je sporno zemljište vlasništvo apelantice ali da nije poznato kada i na koji način je ucrtan put i upisan kao javno dobro. Ističe da je promjena izvršena samo u katastarskom operatu ali da je stanju u zemljišnim knjigama ostalo nepromijenjeno, te naglašava da su odluke donesene na katastarskim podacima. Smatra da je pogrešan stav suda da apelantica nije dokazala da je vlasnica spornog zemljišta. Ističe da je granicom groblja postavljan ograda jer je na ulazu u groblje uvijek postojala kapija da stoka i druge životinje ne bi ulazile u groblje i uništavalo ga.
12. U naknadno dostavljenom zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant traži odlaganje rješenja broj 09-348-24/2013 od 1. februara 2013. godine koje je postalo pravosnažno 13. marta 2013. godine kojim je apelantu naloženo uklanjanja dvije metalne kapije do okončanja postupka na sudu i ispravke greške u katastarskim evidencijama na k.č. 799 k.o. Dragočaj po starom premjeru a po novom premjeru dio k.č. 2595 k.o. Dragočaj u površini od 1480 m2. Ističe da spornim uklanjanjem metalnih kapija groblje ostaje potpuno nezaštićeno i otvoreno u dužini od 1 km i to sa obje strane. Zatim je istakla da se groblje nalazi na visoravni da javni put vodi kroz selo i da se završava u groblju, koji zbog strmog terena i oborinskih voda postaje neprohodan, te da apelantica svojim sredstvima održava put do groblja, a da ostali mještani i ne koriste put. Ponovo je posebno naglašeno da je put uplanjen bez znanja apelantice i suprotno Zakonu o katastara nekretnina i pravila geodetske struke.
13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
16. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih odluka nadležnih organa čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski temelji na razlozima o kršenju njenih prva na imovinu i pravično suđenje zbog greške u katastarskom operetu i činjenice da je javni put uplanjen u katastarski operat, bez konsultacija sa apelanticom, kao vlasnicom zemljišta, što su okolnosti koje nisu bile predmet rasprave u ovom postupku, a što je pitanje koje bi, prema ocjeni Ustavnog suda, svakako trebalo raspraviti u posebnom postupku. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na već izneseni princip da se razlozi o kršenju ustavnih prava ne mogu analognu primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica, kao posebna razlog za usvajanje privremene mjere, navela da bi provođenjem rješenja (uklanjanjem metalnih kapija) groblje Crkvina ostalo potpuno nezaštićeno, što bi za apelanticu uzrokovalo nenadoknadivu štetu. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je predmetno izvršenje jedanput već bilo izvršeno prinudnim putem, ali da je apelantica ponovo na istom mjestu postavila dvije nove metalne kapije. Dakle, apelantica osim navoda da bi uklanjanjem metalnih kapija groblje ostalo o nezaštićeno, zapravo nije ponudila nikakve druge uvjerljive razloge i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi za apelanticu mogla nastupiti nenadoknadiva štetna posljedica uklanjanjem spornih metalnih kapija, odnosno nije dostavila činjenice i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje tražena privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja neosnovan.
18. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić