Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5687/14 (N. M.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5687/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5687/14, rješavajući apelaciju Nenada Maleševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nenada Maleševića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen kod Osnovnog suda u Banjaluci u predmetu broj I-3099/04, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj I- 3099/04 od 10. februara 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nenad Malešević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 31. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljem tekstu: Osnovni sud), u predmetu broj I-3099/04.

2. U dopuni apelacije od 24. februara 2015. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari 10. februara 2015. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 28. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 6. februara 2015. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 19. novembra 2004. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima, na osnovu sudskog poravnanja zaključenog pred Osnovnim sudom u predmetu broj Rs-1378/02. Rješenjem o izvršenju broj I-3099/04 od 29. novembra 2004. godine Osnovni sud je dozvolio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima i rješenje o izvršenju dostavio bankama, navedenim u prijedlogu, na provođenje. Banke su provodile navedeno rješenje o izvršenju tako što su isplaćivale dio duga apelantu, kako su pristizala novčana sredstva na izvršenikov račun.

7. Apelant je 8. maja 2006. godine tražio od Osnovnog suda da do 31. decembra 2006. godine deblokira izvršenikov račun, što je Osnovni sud i dozvolio te je predmet iskazao završenim i arhivirao ga.

8. Apelant je podneskom od 22. marta 2011. godine tražio nastavak izvršnog postupka i vraćanje u rad arhiviranog predmeta.

9. Osnovni sud je 14. aprila 2011. godine uputio dopis bankama da blokiraju izvršenikov račun, na šta su banke odgovorile da na navedenim izvršenikovim računima nema novčanih sredstava.

10. Zaključkom od 13. avgusta 2012. godine sud je pozvao apelanta da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja, te je apelant predložio da se izvršenje nastavi na izvršenikovim nepokretnim stvarima. Sud je 12. februara 2013. godine, donio novo rješenje o izvršenju, kojim dozvoljava izvršenje na izvršenikovim nekretninama i, zaključkom od 15. decembra 2014. godine, poziva apelanta da uplati predujam za vještačenje predmetnih nekretnina.

11. Osnovni sud je Rješenjem broj I-3099/04 od 10. februara 2015. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant nije u ostavljenom roku uplatio predujam za vještačenje nekretnina, što je bio dužan u skladu s članom 16. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, pa je shodno navedenim odredbama i odredbama člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom posutpku odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, u vremenskom periodu dužem od deset godina od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno od donošenja rješenja o izvršenju, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Osnovni sud, iako nije sproveo postupak do konačnog namirenja tražioca izvršenja, predmet iskazao završenim i arhivirao ga, te je apelant 22. marta 2011. godine podneskom tražio da Osnovni sud vrati arhivirani predmet u rad do okončanja izvršnog postupka, odnosno do namirenja apelantovog potraživanja. Ističe da se Osnovni sud drži krajnje pasivno u vođenju izvršnog postupka, te da je prvu radnju s ciljem da nastavi vođenje izvršnog postupka, preduzeo tri godine nakon što je apelant dostavio podnesak. Apelant zbog povrede njegovog prava na «suđenje u razumnom roku» traži i naknadu nematerijalne štete, koju je pretrpio zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

13. U dopuni apelacije od 24. februara 2015. godine apelant navodi da je Osnovni sud donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje, te je istakao da je od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja rješenja o obustavi izvršnog postupka Osnovnog suda protekao vremenski period duži od deset godina.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju od 6. februara 2015. godine Osnovni sud je naveo da nije došlo do povrede apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» jer je postupak proveden u razumnom roku. U odgovoru na apelaciju sutkinja je istakla da je spis zadužila prelaskom na izvršni referat 2. aprila 2012. godine, te da je spis zadužila kao stari predmet, koji je iskazan kao završen, koji nije bio unesen u CMS bazu, te da on nije bio prioritet za postupanje, s obzirom da je prelaskom na izvršni referat zadužila oko 2.000 predmeta, koji su uneseni u CMS bazu. U odgovoru ističe i to da su apelantovi navodi da izvršni postupak traje duže od 10 godina tačni, ali da je sud cijelu dužinu trajanja izvršnog postupka postupao u navedenom predmetu i izvršenje proveo na novčanim potraživanjima već tokom 2004. godine, da je tražilac izvršenja 8. maja 2006. godine tražio da sud deblokira izvršenikov račun, te da u navedenom predmetu nije preduzimao nikakve radnje sve do 2011. godine, kada je tražio nastavak izvršnog postupka, što je sud svojim rješenjem i dozvolio. U odgovoru se dalje navodi i to da se izvršni postupak može provesti u nekoliko faza, jer je tražilac izvršenja ovlašten da predloži promjenu predmeta ili sredstava izvršenja, kao što je slučaj u ovom izvršnom postupku.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 63.

Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je Osnovni sud okončao izvršni postupak nakon podnošenja apelacije, Rješenjem broj I-3099/04 od 10. februara 2015. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na nerazumnu dužinu trajanja cjelokupnog postupka.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 19. novembra 2004. godine pokrenuo izvršni postupak, a da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari 10. februara 2015. godine donio Rješenje broj I-3099/04, kojim je obustavio izvršenje u navedenom predmetu i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Osnovni sud je donošenjem navedenog rješenja okončao izvršni postupak, a prema stanju spisa proizlazi da apelant nije izjavio žalbu na navedeno rješenje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka, odnosno vremenskog perioda koji je Osnovnom sudu bio potreban da okonča ovaj izvršni postupak, jeste period duži od 10 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je vođen kod Osnovnog suda, da se radilo o postupku čija priroda zahtijeva određenu hitnost u postupanju, a postupak nije naročito složen.

27. Ustavni sud primjećuje da je izvršni postupak trajao duže od 10 godina, te da je Osnovni sud 10 dana nakon podnošenja prijedloga donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje, ali da je nakon početne ažurnosti evidentna potpuna neaktivnost suda i apelanta u vremenskom periodu od približno pet godina, odnosno od 8. maja 2006. godine, kada je apelant tražio da sud deblokira izvršenikov račun do 31. decembra 2006. godine, pa do 22. marta 2011. godine, kada je dopisom tražio nastavak izvršnog postupka i vraćanje u rad arhiviranog predmeta.

28. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, u vremenskom periodu od 22. marta 2011. godine pa do podnošenja apelacije, Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud u preduzimanju svojih radnji bio neažuran, da je između provedenih radnji bilo potrebno da prođe približno jedna godina, a što potvrđuje i činjenica da je dopisom koji je uputio bankama od 14. aprila 2011. godine Osnovni sud preduzeo prvu radnju u nastavku izvršnog postupka, da je drugu radnju preduzeo donoseći zaključak od 13. avgusta 2012. godine, treću radnju 12. februara 2013. godine, donoseći novo rješenje o izvršenju, a četvrtu radnju u predmetu je preduzeo 15. decembra 2014. godine, kada je donio zaključak. Dakle, Osnovnom sudu je bilo potrebno duže od tri godine, da bi u nastavku izvršnog postupka, preduzeo četiri radnje, koje do tada nisu doprinijele okončanju izvršnog postupka koji je trajao duže od 10 godina.

29. Kao obrazloženje zašto predmet nije u razumnom roku okončan, Osnovni sud je naveo i to da je postupajuća sutkinja zadužena s velikim brojem predmeta, koji su uneseni u CMS bazu i koji predstavljaju prioritet u odnosu na taj spis, a koje Ustavni sud ne može ocijeniti kao adekvatno opravdanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, propustom da se navedeni predmet uvrsti u taj Plan i postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je da izvršni postupak traje duže od 10 godina i da još nije okončan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

30. Osnovni sud je, nakon dostavljanja odgovora na apelaciju, 10. februara 2015. godine, donio Rješenje broj I-3099/04 kojim je obustavio izvršni postupak i u tom predmetu ukinuo sve provedene izvršne radnje.

31. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je Osnovnom sudu prema raspoloživim podacima iz spisa bilo potrebno duže od deset godina da bi izvršni postupak okončao, i to donoseći rješenje o obustavi izvršnog postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke Osnovnog suda u razumnom roku, u iznosu od 3.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Uzimajući u obzir predmet konkretnog izvršnog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda vezanu za kompenzaciju u ovakvim slučajevima (vidi, npr., Odluku Ustavnog suda broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine, objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» gdje je Osnovnom sudu bilo potrebno duže od 10 godina da bi okončao izvršni postupak, na jedan od načina koje propisuje Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5687/14 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio