Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-497/12 (Z. J.)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Troškovi postupka
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-497/12
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 497/12, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zvonimira Jelića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 010693 11 Gži, od 21. novembra 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 010693 06 I od 12.
maja 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 1. februara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 I 010693 11Gži, od 21. novembra 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 I 010693 06 I od 12. maja 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 19. juna 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 30. juna 2014. godine, a Općinski sud 7. jula 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelant je Općinskom sudu, kao tražilac izvršenja, podnio 23. novembra 2006. godine prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 301 od 7. jula 2006. godine, kojom je utvrđeno da mu je Ivan Mandić dužan isplatiti iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka u iznosu od 375,00 KM (navedena presuda nije dostavljena Ustavnom sudu, ali isto proizilazi iz dostavljene dokumentacije). Prijedlog za izvršene je podnijet protiv Ivana Mandića, kao izvršenika, a izvršenje je traženo na pokretnim izvršenikovim stvarima – zapljenom i prodajom, te je traženo da Fond za mirovinsko i penzijsko osiguranje od izvršenikove penzije odbije dio penzije u iznosu koje je moguć po „mjerodavnim propisima“, a što će se provoditi do namirenja apelanta po dosuđenom iznosu iz pravosnažne presude, te da se navedeni iznos uplati na apelantov račun.
6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 064-0-I-06-007 432 od 29. novembra 2006. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje i odmjerio apelantove troškove u iznosu od 300,00 KM.
7. S obzirom da je Ivan Mandić u toku postupka umro, kao izvršenik je označena njegova supruga Ljiljana Mandić (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao njegova nasljednica po ostavinskom rješenju i po apelantovom prijedlogu postupak izvršenja je nastavljen.
8. Općinski sud je donio Zaključak broj 64 0 I 010693 06 I od 28. marta 2011. godine, kojim je pozvao izvršenika da pristupi pred sud 9. maja 2011. godine i plati cjelokupan dug s kamatom i troškovima postupka, a u protivnom se zakazuje zapljena i procjena pištolja marke označene u zaključku, te ostalih izvršenikovih pokretnih stvari, koji će se obaviti u mjestu izvršenikovog prebivališta 12. maja 2011. godine. Istim zaključkom je utvrđeno da će izvršitelj suda obaviti zapiljenu onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje apelantovih potraživanja. Zatim, navedeno je da će se obaviti popis prvo onih stvari za koje nema primjedbi oko postojanja prava koje bi spriječile izvršenje, kao i stvari koje se najlakše mogu unovčiti i popisane stvari će se ostaviti na čuvanje izvršeniku. Posljednjom tačkom zaključka naloženo je apelantu da na depozitni račun suda uplati iznos od 50,00 KM, te da sudu dostavi primjerak uplatnice najkasnije 10 dana prije zakazanog ročišta, jer će se u protivnom postupak obustaviti.
Osporena rješenja
9. Općinski sud donio je Rješenje broj 64 0 I 010693 06 I od 12. maja 2011. godine kojim je izvršni postupak u apelantovom predmetu obustavljen. U rješenju je navedeno da je zaključkom suda od 28. marta 2011. godine zakazan pljenidbeni popis i procjena izvršenikovih pokretnih stvari za 12. maj 2011. godine, uz apelantovu obavezu da najkasnije 10 dana prije zakazanog popisa predujmi troškove na račun suda. Navedeni zaključak apelant je primio 6. aprila 2011. godine, a u ostavljenom roku nije uplatio predujam. Zbog navedenog sud je, u skladu s članom 16. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), riješio kao u izreci.
10. Protiv prvostepenog rješenja apelant je izjavio žalbu, skupa s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, ističući da naložena uplata nije izvršena iz opravdanih razloga, te ukoliko se prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne udovolji da se razmotri apelantova žalba i predmet uputi drugostepenom sudu.
11. Općinski sud je zakazao ročište za 27. oktobra 2011. godine, o čemu je sačinjen Zapisnik broj 64 I 010693 06I od 27. oktobra 2011. godine - povodom apelantovog zahtjeva za povrat u prijašnje stanje. Na ročištu je apelant naveo da nije bilo zakonskih uvjeta za donošenje rješenja o obustavi postupka i da „desiti se može da zbog omaške nisam uplatio traženi iznos“, međutim u tom slučaju sud bi „trebao odustati samo od te radnje u ovršnom postupku, a provoditi ovrhu nad sredstvima kako je to navedeno u rješenju o ovrsi“. Osim toga, apelant je tražio dodatni rok za uplatu, a u suprotnom da se nastavi postupak izvršenja. Općinski sud je donio Rješenje broj 64 I 010693 06I od 27. oktobra 2011. godine kojim je odbio apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan i uputio spis nadležnom sudu na postupanje po žalbi.
12. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 64 0 I 010693 11Gži, od 21. novembra 2011. godine kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Polazeći od stanja spisa i činjenice da je zaključak kojim je apelantu naloženo da uplati iznos od 50,00 KM na depozit suda, pod prijetnjom obustave, apelant primio 6. aprila 2011. godine, po kojem nije postupio sve do dostavljanja spisa drugostepenom sudu (30. oktobar 2011. godine). Zatim, Kantonalni sud je naveo da ni na ročištu za povrat u prijašnje stanje apelant nije uplatio navedeni iznos, već je tražio novi rok za uplatu. Kantonalni sud je naveo da navodi žalbe ničim nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog prvostepenog rješenja, te je smatrao pravilnim postupanje prvostepenog suda i u skladu s članom 16. stav 2. ZIP-a, jer apelant nije predujmio troškove postupka u vezi s određivanjem i provođenjem izvršenja. Ostale navode Kantonalni sud nije smatrao relevantnim za odlučenje, te je u skladu s članom 235. stav 1 tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) donio navedeno rješenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija). Smatra da drugostepeni sud nije postupio po važećim propisima (član 221. Zakona o parničnom postupku) i da mu je povrijeđeno pravo na pravično i zakonito suđenje. Apelant navodi da je izvršni postupak obustavljen jer nije uplatio 50,00 KM za procjenu oružja. Ističe da se postupak nije mogao obustaviti „što nisam uplatio 50 KM za procjenu oružja, jer je izvršenje traženo i prodajom drugih potrebnih stvari koje se nalaze kod izvršenice [….]. Znači, ako nije uspjela prodaja oružja tada je izvršenje trebalo provesti na svemu drugom, što je traženo u izvršnom postupku“. Apelant smatra da osporenim rješenjem drugostepeni sud nije primijenio odredbe ZPP-a (član 221).
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je naveo hronološki tok donošenja odluka, te istakao da pobijanim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava. Zatim, Kantonalni sud je izjavio da apelant svojim navodima da se izvršenje moglo provesti i na drugi stvarima kojima nije potrebna procjena „dovodi u zabludu one koji odlučuju o podnesku“. S tim u vezi sud ističe da traženi iznos uplate od 50,00 KM ne pokriva troškove procjene pištolja već pokriva troškove izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta (izvršenikovo prebivalište) da bi zaplijenio a zatim procijenio zaplijenjene stvari.
15. Općinski sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i da je do obustave postupka došlo krivnjom apelanta koji nije predujmio troškove, iako je upozoren na posljedice. Osim toga, Općinski sud je naveo da je apelant mogao pokrenuti novi izvršni postupak, s obzirom da ima izvršnu ispravu.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj “ 32/03,. 52/03, 33/06 39/06 39/09) u relevantnom dijelu koji se primjenjivao na slučaj apelanta glasi:
Troškovi postupka Član 16.
(1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i provođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja.
(2) Tražilac izvršenja dužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće provesti.
(3) Troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.
(4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.
(5) Tražilac izvršenja dužan je izvršeniku nadoknaditi neosnovano prouzrokovane troškove.
(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od petnaest dana od dana završetka postupka.
(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.
17. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 53/03, 73/05 i 19/06)
e) Granice ispitivanja prvostepene presude Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
VI. Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 3. decembra 2011. godine, a apelacija je podnesena 1. februara 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant pobija osporena rješenja tvrdeći da mu je tim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku izvršenja pravosnažne sudske presude, a izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio „suđenja“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/05). S obzirom na navedeno proizlazi da apelant, kao tražilac izvršenja, u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
25. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant tvrdi kako mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene prava, pošto je izvršni postupak obustavljen jer nije uplatio 50,00 KM „za procjenu oružja“. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
26. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao kako očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati jesu li pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je izvršenje pravosnažne sudske odluke dopušteno rješenjem od 29. novembra 2006. godine, te je Općinski sud donio zaključak od 28. marta 2011. godine kojim je zakazao provođenje određenih izvršnih radnji, uz obavezu apelanta da plati troškove postupka, u skladu s članom 16. stav 2. ZIP-a i upozorenje o posljedicama neplaćanja. Kako apelant nije uplatio iznos od 50,00 KM na ime plaćanja troškova izvršenja, sudovi su donijeli osporena rješenje o obustavi. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o nemogućnosti provođenja izvršnog postupka zbog neplaćanja troškova postupka u skladu s članom 16. stava 2. ZIP-a.
28. Ustavni sud primjećuje da apelant nije postupio po pozivu suda da predujmi troškove izvršnog postupka, u skladu s članom 16. stav 2. ZIP-a, zbog čega su donijeta osporena rješenja. Zatim, Ustavni sud primjećuje da je u zahtjevu za povrat u prijašnje stanje, kao i u žalbi, apelant naveo da je imao „opravdane razloge“ koji, kako proizlazi iz dostavljene dokumentaciji, nisu konkretizovani u postupku pred redovnim sudom, kao ni u postupku po apelaciji pred Ustavnim sudom. Štaviše, iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra kako mu je obaveza plaćanja iznosa od 50,00 KM obaveza koja je proizašla zbog „procjene oružja“, te da je trebalo pristupiti ostalim (predloženim) radnjama radi izvršenja rješenja. Međutim, Ustavni sud primjećuje (a što je u odgovoru jasno naveo Kantonalni sud) da je apelantu nametnuta obaveza plaćanja troškova postupka izvršenja kako bi sud izašao na lice mjesta i proveo određene radnje, a da apelant u tom slučaju nije naveo niti jedan konkretan razlog za nepostupanje po zaključku suda kojim mu je utvrđena obaveza da predujmi troškove izvršnog postupka. Zatim, Ustavni sud primjećuje da je apelant mogao i u postupku za povrat u prijašnje stanje, kao i u postupku po žalbi, uplatiti navedeni iznos i nastaviti s postupkom, što nije uradio, a što je naveo i Kantonalni sud u svom rješenju, ističući da od momenta prijema zaključka (6. april 2011. godine) do momenta dostavljanja spisa drugostepenom sudu (31. oktobar 2011. godine) apelant nije izvršio svoju obavezu. Također, Ustavni sud primjećuje da je zapravo bilo u apelantovom interesu da plati navedeni iznos, koji predstavlja sudske troškove za izlazak na lice mjesta, kako bi se pristupilo izvršenju, a potom da se u skladu sa zakonskim propisima (član 16. ZIP), kao i u skladu s rješenjem o izvršenju (kojim su određeni troškovi apelanta u izvršnom postupku), namiri od izvršenika. Apelantov propust da postupi po zaključku suda, i to bez konkretizacije „opravdanih razloga“, dovodi apelanta u poziciju da je, zbog njegovog nepostupanja u skladu sa zakonskim odredbama, obustaviljen izvršni postupak, iako je izvršenje u njegovom interesu. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je apelant osporavao donošenje drugostepenog rješenja, navodeći da Kantonalni sud nije primijenio odredbu člana 221. ZPP-a (koja regulira granice ispitivanja osporene odluke po žalbi) na adekvatan način, ali nije naveo u čemu se sastoji povreda, odnosno šta to sud u smislu „ostalih odlučnih“ činjenica nije cijenio, odnosno koji su to relevantne okolnosti koje bi dovele do drugačijeg odlučenja. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud za svoje odlučne razloge dao razložno i argumenitovano obrazloženje, pa osim apelantovog paušalnog pozivanja na povredu člana 221. ZPP-a, u nedostatku apelantovih konkretnih dokaza, čak bez navođenja u čemu se povreda sastoji, Ustavni sud obrazloženje drugostepenog suda smatra dovoljno jasnim i u skladu s propisanim zakonskim odredbama. Zbog svega navedenog, Ustavni sud u osporenim rješenjima ne nalazi ništa proizvoljno u odlučenjima redovnih sudova koja se temelje na odredbi člana 16. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da obrazloženja redovnih sudova u tom pogledu sadrže jasne i precizne argumente koji su u skladu sa standardima člana 6. Evropske konvencije, pa apelantove navode o proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju smatra neosnovanim.
29. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
30. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi odluku o obustavi izvršnog postupka donijeli na osnovu zakonske odredbe, i to zbog apelantovog neopravdanog propusta da postupi po zaključku suda.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić