Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2125/12 („Trio inženjering“ d.o.o. Laktaši)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2125/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu AP 2125/12, rješavajući apelaciju „Trio inženjeringa“ d.o.o. Laktaši, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Trio inženjeringa“ d.o.o. Laktaši podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je obustavljen Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-Ip-06-000558 od 6. septembra 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Trio inženjering“ d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Laktašima, koga zastupa Radmila N. Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 4. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 071-0-Ip-06-000558 Osnovanog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Osnovnog suda zatraženo je 19. juna 2012. godine i 14. avgusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. jula 2012. godine, a podnescima od 10. oktobra, odnosno 4. novembra 2013. godine, dostavio je nove informacije u vezi sa statusom predmeta.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelant je 28. aprila 2006. godine Osnovnom sudu u Prijedoru podnio prijedlog za izvršenje Presude Osnovnog suda broj Ps-10/2002 od 30. januara 2003. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Pž-195/03 od 17. novembra 2005. godine na novčanim sredstvima izvršenika „Perutnina“ Trn - Laktaši d.d. (u daljnjem tekstu: izvršenik).
6. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Osnovni sud u Prijedoru se rješenjem od 8. maja 2006. godine proglasio mjesno nenadležnim za postupanje, ustupivši predmet Osnovnom sudu kao mjesno nadležnom sudu.
7. Osnovni sud je 15. septembra 2006. godine donio Rješenje o izvršenju broj 071-0-Ip- 06-000 558, koje je dostavljeno apelantovom punomoćniku (advokatu Radmili N. Plavšić), te banci naznačenoj u rješenju o izvršenju, Raiffeisen banci d.d. BiH (u daljnjem tekstu: Banka) radi naplate apelantovog potraživanja.
8. Banka je 5. oktobra 2006. godine vratila Osnovnom sudu rješenje o izvršenje iz razloga što naziv firme izvršenika nije usaglašen sa brojem računa koji je naveden u rješenju o izvršenju.
9. Osnovni sud je podneskom od 2. novembra 2006. godine naložio apelantovom punomoćniku da dostavi tačan broj računa izvršenika kako bi se mogao okončati postupak u predmetnoj izvršnoj stvari, ili da predloži drugo sredstvo izvršenja.
10. Apelant je posredstvom punomoćnika podneskom od 23. maja 2007. godine predložio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika koje se nalaze u njegovim poslovnim prostorijama u Laktašima.
11. Osnovni sud je 3. jula 2007. godine donio rješenje o izvršenju i odredio predloženo izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
12. Na navedeno rješenje prigovor su izjavili izvršenik i treće lice, „Perutnina Ptuj“ d.o.o. Trn - Laktaši.
13. Odlučujući o prigovoru izvršenika i trećeg lica, Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-Ip-06-000558 od 6. septembra 2013. godine obustavio predmetni izvršni postupak, ukinuvši sve sprovedene izvršne radnje uz istovremeno odbacivanje apelantovog prijedloga za izvršenje.
14. U obrazloženju rješenja je navedeno da je izvršenik u prigovoru, između ostalog, istakao da je Osnovni sud po apelantovom prijedlogu protiv istog izvršenika u identičnoj pravnoj stvari već donio Rješenje o izvršenju broj 071-0-Ip-06-000771 od 29. avgusta 2006. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje istih presuda, i to Presude Osnovnog suda broj Ps- 10/2002 od 30. januara 2003. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Pž-195/03 od 17. novembra 2005. godine. Iz obrazloženja dalje proizilazi da je Osnovni sud uvidom u spise predmeta utvrdio da je apelant podnio dva ista prijedloga za izvršenje na osnovu iste pravosnažne i izvršne presude radi naplate istog novčanog potraživanja po istom osnovu od istog izvršenika. Uvidom u spis broj 071-0-Ip-06-000771 je, takođe, utvrđeno da je rješenje o izvršenju u tom predmetu doneseno ranije, i to 29. avgusta 2006. godine, te da su navedeno rješenje primile sve stranke u postupku prije nego što je doneseno Rješenje o izvršenju u predmetnom postupku broj 071-0-Ip-06-000558 od 15. septembra 2006. godine.
15. Imajući u vidu takve činjenične okolnosti, Osnovni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju u predmetu broj 071-0-Ip-06-000771 o apelantovom prijedlogu pravosnažno odlučeno Rješenjem o izvršenju broj 071-0-Ip-06-000771 od 29. avgusta 2006. godine zbog čega je navedeni sud na osnovu odredaba člana 196 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa odredbama čl. 21 stav 1 i 39 stav 6 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao izreci rješenja.
16. Iz raspoloživih dokaza nije poznato da li je apelant protiv Rješenja broj 071-0-Ip- 06-000558 od 6. septembra 2013. godine iskoristio pravo na žalbu koja mu je bila na raspolaganju, niti se apelant naknadno obraćao Ustavnom sudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu 071-0 Ip- 06-000558, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e), f) i k), te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6 stav 1 i 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 14 Evropske konvencije, kao i člana 13 Evropske konvencije. Apelant hronološki opisuje tok postupka, te zaključuje da je od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do podnošenja apelacije proteklo skoro šest godina, što je za apelanta neprihvatljivo dug period, zbog čega mu je povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ i ostala prava na koja se u apelaciji pozvao. Navodi da je u konkretnom slučaju došlo do nedozvoljenog birokratskog odnosa prema apelantu koji se nalazi u beznadežnoj situaciji, jer je birokratskim odnosom suda doveden u situaciju da ne može izvršiti presude kojima mu je dosuđen novčani iznos. Ističe da je država odgovorna prema svojim građanima i pravnim licima za svaku vrstu nezakonitog rada sudova i nosilaca pravosudnih funkcija.
b) Odgovor na apelaciju
18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju hronološki opisao tok izvršnog postupka. U naknadnom obraćanju Osnovni sud je informisao Ustavni sud da je o prigovoru izvršenika odlučio Rješenjem broj 071-0-Ip-06-000558 od 6. septembra 2013. godine kojim je postupak izvršenja obustavljan, a prijedlog za izvršenje odbačen. U prilogu odgovora je dostavljeno citirano rješenje.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:
Primjena drugih zakona Član 21. stav 1.
(1)U izvršnom postupku na odgovarajući se načine primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Rješenje o izvršenju Član 39. stav 6.
(6) Rješenje kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10. stav 2.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 196. stav 2.
(2) Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbaciće tužbu.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u izvršnom postupku koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije Osnovni sud nije bio odlučio o prigovoru izvršenika i trećeg lica, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant ukazuje na neprihvatljivo dugo trajanje izvršnog postupka, ukazujući, prije svega, na kršenje prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pored toga, apelant ukazuje i na kršenje prava iz člana II/3f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8 Evropske konvencije, odnosno člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz čl. 13 i 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje „u razumnom roku“
26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
28. Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelant ukazuje na dužinu izvršnog postupka u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 8/05, tačka 27). S obzirom na navedeno, proizilazi da apelant, kao tražilac izvršenja, u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. Dalje, Ustavni sud ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
30. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka, jer je od dana podnošenja prijedloga za izvršenje (28. april 2006. godine), pa do donošenja rješenja o obustavi postupka (6. septembar 2013. godine), o čemu je Osnovni sud informisao Ustavni sud, a ne apelant, prošlo više od sedam godina (sedam godina i pet mjeseci), što, zapravo, predstavlja relevantni period koji Ustavni sud treba da razmotri.
31. Ustavni sud iz raspoloživih dokaza zapaža da je Osnovni sud, nakon što mu je predmet proslijeđen na nadležno postupanje (apelant je 28. aprila 2006. godine prijedlog za izvršenje prvo podnio Osnovnom sudu u Prijedoru, koji se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje), u relativno kratkom vremenskom periodu donio dva rješenja o izvršenju, i to jedno na novčanim sredstvima izvršenika (16. septembra 2006. godine), te drugo rješenje, nakon što je Banka informisala Osnovni sud o problemu sa brojem računa izvršenika, na pokretnim stvarima izvršenika (3. jula 2007. godine). Ustavni sud, takođe, zapaža da su protiv drugog rješenja prigovor podnijeli izvršenik i treće lice u kojem su ukazali na procesne smetnje koje sprečavaju nastavak predmetnog izvršnog postupka. Naime, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza primjećuje da je Osnovni sud na osnovu uvida u spis broj 071-0-Ip-06-000771 utvrdio da je apelant, zapravo, podnio dva identična prijedloga za izvršenje istih presuda protiv istog izvršenika, te da je u tom predmetu rješenje o izvršenju doneseno 29. avgusta 2006. godine o kojem su stranke u postupku imale saznanje prije nego je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju u predmetnom slučaju (16. septembar 2006. godine). Upravo navedena okolnost je opedijelila Osnovni sud da u predmetnom postupku Rješenjem broj 071-0-Ip-06-000558 od 6. septembra 2013. godine obustavi izvršni postupak, ukine sve sprovedene izvršne radnje i konačno odbaci apelantov prijedlog za izvršenje. Ustavni sud ne raspolaže podacima da li je apelant protiv tog rješenja izjavio žalbu, niti se apelant naknadno obraćao Ustavnom sudu radi pružanja novih informacija, shodno članu 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda.
32. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja, kada apelant paralelno vodi dva identična izvršna postupka protiv istog izvršenika, apelant u predmetnom postupku koji je rješenjem obustavljen upravo iz navedenih razloga nije mogao imati ni legitimno očekivanje da će uspjeti u predmetnom izvršnom postupku, budući da je znao (Osnovni sud je tokom postupka nesporno utvrdio da je rješenje o izvršenju od 29. avgusta 2006. godine u predmetu broj 071-0-Ip-06-000771 dostavljeno apelantu, odnosno njegovom punomoćniku) i bio svjestan da vodi dva identična izvršna postupka. Stoga se apelant u situaciji kada o toj okolnosti nije blagovremeno informisao Osnovni sud i kada nije povukao prijedlog za izvršenje u predmetnom postupku, ne može efikasno pozivati na to da je Osnovni sud neopravdano dugo vodio predmetni izvršni postupak i da mu je na taj način prekršeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ (vidi, mutatis mutandis, između ostalih, Ustavni sud, odluke br. AP 3065/09 od 30. oktobra 2012. godine, AP 561/10 od 13. marta 2013. godine, AP 3410/11 od 7. oktobra 2014. godine i AP 4859/11 od 13. januara 2015. godine, sve dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
33. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
34. U odnosu na ostale navode kojima apelant ukazuje i na kršenje prava iz člana II/3f) i
k) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8 Evropske konvencije, člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14 Evropske konvencije, te člana 13 Evropske konvencije, koje apelant nije obrazložio, već ih je doveo u kontekst kršenja prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje, o čemu se Ustavni sud izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke ocijenivši te navode neosnovanim, Ustavni sud i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava koje nije ničim obrazloženo smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je apelant istovremeno vodio dva identična izvršna postupka, tražeći u dva odvojena postupka izvršenje istih presuda, te stoga nije ni mogao imati legitimno očekivanje da će uspjeti u predmetnom izvršnom postupku koji je započeo nešto kasnije, koji je okončan obustavom postupka uz odbacivanje prijedloga za izvršenje.
36. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava iz člana II/3f) i k) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14 Evropske konvencije, kao ni člana 13 Evropske konvencije koje apelant nije obrazložio, već ih je doveo u kontekst kršenja prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje, a navodi u vezi s kršenjem tog prava su u okolnostima konkretnog slučaja ocijenjeni kao neosnovani.
37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić