Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1770/12 (Mldb. N.H.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Izdržavanje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1770/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1770/12, rješavajući apelaciju mldb. N.H., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 17. ožujka 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija mldb. N.H.

Utvrđuje se povreda prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je pravomoćno okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 088703 12 Gž od 30. lipnja 2014. godine.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da mldb. N.H., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mldb. N.H. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa majka I.H., kao zakonska zastupnica, koju zastupa Nikica Gržić, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 14. svibnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) koji u momentu podnošenja apelacije još uvijek nije bio donio odluku.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Općinskog suda zatraženo je 18. svibnja 2012. godine i 16. kolovoza 2013. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 9. veljače 2015. godine da se izjasni o statusu predmeta pred navedenim sudom po prizivima.

4. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 29. svibnja 2012. godine i 12. rujna 2013. godine, a Kantonalni sud je izjašnjenje o statusu predmeta dostavio 18. veljače 2015. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 27. travnja 2009. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv oca S.H. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi izmjene odluke u odnosu na visinu iznosa na ime izdržavanja.

7. Prema raspoloživoj dokumentaciji, pripremna ročišta zakazana za siječanj, odnosno ožujak 2010. godine nisu održana, već su odgođena i to prvo zbog odlaska uredujućeg suca sa predmetnog referata, a drugo zbog nedostavljanja tužbe na odgovor nadležnoj službi socijalne zaštite.

8. Pripremno ročište je održano 30. rujna 2010. godine, a nastavak pripremnog ročišta, koje je bilo zakazano za listopad 2010. godine, odgođeno je iz procesnih razloga (zbog neiskazane dostave nadležnoj službi socijalne zaštite).

9. Nastavak pripremnog ročišta i ročište za glavnu raspravu održani su 8. studenog 2010. godine, odnosno 26. siječnja 2011. godine.

10. Prema stanju spisa, nastavci ročišta za glavnu raspravu koja su se trebala održana u ožujku 2011. godine, odnosno veljači 2012. godine, nisu održana iz procesnih razloga, i to prvo zbog neurednog obavještavanja tuženog, a drugo na zahtjev opunomoćenika tuženog.

11. Na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano 20. ožujka 2012. godine, konstatirano je da će se postupak voditi iz početka, zbog promjene postupajućeg suca.

12. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 11. travnja 2012. godine zahtjevom upućenom Općinskom sudu pokrenula postupak za izuzeće suca u predmetnoj pravnoj stvari, koji je odbijen rješenjem navedenog suda od 20. travnja 2012. godine.

13. Općinski sud je, nakon održanog ročišta 1. lipnja 2012. godine, u predmetnoj pravnoj stvari donio Presudu broj 65 0 P 088703 09 P od 13. lipnja 2012. godine.

14. Prema stanju spisa, prvostupanjska presuda je parničnim strankama uručena 18. lipnja 2012. godine protiv koje su podnijeli prizive, tako da je kompletan spis, zajedno sa prizivima, dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 14. rujna 2012. godine na daljnje postupanje.

15. Prema stanju spisa, predmetni postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 088703 12 Gž od 30. lipnja 2014. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da je, zbog nedonošenja odluke u predmetu Općinskog suda, povrijeđeno njezino pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Iz kronološkog prikaza postupka, koji je apelantica detaljno opisala i potkrijepila relevantnim dokazima, između ostalog, proizlazi da je tijekom postupka došlo do izmjene postupajućih sudaca, što je za apelanticu potpuno neprihvatljivo. Podsjeća da je glavna rasprava, koja je bila zakazana za 20. veljaču 2012. godine, odgođena na zahtjev opunomoćenika tuženog, što predstavlja zlouporabu procesnih prava od tuženog na što je tijekom postupka ukazano sudu, jer je tuženi, koristeći se procesnim mogućnostima, odugovlačio postupak. Posebice se ukazuje na ponašanje postupajućih sudaca u predmetu koji su tolerirali ponašanje tuženog, pri čemu je naročito ukazano na ponašanje suca M.B., koji je odlučio da postupak nakon skoro tri godine vodi iz početka, vraćajući ga u fazu pripremnog ročišta, što je neprihvatljivo. Ukazuje na Kodeks sudske etike kojim su sucima dane smjernice u pogledu etičkog ponašanja kroz prizmu suđenja „u razumnom roku“, posebice u predmetima koji imaju karakter hitnosti kao predmetni postupak. Posebice ističe da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu koji je iziskivao provedbu velikog broja dokaza, budući da se praktično radilo samo o izmjeni presude u pogledu visine iznosa na ime izdržavanja. Zbog svega navedenog, apelantica traži da se utvrdi kršenje njezinog prava na suđenje „u razumnom roku“ u predmetu Općinskog suda, koji ni nakon tri godine još uvijek nije okončan, te sukladno tome isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog duševnih bolova koje trpi uslijed duljine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovoru od 29. svibnja 2012. godine istaknuo da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantičinih prava na suđenje „u razumnom roku“, niti je došlo do kršenja bilo kojeg procesnog prava obzirom na to da je do odgađanja ročišta došlo samo jedanput na zahtjev opunomoćenika tuženog, koji je bio opravdan, te da je u konkretnom predmetu dva puta došlo do promjene postupajućih sudaca.

18. U odgovoru od 12. rujna 2013. godine Općinski sud je informirao Ustavni sud da je predmetni postupak okončan pred navedenim sudom Presudom broj 65 0 P 088703 09 P od 13. lipnja 2012. godine, da su parnične stranke protiv navedene presude podnijele prizive, te da se predmet po prizivima nalazi kod Kantonalnog suda.

19. Kantonalni sud je podneskom informirao Ustavni sud da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom okončan Presudom broj 65 0 P 008703 12 Gž od 30. lipnja 2014. godine pri čemu je na uvid dostavljena citirana presuda.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Obiteljskom zakonu Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/05 i 41/05) u tekstu koji je važio u relevantnom razdoblju relevantne odredbe glase:

VII. POSTUPAK PRED SUDOM

1. Opće odredbe Članak 268.

(1) Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, izvanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvšenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

(2) U postupcima iz stavka 1. ovog članka primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, (…).

(3) U postupku iz stavka 1. ovog članka, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati pozornost na potrebu žurnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.

VI.Dopustivost

22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na kršenje prava na suđenje „u razumnom roku“, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije, u predmetu koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan, jer Općinski sud još uvijek nije bio odlučio o apelantičinoj tužbi. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na članak 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da je postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, ali da u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud još nije bio odlučio o apelantičinoj tužbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, bila dopuštena već u vrijeme njezinog podnošenja.

25. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom, koji u momentu podnošenja apelacije još uvijek nije donio odluku o njezinom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje u „razumnom roku“

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

29. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

a)Razdoblje koje se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da apelantica predmetnom apelacijom osporava postupak pred Općinskim sudom, koji u vrijeme podnošenja apelacije o apelantičinoj tužbi još nije bio donio odluku. Međutim, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je navedeni sud, u međuvremenu, o tužbu odlučio Presudom broj 65 0 P 088703 09 P od 13. lipnja 2012. godine, koja je u prilogu odgovora dostavljena. Dalje, iz podneska Kantonalnog suda je vidljivo da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan presudom Kantonalnog suda od 30. lipnja 2014. godine. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu da apelantica zapravo ukazuje na nedonošenje konačne odluke o njezinom tužbenom zahtjevu u parničnom postupku, koji je inicirala 27. travnja 2009. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu, sagledati predmetni postupak u cjelini. Dakle, predmetni postupak je na dvije instance ukupno trajao dulje od pet godina, pa je to razdoblje koje će biti predmetom ocjene Ustavnog suda u konkretnom slučaju.

b) Analiza duljine trajanja postupka

31. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku izmjene visine naknade na ime izdržavanja koji, sukladno odredbi članka 268. Obiteljskog zakona, zahtijeva žurnost u rješavanju radi zaštite interesa djeteta. Imajući u vidu citiranu odredbu, Ustavni sud iz raspoloživih dokaza primjećuje da je Općinski sud poduzimao određene procesne radnje, ali da je pri tome činio propuste procesne naravi (dostavljanje pismena nenadležnoj službi za socijalnu zaštitu, neiskazivanje dostave na ročištu, neuredno dostavljanje pismena parničnim strankama, što su bili neki od razloga za odgađanje ročišta), a što se svakako odrazilo na duljinu trajanja postupka. Pri tome Ustavni sud zapaža da je tijekom postupka dolazilo do promjene postupajućih sudaca, što je, također, utjecalo na odgađanje ročišta i samim tim na duljinu predmetnog postupka, čije posljedice svakako ne mogu snositi stranke, konkretno mldb. apelantica. Uz navedeno, Ustavni sud posebice naglašava da je prilikom odlučenja imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o žurnom predmetu, koji nije bio složen, čije je žurno rješavanje bilo u interesu mldb. djeteta, o čemu je Općinski sud posebice morao voditi računa, sukladno odredbi članka 268. Obiteljskog zakona. Uz sve istaknuto, Ustavni sud je imao u vidu da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno opravdanje za duljinu trajanja predmetnog postupka, pri čemu apelantica tome ni na koji način nije doprinijela. Naprotiv, apelantica je upravo zbog odugovlačenja postupka bila prinuđena podnijeti zahtjev za izuzeće postupajućeg suca o kojem je Općinski sud vrlo brzo odlučio, tako da se to nije odrazilo na ukupnu duljinu trajanja postupka. Konačno, Ustavni sud primjećuje da je o prizivima stranaka odlučeno nakon pune dvije godine, što je, također, neprihvatljivo dugo razdoblje uzme li se u obzir da se radi o žurnom postupku i činjenici da se predmet pred prvostupanjskim sudom već zadržao dulje od tri godine, što su okolnosti o kojima je Kantonalni sud morao voditi računa prilikom odlučenja.

32. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, a posebice okolnost da se radi o žurnom postupku, koji nije bio složen, Ustavni sud smatra da ukupna duljina trajanja predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

33. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. Apelantica je zatražila da joj se, zbog duljine trajanja postupka, naknadi nematerijalna šteta. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom se usvaja apelacija može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete koju, u smislu stavka 2. navedenog članka, određuje na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

35. Prilikom odlučivanja o podnesenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip utvrđivanja naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost.

36. Obzirom na to da predmetni postupak po zakonu spada u kategoriju žurnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak ukupno trajao nešto dulje od pet godina, Ustavni sud smatra da bi apelantici na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke „u razumnom roku“, po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantičino pravo na suđenje „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetu koji je na dvije sudske instance trajao dulje od pet godina a od iznimne važnosti je za ostvarivanje prava mldb. Apelantice, te je sukladno odredbi članka 268. Obiteljskog zakona, zahtijevao hitnost u rješavanju, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini trajanja predmetnog postupka.

38. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1770/12 (Mldb. N.H.) | Sudska praksa | Aktio