Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3385/14 (G. M.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3385/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3385/14, rješavajući apelaciju Gordana Matraka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gordana Matraka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku vraćanja u posjed stana u Sarajevu, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 27/02-23- 808712 od 9. aprila 2012. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. st.

(1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Gordanu Matraku, u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gordan Matrak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Smiljana Delić, advokatica iz Banje Luke, podnio je 18. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari vraćanja u posjed stana u Sarajevu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 28. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 11. februara 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-047I-23-197/02 od 8. novembra 2004. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Maršala Tita 32/3, koji je apelant podnio 27. juna 2002. godine.

6. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-3875604 od 7. januara 2005. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv zaključka Uprave.

7. Presudom Kantonalnog suda broj U-213/05 od 25. februara 2008. godine uvažena je tužba kojom je apelant 1. marta 2005. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 7. januara 2005. godine. Osporeno rješenje Ministarstva i zaključak Uprave od 8. novembra 2004. godine poništeni su i predmet je vraćen Upravi na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/I-23-197/02 od 20. februara 2012. godine, kojim je odbila apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.

9. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-808/12 od 9. aprila 2012. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Uprave od 20. februara 2012. godine.

10. Apelant je protiv rješenja Ministarstva tužbom od 4. juna 2012. godine pokrenuo upravni spor u Kantonalnom sudu. Prema stanju u spisu, postupak je, u vrijeme donošenja ove odluke, još uvijek u toku.

11. Apelant je urgirao u Kantonalnom sudu da se predmet uzme u rad, s obzirom na to da se radi o stambenom predmetu koji je hitne prirode.

12. Apelant je 21. juna 2012. godine primjerak navedene tužbe dostavio i Helsinškom komitetu za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Helsinški komitet) i tražio zaštitu svojih prava zbog dužine trajanja postupka. Helsinški komitet je uputio Kantonalnom sudu dopis broj B- 5112012 od 24. oktobra 2012. godine, kojim je tražio informacije o predmetu. Kantonalni sud je podneskom broj 009-0-SU-12-001481 od 1. novembra 2012. godine obavijestio Helsinški komitet da je predmet zaprimljen u sud 7. juna 2012. godine, te da se spis nalazi u evidenciji do 22. augusta 2013. godine, a da će se dopis Helsinškog komiteta smatrati urgencijom i da će se predmet uzeti u prioritetno rješavanje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je ukazao na to da postupak traje više od deset godina, te da mu je zbog nerazumno dugog trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant traži da mu se na ime nematerijalne štete prema tom osnovu isplati iznos od po 300,00 KM za svaku godinu od kada je pokrenut postupak pa do donošenja odluke o apelaciji.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukazao na to da odluka u ovoj pravnoj stvari nije donesena iz objektivnih razloga, s obzirom na to da se predmeti u Kantonalnom sudu uzimaju u rad redoslijedom prijema u sud, da neriješenih predmeta upravnih sporova ima oko 4.500 i da uredujući sudija u svom referatu ima preko 600 neriješenih predmeta. Kantonalni sud je naveo da je prioritet rješavanje starih predmeta i da su, u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, sudije odgovorne za rješavanje predmeta prema starosti inicijalnog akta. U skladu s Planom rješavanja starih predmeta, trenutno se rješavaju predmeti čiji su inicijalni akti zaprimljeni 2011. i 2012. godine, pa će se konkretni predmet (predmet iz 2012. godine) uzeti u rad 2. aprila 2015. godine, u prvom slobodnom terminu, kada je zakazana javna rasprava, s obzirom na to da je to traženo u tužbi.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

16. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnoga akta koji je donijet u drugom stupnju. Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) relevantne odredbe glase:

Član 4.

Nositelj stanarskog prava iz člana 3. stav 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnome za stambene poslove, ako zakonom kantona nije drugačije određeno. […] Član 10.

Postupak u predmetima po zahtjevu iz člana 4. ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak koji se vodi povodom njegovog zahtjeva za vraćanje u posjed stana još uvijek nije okončan, te da postupak, kako je naveo apelant, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Europske konvencije

27. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat u posjed stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s tim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu.

b) Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed pokrenut 27. juna 2002. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje više od 12 godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi je li apelant podnio zahtjev za povrat stana u roku, te pripada li mu, u ovisnosti o toj odlučnoj činjenici, pravo na vraćanje stana u posjed, pa Ustavni sud smatra da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se tim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i prema izričitoj zakonskoj odredbi navedeni postupak se smatra hitnim.

30. Sumirajući upravni postupak koji traje od 27. juna 2002. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Upravi trebalo više od dvije godine da donese prvu odluku u postupku i to kada je zaključkom odbacila apelantov zahtjev kao neblagovremen. Presudom Kantonalnog suda od 25. februara 2008. godine navedeni zaključak Uprave (kao i rješenje Ministarstva doneseno povodom žalbe) poništen je i predmet je vraćen Upravi na ponovni postupak. Uprava je tek nakon četiri godine, 20. februara 2012. godine, donijela novu odluku. Postupak se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju povodom apelantove tužbe. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukazao na to da odluka u ovoj pravnoj stvari nije donesena iz objektivnih razloga, s obzirom na to da se predmeti u Kantonalnom sudu uzimaju u rad redoslijedom prijema u sud, da je prioritet rješavanje starih predmeta, zatim da su, u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine, koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, sudije odgovorne za rješavanje predmeta prema starosti inicijalnog akta, te da se, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, trenutno rješavaju predmeti čiji su inicijalni akti zaprimljeni 2011. i 2012. godine.

31. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, tako da Ustavni sud ne može prihvatiti ponuđene razloge kao valjane. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Europski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, evidentno je da Kantonalni sud provođenjem Plana rješavanja starih predmeta pokušava otkloniti zaostatke u radu izazvane preopterećenošću velikim brojem predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da se preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Sve navedeno za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da poduzete mjere s ciljem umanjenja zaostataka u radu nisu bile adekvatne, jer su rezultirale nepostupanjem povodom apelantove tužbe podnesene u 2012. godini, u predmetu koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, što ne zadovoljava standarde iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

35. S obzirom na to da upravni postupak traje duže od 12 godina i da se radi o postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije okončan ni nakon više od 12 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano dugo trajanje postupka može se pripisati propustu javne vlasti da organizira svoj rad kako bi se postigla odgovarajuća efikasnost u radu i otklonila preopterećenost velikim brojem predmeta.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić