Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3492/14 (V. K.)
Odluka donesena 17. 03. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Penzija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3492/14
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 03. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3492/14, rješavajući apelaciju Velage Karajka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Velage Karajka.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju, koji se trenutno nalazi na rješavanju u Kantonalnom sudu u Zenici u predmetu broj 04 0 U 006700 14 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog zavoda za PIO Mostar broj FZ 3/2-1267530034 od 4. juna 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Velaga Karajko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 24. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno prava na starosnu penziju. Apelant je dopunio apelaciju 22. augusta 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog zavoda za PIO Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i od Federalnog zavoda za PIO, Kantonalna administrativna služba Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba), zatraženo je 22. januara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. februara 2015. godine, a Federalni zavod 6. februara 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Prije iznošenja činjenica u konkretnom predmetu, Ustavni sud iz dostavljene dokumentacije zapaža da je osporenom postupku prethodio postupak pokrenut povodom apelantovog zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju od 30. aprila 1997. godine. U tom postupku je Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, Filijala Zenica, donio Rješenje broj 1267530034 od 6. juna 1997. godine, kojim je apelantu, aktivnom vojnom licu u službi u Armiji BiH, priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 42.032,00 dinara počevši od 6. aprila 1997. godine.
6. Rješenjem Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, Filijala Zenica, broj 1267530034 od 16. aprila 1998. godine apelantu je priznato pravo na starosnu vojnu penziju u mjesečnom iznosu od 420,00 KM počevši od 6. aprila 1997. godine.
7. Apelant je 11. januara 2007. godine podnio zahtjev Kantonalnoj službi za izmjenu pravosnažnog rješenja u predmetu ostvarivanja prava na starosnu penziju prema Zakonu o vojnim osiguranicima.
8. Kantonalna služba je Rješenjem broj 1267530034 od 12. jula 2007. godine utvrdila da visina starosne penzije na dan ostvarivanja prava 6. aprila 1997. godine iznosi 594,00 KM, a isplaćuje se u limitiranom iznosu od 420,32 KM mjesečno, 1. oktobra 1997. godine iznosi 795,96 KM, a isplaćuje se limitirani dio 510,00 KM, 1. januara 1998. godine iznosi 847,69 KM, a isplaćuje se limitirani dio 510,00 KM, 1. aprila 1998. godine iznosi 862,69 KM, a isplaćuje se limitirani dio 548,30 KM, 1. januara 1999. godine iznosi 964,15 KM, a isplaćuje se limitirani dio 613,00 KM, 1. januara 2002. godine iznosi 996,40 KM, a isplaćuje se limitirani dio 633,20 KM, 1. januara 2007. godine iznosi 996,40 KM, a isplaćuje se limitirani dio 1.164,14 KM.
Činjenično stanje iz apelacije – osporeni postupak
9. Nakon prestanka isplate penzije u limitiranom iznosu, apelant je, ponovo, 15. januara 2010. godine podnio zahtjev za donošenje konačnog rješenja, jer je napunio 60 godina života, a Federalni zavod za PIO/MIO mu nije vratio 2,5% umanjenja po službenoj dužnosti.
10. Kantonalna služba je donijela Zaključak broj MB FZ 7/2-1267530034 od 26. oktobra 2010. godine, kojim je odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog Rješenjem broj 1267530034 od 16. aprila 1998. godine, jer je zasnovan na okolnostima koje nisu učinjene vjerovatnim.
11. Federalni zavod je donio Rješenje broj MB FZ 3/2-1267530034 od 22. novembra 2010. godine, kojim je uvažena apelantova žalba, osporeni zaključak poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
12. Kantonalna služba je donijela Zaključak broj FZ 7/2-1267530034 od 11. februara 2011. godine, kojim je odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka, jer je zasnovan na okolnostima koje nisu učinjene vjerovatnim.
13. Federalni zavod je donio Rješenje broj FZ 3/2-1267530034 od 14. aprila 2011. godine, kojim je uvažena apelantova žalba, osporeni zaključak poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
14. Kantonalna služba je donijela Zaključak broj FZ 7/2-1267530034 od 18. maja 2011. godine, kojim je odbačen kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje konačnog rješenja.
15. Federalni zavod je donio Rješenje broj FZ 3/2-1267530034 od 27. jula 2011. godine, kojim je djelimično uvažena apelantova žalba, osporeni zaključak poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
16. Kantonalna služba je donijela Zaključak broj MB FZ 7/2-1267530034 od 17. januara 2012. godine, kojim je odbačen kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje konačnog rješenja zbog navršenih 60 godina života.
17. Federalni zavod je donio Rješenje broj FZ 3/2-1267530034 od 18. juna 2012. godine, kojim je uvažena apelantova žalba, osporeni zaključak poništen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
18. Kantonalna služba je donijela Rješenje broj MB 1267530034 od 21. septembra 2012. godine, kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje konačnog rješenja i promjene, odnosno određivanje penzije u visini od 85% od penzijskog osnova zbog navršenih 60 godina života.
19. Federalni zavod je donio Rješenje broj FZ 3/2-1267530034 od 28. novembra 2012. godine, kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.
20. Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 005172 13 U od 20. marta 2013. godine uvažio apelantovu tužbu i osporeno rješenje Federalnog zavoda od 28. novembra 2012. godine i prvostepeno rješenje od 21. septembra 2012. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
21. Kantonalna služba je donijela Rješenje broj MB 1267530034 od 11. aprila 2013. godine, kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje konačnog rješenja i promjene, odnosno određivanje penzije u visini od 85% od penzijskog osnova zbog navršenih 60 godina života.
22. Federalni zavod je donio Rješenje broj FZ 3/2-1267530034 od 7. augusta 2013. godine, kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.
23. Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 005836 13 U od 14. februara 2014. godine uvažio apelantovu tužbu i osporeno rješenje Federalnog zavoda od 7. augusta 2013. godine i prvostepeno rješenje od 11. aprila 2013. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
24. Kantonalna služba je donijela Rješenje broj MB 1267530034 od 11. marta 2014. godine, kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje konačnog rješenja i promjene, odnosno određivanje penzije u visini od 85% od penzijskog osnova zbog navršenih 60 godina života.
25. Federalni zavod je donio Rješenje broj FZ 3/2-1267530034 od 4. juna 2014. godine, kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.
26. Protiv rješenja Federalnog zavoda od 4. juna 2014. godine apelant je tužbom od 21. augusta 2014. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je zaveden pod brojem 04 0 U 006700 14 U.
27. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo hronologiju postupka, predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu prava iz člana 6. Evropske konvencije, te da obaveže Federalni zavod da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati naknadu u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
29. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, te istakao da je apelant apelaciju podnio jer smatra da mu je Federalni zavod povrijedio pravo na imovinu i pravo na pravično suđenje zagarantirano Ustavom BiH, a da je izričito naveo da su odluke Kantonalnog suda u dva navrata donesene u relativno kratkom vremenu. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da se ne može izjašnjavati o eventualnoj povredi apelantovih prava u okviru drugog organa. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je apelant protiv rješenja Federalnog zavoda od 4. juna 2014. godine pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe 21. augusta 2014. godine, povodom koje je formiran spis broj 04 0 U 006700 14 U.
30. Federalni zavod je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon, niti su povrijeđena ustavna prava stranke, pa je predložio da se apelacija odbije. V.Relevantni propisi
31. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216. st. 1, 2. i 3.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
Član 244. stav 1.
Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
32. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantna odredba glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost
33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
35. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
37. Apelant smatra da su mu u postupku prekršeni pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju započeo 15. januara 2010. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje preko pet godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
b)Analiza dužine trajanja postupka
41. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja apelantovog prava na starosnu penziju, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ustavni sud zapaža i da je postupak od velikog značaja za apelanta, budući da je riječ o starijoj osobi, te da od ishoda postupka zavisi mogućnost ostvarivanja prava na starosnu penziju.
42. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ donio zaključke, odnosno rješenja u sedam navrata (26. oktobra 2010. godine, 11. februara i 18. maja 2011. godine, 17. januara i 21. septembra 2012. godine, 11. aprila 2013. godine i 11. marta 2014. godine), te da je drugostepeni upravni organ također u sedam navrata odlučivao o apelantovoj žalbi (22. novembra 2010. godine, 14. aprila i 27. jula 2011. godine, 18. juna i 28. novembra 2012. godine, 7. augusta 2013. godine i 4. juna 2014. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u dva navrata (20. marta 2013. godine i 14. februara 2014. godine) odlučivao o apelantovoj tužbi kojom je pokretao upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je u oba slučaja poništavao akte koje su donijeli organi uprave, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donosio odluke u vrlo kratkim periodima (najduži period je bio devet mjeseci), što se može reći i za drugostepeni organ (najduži period je bio pet mjeseci). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku svoje odluke također donio u vrlo kratkim periodima (šest odnosno četiri mjeseca). Međutim, svojim presudama poništavao je prvostepena i drugostepena rješenja i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
43. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za tako dugo postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke dva puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji nisu ponudili razumno i objektivno opravdanje za dugo trajanje postupka, niti to proizlazi iz njihovih odgovora na apelaciju. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka.
44. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje preko pet godina i koji još uvijek nije okončan može pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
45. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ 3/2-1267530034 od 4. juna 2014. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
46. U smislu člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
47. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu.
Ostali navodi iz apelacije
48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava na starosnu penziju nije završen ni nakon pet godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.
50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić