Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4860/14 (V. Đ.)

Odluka donesena 17. 03. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Proporcionalnost
  • Miješanje u imovinu
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4860/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4860/14, rješavajući apelaciju Veljka Đukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Veljka Đukića, podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 St 082620 14 Pž 3 od 14. avgusta 2014. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 St 082620 10 St od 30. juna 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Veljko Đukić (daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 6. oktobra 2014. godine Ustavnom sudu Republike Srpske podnesak koji je naznačen kao „inicijativa za ocjenu ustavnosti i zakonitosti“, a iz kojeg proizlazi da se njime osporavaju Rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 St 082620 14 Pž 3 od 14. avgusta 2014. godine i Rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 57 0 St 082620 10 St od 30. juna 2014. godine.

2. Ustavni sud Republike Srpske je navedeni apelantov podnesak 13. oktobra 2014. godine dostavio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojem je zaveden pod brojem SU-29/14. Ustavni sud je dopisom od 15. oktobra 2014. godine dostavio apelantu obrazac apelacije Ustavnog suda. Popunjeni obrazac apelacije apelant je dostavio Ustavnom sudu 3. novembra 2014. godine, te je apelacija registrovana pod brojem AP 4711/14. Navedenom apelacijom apelant je osporio Rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 St 082620 14 Pž 3 od 14. avgusta 2014. godine i Rješenje Okružnog privrednog suda broj 57 0 St 082620 10 St od 30. juna 2014. godine.

3. Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda od 18. novembra 2014. godine apelantova apelacija, registrovana pod brojem AP 4711/14, odbačena je kao preuranjena (zbog toga što je apelant izjavio reviziju).

4. Apelant je 14. januara 2015. godine dostavio podnesak u kojem je obavijestio Ustavni sud da je svojim podneskom od 11. novembra 2014. godine, primljenim 14. novembra 2014. godine, obavijestio Ustavni sud da je donesena odluka povodom njegove revizije, odnosno da je Okružni sud Rješenjem broj 57 0 St 082620 10 St od 6. novembra 2014. godine apelantovu reviziju odbacio kao nedopuštenu. Dakle, da je o ishodu revizije obavijestio Ustavni sud prije donošenja odluke o dopustivosti od 18. novembra 2014. godine. Budući da je Ustavni sud utvrdio da je apelant prije donošenja odluke o dopustivosti obavijestio ovaj sud o ishodu revizije, navedeni apelantovi podnesci su registrovani kao nova apelacija pod brojem AP 4860/14 o kojoj će ovaj sud odlučivati u ovoj odluci budući da nije svrsishodno da o navedenim podnescima rješava u formi zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda od 18. novembra 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda i Okružnog privrednog suda zatraženo je 26. januara 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

6. Okružni privredni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. februara 2015. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Okružni privredni sud je Rješenjem broj 57 St 082620 10 St od 30. juna 2014. godine razriješio apelanta dužnosti stečajnog upravnika. Istaknuto je da se za stečajnog upravnika u stečajnom postupku nad pravnim licem „PRIMA TRADE“, društvo s ograničenom odgovornošću za unutrašnju trgovinu Nova Topola - u stečaju, imenuje M. V. Određeno je da su razriješeni i novopostavljeni stečajni upravnik dužni izvršiti primopredaju dužnosti u roku od tri dana, računajući od dana prijema rješenja o čemu su dužni odmah pismeno obavijestiti sud.

9. U obrazloženju prvostepenog rješenja se navodi da je rješenjem Okružnog privrednog suda od 18. maja 2011. godina otvoren stečajni postupak nad pravnim licem „PRIMA TRADE“, društvo s ograničenom odgovornošću za unutrašnju trgovinu Nova Topola - u stečaju, te da je za stečajnog upravnika imenovan apelant.

10. Istaknuto je da je 7. maja 2012. godine održana javna prodaja - licitacija imovine stečajnog dužnika (nekretnine) na kojoj ju je stečajni upravnik prodao kupcu „Agrofeed“ d.o.o. Nova Topola. Međutim, ukazano je da stečajni upravnik još uvijek nije zaključio kupoprodajni ugovor s kupcem.

11. Navedeno je da je 20. marta 2014. godine održana sjednica Odbora povjerilaca na kojoj je Odbor povjerilaca naložio stečajnom upravniku da u roku od 15 dana zaključi kupoprodajni ugovor, naročito imajući u vidu da je kupac u roku kako je određeno u uslovima javne prodaje u cijelosti izvršio svoju obavezu, tj. platio kupoprodajnu cijenu.

12. Prema tome, i nakon upozorenja stečajnog sudije da stečajni upravnik bez odlaganja zaključi kupoprodajni ugovor, te naloga Odbora povjerilaca da zaključi ovaj ugovor s kupcem, stečajni upravnik nije zaključio kupoprodajni ugovor čime se po mišljenju suda bespotrebno odugovlači stečajni postupak, narušava dignitet suda i povjerilačkih organa u stečajnom postupku.

13. Dalje je istaknuto da je praksa svih sudova u Republici Srpskoj, kao i u Federaciji BiH, da kupoprodajne ugovore s kupcem zaključuju stečajni upravnici, a što je i logično jer stečajni upravnici kao zakonski zastupnici stečajnog dužnika prodaju odnosno unovčavaju imovinu stečajnog dužnika.

14. Imajući u vidu navedeno Okružni privredni sud je, u skladu s članom 31. Zakona o stečajnom postupku, kojim je utvrđeno da vršenje službe stečajnog upravnika podliježe pravnom nadzoru stečajnog sudije, donio odluku da apelanta razriješi dužnosti stečajnog sudije.

15. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Viši privredni sud Rješenjem broj 57 0 St 082620 14 Pž 3 od 14. avgusta 2014. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenja.

16. U obrazloženju drugostepenog rješenja Viši privredi sud je ukazao da je u toku stečajnog postupka donesen zaključak o prodaji određene imovine stečajnog dužnika na javnoj licitaciji, u skladu s raspisanim oglasom i pravilima koje je donio stečajni upravnik na trećoj licitaciji 7. maja 2012. godine, kupcu „Agrofeed“ d.o.o. Nova Topola. Nakon završenog postupka licitacije kupac je uplatio izliticirani iznos. Nakon izvršene uplati kupac je ušao u posjed nekretnina, ali nije stekao pravo vlasništva zbog toga što je apelant kao stečajni upravnik odbio zaključenje ugovora o prodaji, navodeći za to razloge u svom pismenom izjašnjenju upućenom sudu nakon što je pozvan da izvrši svoju zakonsku obavezu.

17. Viši privredni sud je naveo da su organi stečajnog postupka sačinjeni od sudskih i vansudskih tijela. Sudski organ stečajnog postupka je stečajni sudija, a vansudski su stečajni upravnik, Skupština povjerilaca i Odbor povjerilaca, kako je to propisano Zakonom o stečajnom postupku odredbom čl. 22-33.

18. Ukazano je da hijerarhija ovih organa proizlazi iz Zakona o stečajnom postupku prema kojem je stečajni sudija nadležan da kontroliše i usmjerava rad vansudskih organa, te je nadležan da imenuje stečajnog upravnika, kao i da ga razriješi, a sve u interesu okončanja stečajnog postupka na način kako je to zakon propisao.

19. Istaknuto je da je stečajni upravnik centralno i u operativnom smislu najvažnije tijelo, te da od njegove stručnosti i efikasnosti zavisi i uspješnost stečajnog postupka. Stečajni upravnik ima dvojaku ulogu jer je on ujedno i zakonski zastupnik stečajnog dužnika i organ stečajnog postupka.

20. Međutim, kontrolu rada stečajnog upravnika vrši stečajni sud, tj. stečajni sudija koji ga imenuje i razrješava. Istaknuto je da je stečajni postupak sudski postupak koji se provodi pred nadležnim sudom, dok je stečajni upravnik kao organ stečajnog postupka vansudsko tijelo koje svoj posao u tom postupku obavlja pod ingerencijom suda.

21. Slijedom navedenoga, kako je osnovno načelo sudskog, a posebno stečajnog postupka, efikasnost, to stečajni sudija, ako je to u interesu efikasnosti stečajnog postupka, ima ovlaštenje da stečajnog upravnika razriješi i imenuje novog stečajnog upravnika.

22. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je zbog neusklađenosti djelovanja sudskog i vansudskog organa stečajnog postupka došlo do povrede načela efikasnosti stečajnog postupka, zbog čega trpi stečajni dužnik i stečajni povjerioci i svi učesnici stečajnog postupka.

23. Prema tome, po ocjeni Višeg privrednog suda, kod činjenice da nakon održane treće licitacije na kojoj je izvršena prodaja imovine stečajnog dužnika nije zaključen ugovor o prodaji, te da ta činjenica nije sporna jer sam stečajni upravnik potvrđuje da je odbio izvršenje ovog posla koji je u njegovoj nadležnosti, govori u prilog narušavanja osnovnih načela stečajnog postupka što je opravdalo primjenu odredbe člana 31. Zakona o stečajnom postupku i donošenje odluke o razrješenju stečajnog upravnika-apelanta i imenovanju novog stečajnog upravnika.

24. Ukazano je da se stečajni postupak vodi po pravilima vanparničnog postupka uz analognu primjenu odredaba parničnog postupka, te da je članom 191. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano koji su osnovni elementi sudske odluke i šta koji od tih elemenata mora da sadrži. Iz navedene zakonske odredbe slijedi da konkretnu materijalnopravnu normu na kojoj sud temelji svoju odluku navodi u obrazloženju a ne u uvodnom dijelu odluke kako to apelant pogrešno navodi u žalbi.

25. Navedeno je da je Zakonom o stečajnom postupku propisano na koji način se vrši unovčenje imovine stečajnog dužnika, kao i da će se unovčenje vršiti po pravilima Zakona o izvršnom postupku ukoliko imovina ne uspije da se proda na tri održane licitacije. U konkretnom slučaju imovina stečajnog dužnika prodana je na trećoj licitaciji. Kontrolu zakonitosti provođenja sudskog postupka i zakonitosti rada vansudskih organa stečajnog postupka vrši sud, te su organi vansudskog stečajnog postupka dužni da postupaju po nalogu suda.

26. Istaknuto je da su ostali navodi žalbe u kojima stečajni upravnik obrazlaže postupanje suda u drugim stečajnim postupcima i u kojima iznosi svoj stav o načinu vođenja sudskog postupka nemaju uticaj na pravilnost odluke prvostepenog suda.

27. Protiv drugostepenog rješenja apelant je izjavio reviziju koju je Okružni privredni sud Rješenjem broj 57 0 St 082620 10 St od 6. novembra 2014. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju je navedeno da se prema odredbi člana 11. stav 8. Zakona o stečajnom postupku protiv odluka drugostepenog suda može izjaviti revizija samo na rješenje kojim se odlučuje o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka i na rješenje kojim se odlučuje o zaključenju stečajnog postupka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je imenovanje za stečajne upravnike u Republici Srpskoj provedeno u skladu sa Zakonom o stečajnom postupku na osnovu stručne selekcije u javnoj konkurenciji i uz plaćenu naknadu, a ne na osnovu pripadnosti političkim strankama ili po nekom drugom osnovu. Ukazuje da je do imovine koju je uložio za imenovanje za jednog od stečajnih upravnika došao ulažući ličnu imovinu u vidu novca angažovanog za finansiranje naknade za pravo polaganja propisanih ispita u javnoj konkurenciji sa svim drugim građanima BiH koji ispunjavaju propisane uslove, te ulaganjem ličnih sredstava u vidu novca za finansiranje nabavke literature, troškova prevoza na relaciji Prijedor - Banjaluka u pohađanju instruktivne nastave i samog polaganja ispita i dr. Navodi da je na poslovima stečajnog upravnika kod stečajnog dužnika „Primatrade“ d.o.o. Nova Topola imao mjesečnu naknadu u neto iznosu od 1.600,00 KM po rješenju Okružnog privrednog suda od 26. oktobra 2011. godine. Stoga smatra da mu je nezakonitim razrješenjem s dužnosti stečajnog upravnika kod stečajnog dužnika „Primatrade“ d.o.o. Nova Topola uskraćeno ostvarivanje imovinskog prava, čime mu je nanesena direktna i indirektna imovinska šteta. Ukazuje da on nije odbio potpisivanje bilo kakvog ugovora o prodaji nekretnina, već je odbio potpisivanje ugovora o prodaji nekretnina neistinitog sadržaja s očiglednim sticanjem protupravne imovinske koristi za kupca nekretnina.

b) Odgovor na apelaciju

29. U svom odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je naveo da su osporena rješenja zasnovana na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o stečajnom postupku kao i odredaba ZPP-a koje se supsidijarno primjenjuju u stečajnom postupku.

V. Relevantni propisi

30. U Zakonu o stečajnom postupku - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 26/10) relevantne odredbe glase:

Predmet zakona Član 1.

Ovim se zakonom uređuju:

1. uslovi za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegovog otvaranja i sprovođenja;

2. reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog za plaćanje na osnovu stečajnog plana. Ciljevi stečajnog postupka Član 2.

(1)Stečajni postupak se sprovodi radi grupnog namirenja povjerilaca stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima.

(2)U toku stečajnog postupka može se sprovesti i reorganizacija stečajnog dužnika po odredbama glave V ovog zakona radi uređivanja pravnog položaja stečajnog dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a naročito radi održavanja njegovog poslovanja.

Organi stečajnog postupka Član 3.

Organi stečajnog postupka su: stečajni sudija, privremeni stečajni upravnik, stečajni upravnik, skupština povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca.

Član 8.

(3)Ukoliko ovim zakonom nije drugačije predviđeno, u stečajnom postupku se shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o parničnom postupku.

Načela postupka Član 9.

(1)Stečajni postupak je hitan, i može trajati, u pravilu, godinu dana, a u slučaju iz člana 28. stav 1. ovog zakona dvije godine.

(2)Ukoliko se stečajni postupak ne završi u roku jedne godine, stečajni sudija će o razlozima produženja roka obavijestiti predsjednika suda.

(3)Svi postupci pred sudom i organom uprave, a u vezi su sa stečajnim postupkom, hitne su prirode.

(4)Odluke stečajnog suda donose se u formi rješenja. Stečajni sudija može odrediti usmenu raspravu. Rješenje se donosi nakon saslušanja stečajnog dužnika, ukoliko se time zbog posebnih okolnosti pojedinačnog slučaja ne ugrožava svrha rješenja. Ukoliko izostane prethodno saslušanje stečajnog dužnika, to u rješenju mora biti posebno obrazloženo, a saslušanje se mora bez odlaganja naknadno sprovesti.

(5)Stečajni sudija mora po službenoj dužnosti istražiti sve okolnosti koje su od značaja za stečajni postupak. On u tu svrhu naročito može saslušati stečajnog dužnika, njegove zakonske zastupnike, svjedoke i vještake.

Stečajni sudija Član 22.

(1)Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od podnošenja prijedloga za otvaranje do završetka stečajnog postupka.

(2)Stečajni sudija pri tom vrši prava i obaveze u skladu sa odredbama ovog zakona. (3)Stečajni sudija imenuje vještaka u stečajnom postupku, privremenog stečajnog upravnika, članove privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika i vrši pravni nadzor nad radom privremenog stečajnog upravnika i stečajnog upravnika u skladu sa odredbama ovog zakona. (4)Stečajni sudija će odluke stečajnog upravnika, kojim se bitno krše odredbe ovog i drugih pozitivnih propisa, ili kojim se umanjuje stečajna masa i prava stečajnih povjerilaca, staviti van snage i o tome obavjestiti Skupštinu povjerilaca.

Nadzor nad stečajnim upravnikom Član 31.

(1) Upravljanje imovinom i vršenje službe stečajnog upravnika podliježe pravnom nadzoru stečajnog sudije. Stečajni sudija može zahtijevati od stečajnog upravnika informaciju o stvarnom stanju i poslovodstvu. Ukoliko stečajni upravnik ne ispunjava svoje obaveze, stečajni sudija može nakon prethodne opomene stečajnom upravniku odrediti novčanu kaznu u iznosu od 500 do 3.000 KM. Ako postoji važan razlog stečajni sudija može stečajnog upravnika smijeniti i imenovati drugog stečajnog upravnika. Protiv odluke stečajnog sudije stečajni upravnik ima pravo žalbe. Žalba u ovom slučaju ne odlaže izvršenje rješenja.

(2) Stečajni sudija će odluku o smjeni stečajnog upravnika, kao i odluku po žalbi, na tu odluku, dostaviti Ministarstvu pravde Republike Srpske.

VI. Dopustivost

31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 St 082620 14 Pž 3 od 14. avgusta 2014. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 6. oktobra 2014. godine (datum kada se apelant protiv osporenih rješenja obratio Ustavnom sudu RS), tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

35. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

36. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, opće je prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da lišavanje imovine može da se desi pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu s javnim interesom. Sva tri pravila su međusobno povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo se odnose na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine i treba ih posmatrati u svjetlu prvog pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 301-A, stav 51).

37. U vezi s apelantovim navodima da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li je apelant imao imovinu koja je zaštićena članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

38. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojim koncept „imovine“ u prvom dijelu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ima autonomno značenje koje nije ograničeno vlasništvom na fizičkim dobrima i nezavisno je od formalne klasifikacije u domaćem pravu: određena druga prava i interesi koji konstituiraju imovinu mogu se, također, smatrati „imovinskim pravima“ i zbog toga predstavljati „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud, Iatridis protiv Grčke [GC] broj 31107/96, ECHR 1999-II, stav 54).

39. Zatim, riječ imovina uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, objavljenu u Odlukama i izvještajima (OI) 13, st. 40-46 (1978)), a koji predstavljaju ekonomsku vrijednost. Koncept imovine ima autonomno značenje, a apelantovo dokazivanje utvrđenog ekonomskog interesa može biti dovoljno ako se ustanovi pravo zaštićeno Evropskom konvencijom, pri čemu pitanje da li su imovinski interesi priznati kao zakonsko pravo u domaćem pravnom sistemu nije od značaja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktörer Aktibolag protiv Švedske, iz 1984. godine, serija A, broj 159, stav 53).

40. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da predmetni postupak ima odlučujući značaj u odnosu na apelantova imovinska prava koja proizlaze iz njegovog imenovanja za stečajnog upravnika. Stoga, Ustavni sud smatra da navedena imovinska prava predstavljaju «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

41. Dalje, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjima kojim je apelant razriješen dužnosti stečajnog upravnika došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu.

42. S obzirom na to Ustavni sud, kao sljedeće, mora ispitati da li je miješanje u imovinu apelanata, na način kako je to rezultiralo osporenim odlukama, bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je miješanje: a) predviđeno zakonom, b) u javnom interesu i c) u skladu s principom proporcionalnosti.

43. Ustavni sud nalazi da je u predmetnom postupku apelant razriješen dužnosti stečajnog upravnika budući da je utvrđeno da nije obavljao svoju zakonsku obavezu, odnosno da je odbio da izvrši svoju obavezu u periodu dužen od dvije godine. Stoga je stečajni sudija u smislu člana 31. Zakona o stečajnom postupku odlučio da apelanta razriješi dužnosti stečajnog upravnika. Naime, utvrđeno je da je 7. maja 2012. godine održana javna prodaja - licitacija imovine stečajnog dužnika (nekretnine) na kojoj je apelant kao stečajni upravnik imovinu dužnika prodao kupcu „Agrofeed“ d.o.o. Nova Topola, koji je platio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed nekretnina ali nije stekao pravo vlasništva zbog toga što je apelant kao stečajni upravni odbio da s kupcem zaključi kupoprodajni ugovor. Zatim, proizlazi da je 20. marta 2014. godine održana sjednica Odbora povjerilaca na kojoj je navedeni odbor naložio apelantu da u roku od 15 dana zaključi kupoprodajni ugovor imajući u vidu da je kupac u roku kako je određeno u uslovima javne prodaje u cijelosti izvršio svoju obavezu, tj. platio kupoprodajnu cijenu. Prema tome, proizlazi da apelant ni nakon upozorenja stečajnog sudije i Odbora povjerilaca da zaključi navedeni kupoprodajni ugovor on navedeni ugovor nije zaključio. Imajući u vidu navedeno, redovni sudovi su utvrdili da apelant bespotrebno odugovlači stečajni postupak čime narušava dignitet suda i povjerilačkih organa u stečajnom postupku. Pri tome je ukazano na osnovno načelo stečajnog postupka, a to je načelo efikasnosti, te da je imajući u vidu navedeno načelo stečajni sudija imao ovlaštenje da u smislu odredbe člana 31. Zakona o stečajnom postupku apelanta razriješi dužnosti stečajnog upravnika i imenuje novog stečajnog upravnika.

44. Na osnovu navedenog Ustavni sud nalazi da su osporene odluke donesene na osnovu relevantnih odredbi Zakona o stečajnom postupku, Zakona o izvršnom postupku i ZPP-a, za šta su redovni sudovi dali jasno i precizno obrazloženje u čemu Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Dakle, iz navedenog proizlazi jasna pravna osnova za miješanje u apelantovo imovinsko pravo o kojem se odlučivalo u predmetnom postupku. Dalje, Ustavni sud zapaža da navedeni zakonski propisi koji su primijenjeni u konkretnom slučaju ispunjavaju standarde „zakona“ u smislu Evropske konvencije u pogledu jasnoće i transparentnosti, a njihova svrha je namirenje povjerilaca stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom sredstava povjeriocima. Pri tome je potrebno imati u vidu da je stečajni postupak u naravi hitan postupak. Iz navedenog, po mišljenju Ustavnog suda, proizlazi da predmetno miješanje slijedi legitimne ciljeve u javnom i općem interesu.

45. Dalje, po mišljenju Ustavnog suda miješanje u apelantova imovinska prava je proporcionalno, budući da je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je apelant zbog odbijanja da zaključi kupoprodajni ugovor s kupcem kojem je prodata nekretnina stečajnog dužnika, a koji je isplatio kupoprodajnu cijenu, ugrozio osnovno načelo stečajnog postupka, a to je načelo efikasnosti, zbog čega je doveo da u tom postupku trpe stečajni dužnik, stečajni povjerilac i svi učesnici stečajnog postupka. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda, u ovom postupku je uspostavljena pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava na imovinu i općeg interesa, odnosno na apelanta nije stavljen pretjeran teret jer se radilo o tome da je apelanta razriješio stečajni sudija koji, u smislu člana 31. Zakona o stečajnom postupku, vrši nadzor nad radom stečajnog upravnika.

46. Stoga, Ustavni sud je mišljenja da u ovom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

47. Ustavni sud smatra da nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su redovni sudovi u postupku dali temeljito obrazloženje za svoje odluke, koje su zasnovane na relevantnim zakonskim propisima, koji u pogledu jasnoće i transparentnosti zadovoljavaju kriterije Evropske konvencije, a miješanje u apelantovo imovinsko pravo zadovoljava princip proporcionalnosti.

48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4860/14 (V. Đ.) | Sudska praksa | Aktio